Hrvatska vlada pogazila je Ustav Republike Hrvatske odajući u petak službenu vojnu počast pripadnicima ustaške, odnosno domobranske vojske tijekom ukopa njihovih posmrtnih ostataka na mjesnom groblju u Vagancu.
Proizlazi to iz same preambule, odnosno Izvorišnih osnova Ustava u kojima se navodi da se državnost temelji „u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.)…“
U tom dijelu se, dakle, jasno i nedvosmisleno navodi da Republika Hrvatska nema nikakvog temelja u nacističkoj tvorevini čijim su vojnim pripadnicima državne institucije odale vojnu počast, čime poručuju da se ne slažu s preambulom Ustava niti je misle poštovati.
Iako se u ustavnopravnoj znanosti vode polemike imaju li preambule normativnu snagu, ipak prevladava mišljenje da ona služi za tumačenje samog ustava. Kako je to naveo Arsen Bačić, profesor Ustavnog prava s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu u svojem radu „Konstitucionalizam, historizam i postmodernizam“, objavljen u Zborniku radova splitskog Pravnog fakulteta, “preambula konstituira politički izvor konsolidacije nacionalnog identiteta te služi kao nacionalna iskaznica, ali isto tako ima i legalnu svrhu. U slučaju Izvorišnih osnova ona je postignuta na način da je njen tekst uklopljen u ustavni dokument, dakle njemu ne prethodi u smislu da je jasno odvojen od normativnog dijela teksta. Nalazeći se ispod rimske enumeracije tj. rimskog broja I. Izvorišne osnove, odnosno njeni dijelovi itekako imaju normativni značaj. Takav odgovor o pravnoj snazi Izvorišnih osnova omogućuje analiza njenog ceremonijalnog-simboličkog značaja, interpretacijskog kapaciteta te supstancijalnog karaktera. Pritom treba zaključiti da u davanju normativne snage elementima Izvorišnih osnova povijesno narativni moment nema nikakvog značaja“.
Osim toga, aktualni ustav francuske Pete Francuske Republike iz 1958. godine uopće ne sadrži normativni dio u kojem se razrađuju ljudska prava, nego je to prepušteno preambuli u kojoj se za razradu temeljnih ljudskih prava poziva na prethodni Ustav iz 1946. godine.
„Iako svatko ima pravo na dostojanstven ukop, činjenica je da je odavanje počasti pripadnicima ustaške vojske predstavlja postupanje mimo Ustava“, kaže Peđa Grbin, zastupnik opozicijskog SDP-a.
Proceduru ukopa s vojnim počastima propisuje Pravilnik o ostvarivanju prava na troškove ukopa uz odavanje vojni počasti te grobno mjesto i njegovo održavanje koji u svojem prvom članku spominje isključivo vojne invalide i branitelje iz Domovinskog rata kao korisnike vojnih počasti. Zakon o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja ne spominje nikakve vojne počasti.
Posmrtni ostaci 55 žrtava partizanskih zločina protiv čovječnosti tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća, koji su pronađeni i ekshumirani na devet mjesta u općinama Plitvičkim Jezerima i Rakovici, pokopani su u petak u zajedničku grobnicu na mjesnome groblju u Vagancu, a riječ je o civilima i vojnicima domobranske i ustaške vojske, navodi Ministarstvo branitelja, iako mnogi od njih nisu identificirani jer, kako je naveo čelnik Uprave za zatočene i nestale, pomoćnik ministra hrvatskih branitelja Stjepan Sučić, “više nemaju žive bliske rođake, a Hrvatska nema nacionalnu bazu uzoraka DNA”.
Na pokopu uz vojne počasti bila je rodbina potomaka nestalih u Drugome svjetskom ratu, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, izaslanica hrvatske predsjednice Silvana Oruč Ivoš, predstavnici regionalnih i lokalnih vlasti, vojske i policije, Generalskog zbora, Hrvatskoga žrtvoslovnog društva i Hrvatskog domobrana. (Telegram).
Pitali smo vladu i Ministarstvo branitelja da nam otkriju zakonski temelj odavanja vojnih počasti pripadnicima ustaške vojske, te smatraju li da su tim činom izjednačili pripadnike Hrvatske vojske s pripadnicima ustaške vojske. Do objave ovog teksta nismo dobili odgovor.
faktograf
Proizlazi to iz same preambule, odnosno Izvorišnih osnova Ustava u kojima se navodi da se državnost temelji „u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.)…“
U tom dijelu se, dakle, jasno i nedvosmisleno navodi da Republika Hrvatska nema nikakvog temelja u nacističkoj tvorevini čijim su vojnim pripadnicima državne institucije odale vojnu počast, čime poručuju da se ne slažu s preambulom Ustava niti je misle poštovati.
Preambula je nacionalna iskaznica
Iako se u ustavnopravnoj znanosti vode polemike imaju li preambule normativnu snagu, ipak prevladava mišljenje da ona služi za tumačenje samog ustava. Kako je to naveo Arsen Bačić, profesor Ustavnog prava s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu u svojem radu „Konstitucionalizam, historizam i postmodernizam“, objavljen u Zborniku radova splitskog Pravnog fakulteta, “preambula konstituira politički izvor konsolidacije nacionalnog identiteta te služi kao nacionalna iskaznica, ali isto tako ima i legalnu svrhu. U slučaju Izvorišnih osnova ona je postignuta na način da je njen tekst uklopljen u ustavni dokument, dakle njemu ne prethodi u smislu da je jasno odvojen od normativnog dijela teksta. Nalazeći se ispod rimske enumeracije tj. rimskog broja I. Izvorišne osnove, odnosno njeni dijelovi itekako imaju normativni značaj. Takav odgovor o pravnoj snazi Izvorišnih osnova omogućuje analiza njenog ceremonijalnog-simboličkog značaja, interpretacijskog kapaciteta te supstancijalnog karaktera. Pritom treba zaključiti da u davanju normativne snage elementima Izvorišnih osnova povijesno narativni moment nema nikakvog značaja“.
Osim toga, aktualni ustav francuske Pete Francuske Republike iz 1958. godine uopće ne sadrži normativni dio u kojem se razrađuju ljudska prava, nego je to prepušteno preambuli u kojoj se za razradu temeljnih ljudskih prava poziva na prethodni Ustav iz 1946. godine.
Pravilnici ne navode ustašku vojsku
„Iako svatko ima pravo na dostojanstven ukop, činjenica je da je odavanje počasti pripadnicima ustaške vojske predstavlja postupanje mimo Ustava“, kaže Peđa Grbin, zastupnik opozicijskog SDP-a.
Proceduru ukopa s vojnim počastima propisuje Pravilnik o ostvarivanju prava na troškove ukopa uz odavanje vojni počasti te grobno mjesto i njegovo održavanje koji u svojem prvom članku spominje isključivo vojne invalide i branitelje iz Domovinskog rata kao korisnike vojnih počasti. Zakon o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja ne spominje nikakve vojne počasti.
Vladina šutnja
Posmrtni ostaci 55 žrtava partizanskih zločina protiv čovječnosti tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća, koji su pronađeni i ekshumirani na devet mjesta u općinama Plitvičkim Jezerima i Rakovici, pokopani su u petak u zajedničku grobnicu na mjesnome groblju u Vagancu, a riječ je o civilima i vojnicima domobranske i ustaške vojske, navodi Ministarstvo branitelja, iako mnogi od njih nisu identificirani jer, kako je naveo čelnik Uprave za zatočene i nestale, pomoćnik ministra hrvatskih branitelja Stjepan Sučić, “više nemaju žive bliske rođake, a Hrvatska nema nacionalnu bazu uzoraka DNA”.
Na pokopu uz vojne počasti bila je rodbina potomaka nestalih u Drugome svjetskom ratu, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, izaslanica hrvatske predsjednice Silvana Oruč Ivoš, predstavnici regionalnih i lokalnih vlasti, vojske i policije, Generalskog zbora, Hrvatskoga žrtvoslovnog društva i Hrvatskog domobrana. (Telegram).
Pitali smo vladu i Ministarstvo branitelja da nam otkriju zakonski temelj odavanja vojnih počasti pripadnicima ustaške vojske, te smatraju li da su tim činom izjednačili pripadnike Hrvatske vojske s pripadnicima ustaške vojske. Do objave ovog teksta nismo dobili odgovor.
faktograf
