Nastave li se Tomislav Karamarko i njegovi iz HDZ-a gristi s Božom Petrovom, vođom Mosta i vladinim (valjda drugim?) potpredsjednikom – a nastavit će, jer karakterno nisu baždareni za suradnju, a nacionalni/opći interes im je smokvin list za osobnu taštinu – lako bi se moglo dogoditi da se reforme svedu na tragikomičan surogat. Kolateralnim će žrtvama biti demokratske stečevine, ljudska prava i medijske slobode, uvjeti rada i socijalna država. Životni standard već jest u slobodnom padu: po Unijinom kriteriju, svaki četvrti građanin RH živi u uvjetima ekstremnog siromaštva. Ako Europska komisija, MMF, Svjetska banka, rejtinške agencije okrenu palac gore vladinoj reformskoj strategiji, građani mogu biti sigurni da će Tim’s Team trošiti sljedećih sto i kusur dana za račun privatnog kapitala, a ne u njihovom interesu
Najnesretnije sklepana vlada dosad, vidi ironije, na sam je Međunarodni praznik rada navršila prvih sto dana reformskog – nerada. „Sto dana zgubidana“, kazao bi bivši premijer Zoran Milanović. Sto dana zaklinjanja u već zaprisegnute reforme i populističke opsesije „povlačenjem europskog novca na koji Hrvatska ima pravo“. I svak od nas što jedva sastavljamo kraj s krajem imamo pravo na raskošnu vilu s bazenom na Prekrižju i ludu pilu u garaži, makar u rangu ove što ju Zagrepčani kupuju Milanu Bandiću, ali imati i ostvariti pravo su nebo i zemlja. Vlada Tihomira Oreškovića je prvih sto dana „preuzimanja odgovornosti“ profućkala u jalovim svađama, grabeži za unosnim državnim apanažama, javnom i tajnom laktašenju radi zaposjedanja što viših pozicija moći i međusobnim podmetanjima ideološki i na svaki drugi način nekompatibilnih/nekompetentnih političkih partnera.
Rogove u vreći, pokazalo se, nije bio niti će biti kadar pristojno posložiti ni sam oktroirani premijer. Kamoli biti jamac/autoritet za provedbu obećanih reforma. O njima je – u formi papirnatog popisa namjera, ali bez provedbene konkretizacije – javnost obaviještena tek koji sat prije isteka vladinih sto napadno jalovih dana.
Po podacima što ih je 21.-24. travnja anketom među građanima skupila agencija Ipsos Puls za Novu TV, samoimenovani se Tim’s Team prosječnom ocjenom 2,3 pokazao najgorom vladom dosad. Prvih je sto dana vlade Zorana Milanovića pak 2012. godine ocijenjeno s 2,7, a prethodne, Jadranke Kosor, s čak 3,1. Više od 50 posto građana dalo je Tim’s Teamu čistu jedinicu ili mršavu dvojku, držeći da od reforma nije bilo – ni r. Ovu vladu podržava jedva 35 posto anketiranih. Kosor i Milanović mogli su se podičiti s više od 50 posto potpore građana. Indikativna je činjenica da javnost i dalje percipira prvog potpredsjednik Tomislava Karamarka kao najnepopularnijeg političara u zemlji, a sada i najnepopularnijeg u vladi. Koji, da nesreća bude veća, ima i najveći utjecaj na vladine odluke.
Masovan građanski bunt
Upravo je Karamarko sa svojim stožerašima/šatorašima, Crkvom i ekstremnom političkom desnicom do jučer najglasnije halabučio o tome da je Milanovićeva vlada nenarodna i najgora u povijesti RH. A sada kad je „preuzeo odgovornost“? Vlada je u tri reformski profućkana mjeseca uspjela imenovati 435 dužnosnika, kupiti nove laptope svojim prvacima, pametne telefone, podijeliti bankovne kartice…, a iznjedriti samo sedam zakona. Nevažnih za napredak zemlje. Vrh vrhova je – popis reformskih namjera, program, strategija. Sic. Gdje su ti projekti koji su navodno bili gotovi i u HDZ-u i u Mostu te spremni za punu primjenu „čim preuzmemo odgovornost“? Preuzeli su, pa…
Vlada u idućih mjesec dana npr. kani rasprodati državne imovine u vrijednosti 1,5 milijarda kuna, ali specifikacija te imovine najstroža je tajna. Zašto? Zbog zaštite nacionalnog interesa? Ne budimo smiješni. Zbog dragulja iz zbirke strateškog blaga kakvo su Hrvatske šume, Belupo, Ina, Janaf… Tko ili što, ako ne masovan građanski bunt, može prizvati pameti „reformsku“ vladu „domoljubnih stručnjaka“ u idućih sto i kusur dana mandata?
Ispalo je da se koalicija HDZ&“domoljubi“&Most više ne boji ni birača otkako joj se posrećilo kroz iglenu ušicu provući na vlast i dohvatiti zajamčene državne apanaže. Prosječno oko 20.000 kuna svaki mjesec dužnosniku npr. u rangu saborskog zastupnika ili ministra, člana/predsjednika uprave ili nadzornog odbora javnog poduzeća, pa ti vidi… Mnogi od tih nisu do jučer imali za rundu pića u periferijskoj birtiji, pa ih sada ni čopor bijesnih vukova ne bi istjerao s uhljebničkih platnih lista na raznim državnim ćukama. Reformska je odgovornost s tih razina okrenula građanima nakazno/lažljivo lice, pa budućnost izgleda prilično čupavo.
Nepripremljenost za obnašanje vlasti, neznanje, neiskustvo, izostanak suvislih projekata, pretjerivanje s novcem koji će, eto, samo tako pasti s EU-neba, pa i mutne nakane u raspolaganju narodnim dobrom, zamagljuju se hiperprodukcijom kojekakvih „jako važnih“ analiza, procjena, ekspertiza, elaborata, strategija… U bivšoj je državi bila popularna uzrečica „kad ne želiš riješiti problem, osnuj komisiju“. Danas se komisija naziva povjerenstvom. Sve je isto, samo Njega nema, kazala bi „pop-partizanka“ Tijana Dapčević. Višetonska papirologija radnih izvedenica Tim’s Teama imala bi biti podlogom za reformsku preinaku uvjeta života u RH. U prvoj rundi promjenom 238 zakona s više od 1000 provedbenih akata. Poslije i drugih, do ukupno više od 500. Posljedice su neizbježne na svim područjima života i rada, svakog građanina.
U ovoj godini, obnarodovao je premijer u prigodi predstavljanja domaćoj javnosti vladine reformske strategije, proračunski će se deficit sniziti ispod tri posto BDP-a te fiskalnom disciplinom i uštedom najmanje 2,5 milijarda kuna pokazati zapadnim vlasnicima financijskog i državnog „suvereniteta“ RH da je zemlja udovoljiti svemu što se od nje zahtijeva. Makar građani jeli travu, jer više neće biti dječjeg doplatka za sirotinju ni zaštite zdravlja za sve koji nemaju novca, a kamoli mirovina i sigurnosti na radnom mjestu. Premijer će zajamčiti Bruxellesu da će se RH – dok je on na čelu Tim’s Teama – držati dužničke dogme iz svijeta u kojem je odgojen, što ju je kancelarka Angela Merkel sažela u ultimatumu Grčkoj: „Dugovi se moraju vraćati. I točka“.
Opačić: „To nisu reforme“
Nastave li se Karamarko i njegovi iz HDZ-a gristi s Božom Petrovom, vođom Mosta i vladinim (valjda drugim?) potpredsjednikom – a nastavit će, jer karakterno nisu baždareni za suradnju, a nacionalni/opći interes im je smokvin list za osobnu taštinu – lako bi se moglo dogoditi da se reforme svedu na tragikomičan surogat. Kolateralnim će žrtvama biti demokratske stečevine, ljudska prava i medijske slobode, uvjeti rada i socijalna država. Životni standard već jest u slobodnom padu: po Unijinom kriteriju, svaki četvrti građanin RH živi u uvjetima ekstremnog siromaštva. Ako Europska komisija, MMF, Svjetska banka, rejtinške agencije okrenu palac gore vladinoj reformskoj strategiji, građani mogu biti sigurni da će Tim’s Team trošiti sljedećih sto i kusur dana za račun privatnog kapitala, a ne u njihovom interesu. Udarit će na plaće i mirovine, radnička prava vratiti u rigidno predindustrijsko doba, ukinuti dječje dodatke i socijalnu skrb svesti na karikaturu, kanadizirati zdravstvo, ideološki unificirati školstvo…
„To nisu reforme, nego udar na standard najvećeg dijela stanovništva RH“, tvrdi bivša mnistrica socijale i mladih Milanka Opačić. U prigodi gubitka vlasti, Zoran Milanović je priznao da je njegova vlada bila pod jakim „reformskim“ pritiskom Svjetske banke, MMF-a, rejtinških agencija i političara iz zemalja čije su banke zelenaški porobile i RH i pola svijeta: „Nismo to htjeli učiniti, jer bismo upropastili i građane i cijelu zemlju“. Nakon što je „preuzeo odgovornost“, Karamarko pjeva drugu pjesmu: „Moramo komunicirati hrvatskim građanima da ova vlada žestoko provodi reforme za koje prošla nije bila sposobna“. Prvih sto dana je dokaz.
tacno
Najnesretnije sklepana vlada dosad, vidi ironije, na sam je Međunarodni praznik rada navršila prvih sto dana reformskog – nerada. „Sto dana zgubidana“, kazao bi bivši premijer Zoran Milanović. Sto dana zaklinjanja u već zaprisegnute reforme i populističke opsesije „povlačenjem europskog novca na koji Hrvatska ima pravo“. I svak od nas što jedva sastavljamo kraj s krajem imamo pravo na raskošnu vilu s bazenom na Prekrižju i ludu pilu u garaži, makar u rangu ove što ju Zagrepčani kupuju Milanu Bandiću, ali imati i ostvariti pravo su nebo i zemlja. Vlada Tihomira Oreškovića je prvih sto dana „preuzimanja odgovornosti“ profućkala u jalovim svađama, grabeži za unosnim državnim apanažama, javnom i tajnom laktašenju radi zaposjedanja što viših pozicija moći i međusobnim podmetanjima ideološki i na svaki drugi način nekompatibilnih/nekompetentnih političkih partnera.
Rogove u vreći, pokazalo se, nije bio niti će biti kadar pristojno posložiti ni sam oktroirani premijer. Kamoli biti jamac/autoritet za provedbu obećanih reforma. O njima je – u formi papirnatog popisa namjera, ali bez provedbene konkretizacije – javnost obaviještena tek koji sat prije isteka vladinih sto napadno jalovih dana.
Po podacima što ih je 21.-24. travnja anketom među građanima skupila agencija Ipsos Puls za Novu TV, samoimenovani se Tim’s Team prosječnom ocjenom 2,3 pokazao najgorom vladom dosad. Prvih je sto dana vlade Zorana Milanovića pak 2012. godine ocijenjeno s 2,7, a prethodne, Jadranke Kosor, s čak 3,1. Više od 50 posto građana dalo je Tim’s Teamu čistu jedinicu ili mršavu dvojku, držeći da od reforma nije bilo – ni r. Ovu vladu podržava jedva 35 posto anketiranih. Kosor i Milanović mogli su se podičiti s više od 50 posto potpore građana. Indikativna je činjenica da javnost i dalje percipira prvog potpredsjednik Tomislava Karamarka kao najnepopularnijeg političara u zemlji, a sada i najnepopularnijeg u vladi. Koji, da nesreća bude veća, ima i najveći utjecaj na vladine odluke.
Masovan građanski bunt
Upravo je Karamarko sa svojim stožerašima/šatorašima, Crkvom i ekstremnom političkom desnicom do jučer najglasnije halabučio o tome da je Milanovićeva vlada nenarodna i najgora u povijesti RH. A sada kad je „preuzeo odgovornost“? Vlada je u tri reformski profućkana mjeseca uspjela imenovati 435 dužnosnika, kupiti nove laptope svojim prvacima, pametne telefone, podijeliti bankovne kartice…, a iznjedriti samo sedam zakona. Nevažnih za napredak zemlje. Vrh vrhova je – popis reformskih namjera, program, strategija. Sic. Gdje su ti projekti koji su navodno bili gotovi i u HDZ-u i u Mostu te spremni za punu primjenu „čim preuzmemo odgovornost“? Preuzeli su, pa…
Vlada u idućih mjesec dana npr. kani rasprodati državne imovine u vrijednosti 1,5 milijarda kuna, ali specifikacija te imovine najstroža je tajna. Zašto? Zbog zaštite nacionalnog interesa? Ne budimo smiješni. Zbog dragulja iz zbirke strateškog blaga kakvo su Hrvatske šume, Belupo, Ina, Janaf… Tko ili što, ako ne masovan građanski bunt, može prizvati pameti „reformsku“ vladu „domoljubnih stručnjaka“ u idućih sto i kusur dana mandata?
Ispalo je da se koalicija HDZ&“domoljubi“&Most više ne boji ni birača otkako joj se posrećilo kroz iglenu ušicu provući na vlast i dohvatiti zajamčene državne apanaže. Prosječno oko 20.000 kuna svaki mjesec dužnosniku npr. u rangu saborskog zastupnika ili ministra, člana/predsjednika uprave ili nadzornog odbora javnog poduzeća, pa ti vidi… Mnogi od tih nisu do jučer imali za rundu pića u periferijskoj birtiji, pa ih sada ni čopor bijesnih vukova ne bi istjerao s uhljebničkih platnih lista na raznim državnim ćukama. Reformska je odgovornost s tih razina okrenula građanima nakazno/lažljivo lice, pa budućnost izgleda prilično čupavo.
Nepripremljenost za obnašanje vlasti, neznanje, neiskustvo, izostanak suvislih projekata, pretjerivanje s novcem koji će, eto, samo tako pasti s EU-neba, pa i mutne nakane u raspolaganju narodnim dobrom, zamagljuju se hiperprodukcijom kojekakvih „jako važnih“ analiza, procjena, ekspertiza, elaborata, strategija… U bivšoj je državi bila popularna uzrečica „kad ne želiš riješiti problem, osnuj komisiju“. Danas se komisija naziva povjerenstvom. Sve je isto, samo Njega nema, kazala bi „pop-partizanka“ Tijana Dapčević. Višetonska papirologija radnih izvedenica Tim’s Teama imala bi biti podlogom za reformsku preinaku uvjeta života u RH. U prvoj rundi promjenom 238 zakona s više od 1000 provedbenih akata. Poslije i drugih, do ukupno više od 500. Posljedice su neizbježne na svim područjima života i rada, svakog građanina.
U ovoj godini, obnarodovao je premijer u prigodi predstavljanja domaćoj javnosti vladine reformske strategije, proračunski će se deficit sniziti ispod tri posto BDP-a te fiskalnom disciplinom i uštedom najmanje 2,5 milijarda kuna pokazati zapadnim vlasnicima financijskog i državnog „suvereniteta“ RH da je zemlja udovoljiti svemu što se od nje zahtijeva. Makar građani jeli travu, jer više neće biti dječjeg doplatka za sirotinju ni zaštite zdravlja za sve koji nemaju novca, a kamoli mirovina i sigurnosti na radnom mjestu. Premijer će zajamčiti Bruxellesu da će se RH – dok je on na čelu Tim’s Teama – držati dužničke dogme iz svijeta u kojem je odgojen, što ju je kancelarka Angela Merkel sažela u ultimatumu Grčkoj: „Dugovi se moraju vraćati. I točka“.
Opačić: „To nisu reforme“
Nastave li se Karamarko i njegovi iz HDZ-a gristi s Božom Petrovom, vođom Mosta i vladinim (valjda drugim?) potpredsjednikom – a nastavit će, jer karakterno nisu baždareni za suradnju, a nacionalni/opći interes im je smokvin list za osobnu taštinu – lako bi se moglo dogoditi da se reforme svedu na tragikomičan surogat. Kolateralnim će žrtvama biti demokratske stečevine, ljudska prava i medijske slobode, uvjeti rada i socijalna država. Životni standard već jest u slobodnom padu: po Unijinom kriteriju, svaki četvrti građanin RH živi u uvjetima ekstremnog siromaštva. Ako Europska komisija, MMF, Svjetska banka, rejtinške agencije okrenu palac gore vladinoj reformskoj strategiji, građani mogu biti sigurni da će Tim’s Team trošiti sljedećih sto i kusur dana za račun privatnog kapitala, a ne u njihovom interesu. Udarit će na plaće i mirovine, radnička prava vratiti u rigidno predindustrijsko doba, ukinuti dječje dodatke i socijalnu skrb svesti na karikaturu, kanadizirati zdravstvo, ideološki unificirati školstvo…
„To nisu reforme, nego udar na standard najvećeg dijela stanovništva RH“, tvrdi bivša mnistrica socijale i mladih Milanka Opačić. U prigodi gubitka vlasti, Zoran Milanović je priznao da je njegova vlada bila pod jakim „reformskim“ pritiskom Svjetske banke, MMF-a, rejtinških agencija i političara iz zemalja čije su banke zelenaški porobile i RH i pola svijeta: „Nismo to htjeli učiniti, jer bismo upropastili i građane i cijelu zemlju“. Nakon što je „preuzeo odgovornost“, Karamarko pjeva drugu pjesmu: „Moramo komunicirati hrvatskim građanima da ova vlada žestoko provodi reforme za koje prošla nije bila sposobna“. Prvih sto dana je dokaz.
tacno
