Hoće li se uskoro moći liječiti samo najbogatiji?
Premijer Andrej Plenković je veliku Krležinu ironiju o tomu kako ni med cvetjem ni pravice nedarovito reinterpretirao prosvjedujućim liječnicima, medicinskim sestrama i učiteljima - koji samo žele više plaće i položaj u društvu kakav zaslužuju više i prije mnogih u javnom/državnom sektoru s iritantno boljim i osnovicama i koeficijentom složenosti posla. "Rasprava o osnovicama, koeficijentima i dodatcima na plaće nešto su s čime smo mi familijazirani, i sindikati, naravno", kazat će na vladinoj sjednici te oplesti po ministrima znanosti i obrazovanja Blaženki Divjak i zdravstva Milanu Kujundžiću, jer da su "članovi vlade, ne sindikata". "No, meni kao predsjedniku vlade i cijeloj vladi bitna je fiskalna i financijska održivost proračuna, gdje smo ostvarili suficite. I, da bismo to uspjeli nastaviti i dalje konsolidirati, moramo voditi računa o onome što je realno."
Ni premijerovim koalicijskim partnerima - sve odreda političari tzv. treće brzine koji bi bez HDZ-a bili kruha gladni - niti oporbi na čelu sa SDP-om što je neodgovorno propustila svojih "pet minuta" vlasti kad je mogla, a nije ispravila nepravde, nije ozbiljno stalo do reda i prioriteta među proračunskim abonentima. Problem se svodi na problem prioriteta. Na to što je vladi/državi preče od prečeg, odnosno je li to preče od prečeg u funkciji održanja na vlasti i po cijenu populističkog farbanja tunela ili je prioritetno uložiti političke akcije i volju, sposobnosti i znanje u razvojne dionice društva. Makar to značilo - gubitak vlasti. "Sve pregovore vodit ćemo na konzistentan, učinkovit i horizontalan način", ustraje premijer, iako se prosvjedi liječnika, medicinskih sestara i inih u zdravstvu dnevno šire izvan Zagreba i regionalnih centara, prijeteći krajem rujna prerasti u opći štrajk kada će možebitno i učitelji odmrznuti štrajkašku odgodu s početka nove školske godine. "Od svih u vladi očekujem da respektiraju do kraja taj horizontalni princip i načelo djelovanja, kojeg se vlada drži prošle tri godine, jer je to jedini učinkovit način. Vlada će i ove godine od 1. listopada povećati osnovicu plaća u javnim i državnim službama za dva posto nakon što ju je početkom godine povećala za tri posto."
Sindikati se osjećaju preveranim, jer te unaprijed dogovorene mrvice ne samo što ne ispravljaju dosadašnje nepopeglane nepravde niti tzv. horizontalni princip (linearna uravnilovka; svima isti postotak) znači smanjenje razlika u plaćama među javnim/državnim sektorima. Unatoč naznakama da bi vlada ipak mogla prosvjetarima povećati koeficijent za složenost poslova, najniži u javnom/državnom sektoru, ostaju neriješeni ključni uzroci političkog i društvenog bagateliziranja odgoja i obrazovanja za koje se tvrdi da su - prioritet. "Vlada je produbila prijašnje nepravde", tvrdi šef Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama RH Branimir Mihalinec, koji je s predsjednicom Sindikata hrvatskih učitelja Sanjom Šprem doveo na Markov trg oko 1500 prosvjetara. "Najvažnije je da su naši zahtjevi provedivi, jer država ima novca za to. Kad kažu da nema - lažu. Imaju za sanaciju posrnulih poduzeća i za privilegije onima koji ih drže na vlasti. Samo za nas nema, a ministar financija Zdravko Marić se hvali suficitom u proračunu (i turistički ministar Gari Cappelli milijardom već ubranih kuna više no lani, op. a.). Za koga čuva taj novac? Ne pristajemo više na to da nema novca. Sada je vrijeme za nas! I neka zapamte: i mi smo glasači. Nemojte nas stavljati u horizontalu, mi smo vertikala ovog društva, nositelji promjena, nositelji budućnosti."
Jedna će prosvjednica to ilustrirati svojim primjerom: "Profesorica sam engleskog jezika, imam 60 godina i 35 godina radnog staža. Izračunali su mi da će moja mirovina biti 2100 kuna. Je li to normalno?" To je manje i od prosjeka cca. 2300 kuna 800.000 penzića, koji su vladi čak i ispod tzv. horizontale. Druga će prosvjetna prosvjednica u novinarski mikrofon: "Imam 35 godina radnog staža i plaću od 6800 kuna. To nije dovoljno, ako imate studenticu u obitelji, nezaposlenog muža, morate platiti hranu, režije..." Mlada kolegica do nje pod prozorima Banskih dvora, s 1500 kuna nižom plaćom, podstanarka, tvrdi da bez roditeljske pomoći i logistike sa sela ne bi mogla živjeti i raditi u gradu. Možda ni liječnik s osnovnom plaćom od 7500 kuna (medicinska sestra s 4500-5000 kuna), barem dvostruko nižom od plaće prosječnog kuhara i najmanje 2000 kuna nižom od plaće pomoćnog radnika, sezonca u ugostiteljstvu i turizmu. Kojemu poslodavac financira smještaj i prehranu.
Banski dvori ne žele preraspodijeliti godinama nakaradne proračunske prioritete, nego traže neuvjerljivu izliku u tzv. horizontalnoj slamci spasa. Nonsens. Dobiju li svi isti postotak "povišice" - time nitko koliko traži ili mu pripada - neće biti dobro. Dobiju li neki više od drugih, što traže ili im uistinu pripada (npr. medicinari i prosvjetari), opet neće valjati. Jednima da, drugima ne - zašto? Država očekuje da joj ljudi što su šest godina (redovno) studirali medicinu (plus specijalizacije, stalno obrazovanje i usavršavanje u struci, rad danju/noću, dežurstva, pripravnosti, prekovremeni, etc.) za kikiriki liječe ljude u bankrotiranom sustavu (blizu devet milijardâ kuna duga), kojemu ovog trenutka nedostaje blizu 4000 liječnika i oko 12.000 medicinskih sestara? Da će, npr. neurokirurg ili pedijatar, ginekolog, internist, injsl. trpjeti da mu je osnovna plaća niža od sudačke ili dvostruko niža od saborskog zastupnika, odnosno da će ga "domoljublje" odvratiti od štrajka ili iseljavanja iz zemlje?
Ni prosvjetari više ne žele za kikiriki učiti mlade naraštaji na kojima, sic transit - "ostaje budućnost"? Ako vladajući nisu kadri, ne znaju ili ne žele mijenjati proračunske prioritete - a nisu i neće, jer si ne daju rezati biračku granu o kojoj im ovise vlast i politička moć - rade u korist državne štete. Ne bi li ostalo zdrave šuške za proračunske prioritete koji to ne bi smjeli biti. Od enormnih plaća državnih dužnosnika kojima je svaka od triju faza tzv. porezne reforme namrla jednu prosječnu mirovinu, pa do ratnih veterana u RH i BiH (HVO), čiji se broj i četvrt stoljeća nakon rata umnožava geometrijskom progresijom, Katoličke crkve s milijardom kuna javnog novca godišnje, blizu milijarde kuna u dvije godine "pomoći" inozemstvu na zahtjev EU-a (plus svota tzv. trećeentitetskom HDZ-u u BiH pod alibijem "skrbi RH za Hrvate" u dijaspori")... I, last but not least, mora ostati i zdravog keša za platiti makar prvu ratu - od ukupno cca. milijarde nečega, najvjerojatnije američkih zelembaća; niža tržišna cijena naprosto nema smisla - prigodom kupnje 12 (?) novih/polovnih borbenih aviona. U zamjenu za ona dva-tri još leteća muzejska primjerka MIG-a 21. Ma koliko se novca miroljubivih poreznih obveznika prioritetno, je li, ulupavalo u oružje i vlastiti/sektaški opstanak na vlasti i moći kupnjom biračke potpore tuđim novcem, a ne u zdravlje i znanje, politika je to – uništa. Kako bi kazali alkari za promašaj.
Upravo u trenutku kad bijele kute masovno izlaze pred hrvatske bolnice - bez 15-20 posto viših plaća na uvjete rada i odgovornost (nudi im se sadam posto) ne žele servisirati tzv. Kujundžićev hospicij ili čekaonicu za smrt, kako se u javnosti/struci ironizira zdravstveni sustav povjeren uspješnom gastroenteorologu i neuspješnom ministru, premijer je u ulozi predsjednika HDZ-a hodočastio na stranački skup u Orašje (BiH), gdje je ostatcima u ratu "prodanih Hrvata u prodanoj" Bosanskoj posavini (radi Miloševićevog tzv. koridora Banja Luka-Brčko-Srbija) darovao 25 milijuna kuna "za 89 projekata". U veljači je mostarska Sveučilišna bolnica dobila 40 milijuna kuna, pa se ministar Kujundžić, porijeklom iz Imotske krajine, gdje zdravstvo načeto tragičnim skandalima jedva još postoji, prsio pred prosvjednicima u zavičaju da će se tamošnji živalj umjesto u Imotskom, Dubrovniku ili Splitu liječiti u - Mostaru. Uključivo i usluge Hitne pomoći. Troškove će snositi HZZO. Sic transit. Hrvatski će porezni obveznici ove godine uplatiti 90 milijuna predizbornih kuna "Hrvatima u BiH". Po istom predizbornom obrascu kojim je SDP-ova vlada premijera Zorana Milanovića "Hrvatima u BiH" uplatiti 20 milijuna kuna iz Ureda za Hrvate uzvan zemlje. Ukupna godišnja svota je ostala nepoznata. Bez obzira što cijela Hrvatska postaje - hospicij. Za sve koji nemaju sreću naći domovinu sebi i obitelji u Irskoj, Njemačkoj, Švedskoj, Kanadi...
Istodobno s prosvjedima medicinara i prosvjetara te Plenkovićevom širokom rukom u Orašju, Mostaru (uključivo b-h bolnicu u Novoj Bili), etc., mediji su prenijeli Hininu vijest da je vlada prihvatila izvješće o tzv. razvojnoj pomoći RH inozemstvu za 2017. i 2018. godinu, teže od 800 milijuna doniranih kuna. Za članarinu međunarodnim organizacijama našlo se 16,3 milijuna kuna; jedan prosječni dječji vrtić manje u RH, pa 28,8 milijuna za izbjeglice/migrante u Turskoj te 1,5 milijuna za sirijske izbjeglice u Jordanu... Na stavci tzv. poticaja za zdravstvo u BiH, našlo se još novca za Sveučilišnu kliničku bolnicu u Mostaru: 400.000 kuna za kupnju parnog sterilizatora, 100.000 kuna za digitalni ortopan, 150.000 kuna za ultrazvuk, 150.000 kuna za EKG aparat, etc. Na zahtjev EU-a, RH će svoju tzv. razvojnu pomoć inozemstvu povisiti do 2030. godine sa sadašnjih 0,10 posto BND-a na 0,33 posto. Članice od prije proširenja će odvajati sedam posto više.
Razgovori još nisu približili vladina i stajališta zdravstvenih sindikata, a Kujundžićev hospicij je već iznjedrio više no "genijalnu" ideju: u ordinacije su pripušteni tek diplomirani liječnici bez pripravničkog staža, pa tko ima petlje neka im se preda pod stetoskop. Večernji list izvješćuje da su "neki od njih potražili specijalizacije, neki se javili na natječaj HZZO-a za rad pod nadzorom, a neki su u ordinacijama obiteljske medicine odmah počeli raditi samostalno, bez nadzora starijih liječnika". Osobna karta RH zdravstva registrira 62 bolnice, 40.248 medicinskih sestara i tehničara (po propisima EU-a manjka ih oko 12.000) te 13.613 liječnika u javnom zdravstvu (271 je umirovljenik s ugovom za rad do četiri sata dnevno), koji odrade više od tri milijuna prekovremenih sati na godinu. Nedostaje između 3000 i 4000 liječnika (oko 2000 specijalista), najviše pedijatara, anesteziologa, radiologa, liječnika obiteljske medicine i ginekologa. U idućih će se 10 godina umiroviti 4000 liječnika, većinom obiteljskih, a isti broj će se iseliti u inozemstvo... Tko će nas liječiti?
"Premijer i vlada digli su ruke od javnog zdravstva", ustvrdio je na presici Mirando Mrsić, saborski zastupnik i predsjednik Demokrata, hematolog i bivši ministar rada i mirovinskog sustava u vladi Zorana Milanovića (SDP). "Premijera uopće nije briga što se događa u zdravstvu, jer ga je prepustio potpuno nesposobnom ministru Milanu Kujundžiću, kojega isključivo iz političkih razloga ne može i ne želi smijeniti jer će mu kao radikalni desničar praviti probleme u Saboru. Ako premijer nema snage maknuti nesposobnog ministra zdravstva, a vlada ne poduzme potrebne reforme, vrlo brzo će se dogoditi najgori scenarij - moći će se liječiti samo najbogatiji, a sirotinja neće dobiti odgovarajuću zaštitu."
h-alter
