Dobrodošli Hrvatice i Hrvati iz Indije, Nepala, s Filipina, Tajlanda, sukus je statističkih podataka o uvozu radne snage nakon ukinutih kvota.
Već sam pogled na deficitarni broj radnika u određenim zanimanjima ukazuju na to da se hrvatska gospodarska politika odlučila na novu seobu Hrvata.
Primjerice, osim sobarica, kuhara, konobara, masera, instruktora ronjenja, nedostaju nam i zidari, radnici visokogradnje, tesari, radnici niskogradnje, fasaderi, armirači, monteri građevinskih elemenata, polagači keramičkih pločica te soboslikari. Sva ta deficitarna zanimanja te potreba za njima ukazuju da u nas ili nema interesa za zanatskim djelatnostima ili su svi krenuli trbuhom za kruhom diljem EU. Budući je sve veći broj mladih, ali i onih srednje dobi koji svoju sreću traže po novim ''Hrvatskama'', razvidno je da potreba za sve većim uvozom stranaca leži u depopulaciji, a ne u povećanju stanovništva. Hrvatski politički odličnici učinili su sve da ono što može ode u ekonomski zbjeg, a mi, preostali, ''valja nama preko vode''.
Snalazimo se kako tko zna i umije. Zagreb i Banovina trebaju se obnoviti i izgraditi, sela će trebati nove ''seljake'' da bi gradovi živjeli. Netko će reći da i velika Njemačka uvozi radnike. Jest, no rijetko tko bježi iz nje. Pražnjenje istočnoeuropskog bazena tjera nas sve na okretanje prema Istoku.
Hrvatski jad spašava se zapošljavanjem Azijaca kojima je naš jad luksuz naspram bijede u kojoj žive. Taj ogroman bazen mogućnosti postat će naša budućnost. Slično kao i u Kuvajtu, samo što kod njih frca nafta na svakom kantunu, a kod nas interesne septičke jame. Kao velike i isključive Hrvatine morat ćemo se prilagoditi činjenici da će nam, u budućnosti, put biti malo tamnija, da će se stvoriti novi hrvatski dijalekti te da ćemo postati bogatiji za multikulturalnost koja će iskorijeniti mnoge naše poslijeratne fiksacije. U velikoj seobi Hrvata, vidjet ćemo hoćemo li imati sudbinu Ilira ili će se novovjeki Hrvati prilagoditi našim društvenim i etno navikama. Više nema carske Austrije da nam regionalne ''buže'' punta sa Česima, Slovacima, Mađarima… Dobrodošli sestre i braćo s duhovnog Nepala, šarene Indije, kršćanskih Filipina, relaksirajućeg Tajlanda.
Prije nekoliko godina pisao sam o neizbježnim promjenama u strukturi stanovništva. Broj stranaca u MUP-u u Petrinjskoj koji čeka na potvrde svojih dozvola, broj stranaca na hrvatskim gradilištima, u trgovinama, uslužnim djelatnostima, kafićima sve je veći. Ovo je inicijalni val dolazaka, no to je i jedina mogućnost da se izvučemo iz bijede i društvene blijedosti. Nije ni čudo da agencije za uvoz radnika niču kao gljive poslije kiše. Nedavna otkrića o zlorabljenju stranih radnika te ne plaćanju istih mogu samo naštetiti našem realnom sektoru.
Filipini su, zbog učestalih prevara nad njihovim radnicima, otvorili svoju agenciju te podigli cijenu rada. Ukoliko se nastave ovakve mafijaško-robovlasničke metode, mogli bi si zatvoriti vrata spasa. A u Indiji, Nepalu, Filipinima leži sva nada starih, nemoćnih ili osoba s invaliditetom da će tamo, uz pomoć i sufinanciranje Države, pronaći njegovatelje uz koje bi ostajali u svojim domovima (tako naše hrvatske njegovateljice i njegovatelji spašavaju Austrijance ili Nijemce), ili da će se popuniti sestrama i njegovateljima prazni starački domovi. Vjerujte, računica o uvozu stranaca je i više nego isplativa, a i olakšala bi mnogim obiteljima brigu o zbrinjavanju njihovih najmilijih te bi na taj način stvorili i uvjete da se i demografski rekuperiramo.
Zatvori li Država oči pred ovim očitim problemima onda ni mi, preostali, nećemo imati drugog izbora nego migrirati na Istok gdje ćemo imati kvalitetnu skrb za koju će biti dostatna crkavica od mirovina. Tako ćemo imati radno moćnu populaciju na Zapadu, nemoćnu na Istoku, a u Hrvatskoj će ostati stranačko-korporacijski uhljebi, i novi Azijsko-AfroHrvati kao rastuća radna snaga. Uvoz je u ovom slučaju opravdan, dok odgovornost za ''izvoz'' leži na vazda neaktivnom Markovom trgu.
seebiz
