Bivši urednik bivšeg Nacionalovog weba Hrvoje Šimičević šalje nam novi tekst u kojem se referira na rečenicu čuvenog hrvatskog "humanista" s kraja 20 stoljeća Tomislava Merčepa, čovjeka koji se sa slobode brani od optužbi da je odgovoran za mučenje i ubojstva velikog broja civila srpske nacionalnosti u vrijeme našeg posljednjeg rata. Tomislav je Merčep, dakle, u ono vrijeme "vidio da će u ratu stradati sirotinja", a u ovo pak vrijeme odlučio je otkriti kako se raspala Jugoslavija, odnosno pod čijom dirigentskom palicom su svirali Slobodan Milošević i Franjo Tuđman. Preporučujemo Šimičevića!
Višednevnu polemiku Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka oko toga da li je Hrvatska - slučajna država (Milanović), ili pak namjerna država (Karamarko), u tri je rečenice razriješio Tomislav Merčep.
- Rat između Hrvatske i Srbije bio je dogovoren i nekoliko mjeseci prije njegova početka, a ja sam vidio da će u njemu stradati sirotinja. Cilj obiju strana bio je da se pobune razbuktaju kako bi se mogli pokrasti novac i imovina (...) Iza toga je stajala UDBA u sprezi s posljednjim premijerom Jugoslavije, kazao je Merčep sredinom 2000-ih godina nekoj srpskoj televiziji, a snimka toga razgovora - gdje se, dakle, iskazao kao pobornik teze o namjernoj slučajnosti nastanka Hrvatske - emitirana je ovoga tjedna na suđenju dotičnom za ratne zločine na području Zagreba, Kutine i Pakraca.
Merčepova teza je gotovo preslika formule takozvane 'Doktrine šoka', prema kojoj u izvanrednim situacijama (terorizam, tsunamiji, vojni udari), vlast iskorištava šok i psihozu pučanstva i bez otpora uvodi izvanredne mjere (privatizacija, pelješenje 'novaca i imovine', neoliberalni fašizam...) koje nikada ne bi prošle u normalnim društveno-političkim okolnostima. Merčep, dakako, nije prvi 'sljedbenik' Naomi Klein na ovim područjima, ali je njegova dijalektika u jednom sitnom detalju nadasve revolucionarna: hrvatski vitez naime smatra da za stvaranje Republike Hrvatske najveću odgovornost snosi UDBA i Jugoslavija kao takva (teza), koja je, namjerno zabivši zadnji čavao u lijes Jugoslavije (antiteza), uzrokovala nastanak Hrvatske, kako bi se 'mogli pokrasti novac i imovina' (sinteza). Ideja je revolucionarna i, blago je reći, kontroverzna, upravo zbog činjenice da svaki hrvatski patriot koji drži do sebe smatra kako UDBA zadnjih 20 godina ulaže sve napore da razjebe ovu mladu državicu, dok joj Merčep, s druge strane, pridaje ključne stvaralačke zasluge kada je o rađanju Hrvatske riječ...
No, ono što se dalje iščitava iz teze tek bi moglo izazvati jezu kod spomenutih patriota koji drže do sebe: ako Merčep tvrdi da je rat između Hrvatske i Srbije dogovoren u režiji UDBE, to nedvojbeno znači da su Franjo Tuđman i Slobodan Milošević - koji su ratove vodili - bili obične udbaške marionete koje su 'razbuktavali pobune' kako bi se nakon toga 'mogao pokrasti novac i imovina'.
Merčep, međutim, ide korak dalje, pa navodi kako je 'nekoliko mjeseci' prije početka rata 'vidio da će u njemu stradati sirotinja', što konačno logički objašnjava zašto je 1991., kad je rat počeo, naredio ubojstvo 43. civila: on je, dakle, bio vizionar koji ništa nije želio prepustiti slučaju. Kako bi to mogli nazvati? Ziceraški determinizam?
To, ujedno, pokazuje kako je i Merčep, kad je sijao masovnu grobnicu po Pakračkoj Poljani, bio ništa drugo doli slugan udbaškog masterplana, isto kao i 'oni koji su razbuktali pobune' , a sve s ciljem da se pokrade 'novac i imovina'. Što pak eksplicitno objašnjava zašto Merčep punih 20 godina nije odgovarao za masovni pokolj civila: od pravne države štitila ga je UDBA, koja je sve vrijeme, od Tuđmanovog režima pa naovamo - sada postaje evidentno - suvereno vladala Hrvatskom i to izrazito podlim metodama: promovirajući ratne zločince, a zapravo zaslužne udbaše, kao narodne heroje.
Činjenica da je UDBA cijelo vrijeme vladala Hrvatskom, pretvarajući se da je antiteza same UDBE, objašnjava i kako je došla do konačnog cilja: krađe novca i imovine. Tijekom ovog razdoblja desio se privatizacijski kriminal nemjerljivih dimenzija, sve pod palicom države, odnosno UDBE, na način da su se javne kompanije raspodijelile šačici novokomponiranih tajkuna, odnosno zaslužnih udbaša, koji su iz kompanija izvlačili vrijednu imovinu i novac, te vezano uz udbaše na vlasti nesmetano rasli i uspostavljali monopol nad svim ekonomskim sektorima u Hrvatskoj, da bi danas u šaci držali medije, distribucijsku mrežu te prehrambenu i energetsku industriju. Sve sa rukom na srcu i himnom na usnama...
Kako bismo ovo mogli nazvati? Dijalektički patriotizam?
No, sada kad je cilj više-manje obavljen, slijedeći Merčepov dijalektički postupak možemo predvidjeti bližu budućnost, koja se neminovno sastoji od cijepanja Hrvatske u više dijelova i daljnje glodanje preostalih javnih dobara, a što se može iščitati iz najsvežijeg prijedloga Kukuriku koalicije o podjeli Hrvatske na Sjevernu i Južnu statističku regiju.
"Podjela između Sjeverne i Južne statističke regije bila je dogovorena i nekoliko mjeseci prije početka, a ja sam vidio da će u toj podjeli stradati sirotinja. Cilj obiju strana bio je da se regije razbucaju kako bi se mogli pokrasti novac i imovina (...) Iza toga je stajala UDBA u sprezi s posljednjim premijerom Hrvatske", kazati će ovih dana Tomislav Karamarko.
Izvor: www.lupiga.com
Ćale i Japa - puna ih je kapa
Višednevnu polemiku Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka oko toga da li je Hrvatska - slučajna država (Milanović), ili pak namjerna država (Karamarko), u tri je rečenice razriješio Tomislav Merčep.
- Rat između Hrvatske i Srbije bio je dogovoren i nekoliko mjeseci prije njegova početka, a ja sam vidio da će u njemu stradati sirotinja. Cilj obiju strana bio je da se pobune razbuktaju kako bi se mogli pokrasti novac i imovina (...) Iza toga je stajala UDBA u sprezi s posljednjim premijerom Jugoslavije, kazao je Merčep sredinom 2000-ih godina nekoj srpskoj televiziji, a snimka toga razgovora - gdje se, dakle, iskazao kao pobornik teze o namjernoj slučajnosti nastanka Hrvatske - emitirana je ovoga tjedna na suđenju dotičnom za ratne zločine na području Zagreba, Kutine i Pakraca.
Tomislav Merčep iz vremena svog "humanističkog" djelovanja
Merčepova teza je gotovo preslika formule takozvane 'Doktrine šoka', prema kojoj u izvanrednim situacijama (terorizam, tsunamiji, vojni udari), vlast iskorištava šok i psihozu pučanstva i bez otpora uvodi izvanredne mjere (privatizacija, pelješenje 'novaca i imovine', neoliberalni fašizam...) koje nikada ne bi prošle u normalnim društveno-političkim okolnostima. Merčep, dakako, nije prvi 'sljedbenik' Naomi Klein na ovim područjima, ali je njegova dijalektika u jednom sitnom detalju nadasve revolucionarna: hrvatski vitez naime smatra da za stvaranje Republike Hrvatske najveću odgovornost snosi UDBA i Jugoslavija kao takva (teza), koja je, namjerno zabivši zadnji čavao u lijes Jugoslavije (antiteza), uzrokovala nastanak Hrvatske, kako bi se 'mogli pokrasti novac i imovina' (sinteza). Ideja je revolucionarna i, blago je reći, kontroverzna, upravo zbog činjenice da svaki hrvatski patriot koji drži do sebe smatra kako UDBA zadnjih 20 godina ulaže sve napore da razjebe ovu mladu državicu, dok joj Merčep, s druge strane, pridaje ključne stvaralačke zasluge kada je o rađanju Hrvatske riječ...
No, ono što se dalje iščitava iz teze tek bi moglo izazvati jezu kod spomenutih patriota koji drže do sebe: ako Merčep tvrdi da je rat između Hrvatske i Srbije dogovoren u režiji UDBE, to nedvojbeno znači da su Franjo Tuđman i Slobodan Milošević - koji su ratove vodili - bili obične udbaške marionete koje su 'razbuktavali pobune' kako bi se nakon toga 'mogao pokrasti novac i imovina'.
Vukovar
Merčep, međutim, ide korak dalje, pa navodi kako je 'nekoliko mjeseci' prije početka rata 'vidio da će u njemu stradati sirotinja', što konačno logički objašnjava zašto je 1991., kad je rat počeo, naredio ubojstvo 43. civila: on je, dakle, bio vizionar koji ništa nije želio prepustiti slučaju. Kako bi to mogli nazvati? Ziceraški determinizam?
To, ujedno, pokazuje kako je i Merčep, kad je sijao masovnu grobnicu po Pakračkoj Poljani, bio ništa drugo doli slugan udbaškog masterplana, isto kao i 'oni koji su razbuktali pobune' , a sve s ciljem da se pokrade 'novac i imovina'. Što pak eksplicitno objašnjava zašto Merčep punih 20 godina nije odgovarao za masovni pokolj civila: od pravne države štitila ga je UDBA, koja je sve vrijeme, od Tuđmanovog režima pa naovamo - sada postaje evidentno - suvereno vladala Hrvatskom i to izrazito podlim metodama: promovirajući ratne zločince, a zapravo zaslužne udbaše, kao narodne heroje.
Činjenica da je UDBA cijelo vrijeme vladala Hrvatskom, pretvarajući se da je antiteza same UDBE, objašnjava i kako je došla do konačnog cilja: krađe novca i imovine. Tijekom ovog razdoblja desio se privatizacijski kriminal nemjerljivih dimenzija, sve pod palicom države, odnosno UDBE, na način da su se javne kompanije raspodijelile šačici novokomponiranih tajkuna, odnosno zaslužnih udbaša, koji su iz kompanija izvlačili vrijednu imovinu i novac, te vezano uz udbaše na vlasti nesmetano rasli i uspostavljali monopol nad svim ekonomskim sektorima u Hrvatskoj, da bi danas u šaci držali medije, distribucijsku mrežu te prehrambenu i energetsku industriju. Sve sa rukom na srcu i himnom na usnama...
Kako bismo ovo mogli nazvati? Dijalektički patriotizam?
No, sada kad je cilj više-manje obavljen, slijedeći Merčepov dijalektički postupak možemo predvidjeti bližu budućnost, koja se neminovno sastoji od cijepanja Hrvatske u više dijelova i daljnje glodanje preostalih javnih dobara, a što se može iščitati iz najsvežijeg prijedloga Kukuriku koalicije o podjeli Hrvatske na Sjevernu i Južnu statističku regiju.
"Podjela između Sjeverne i Južne statističke regije bila je dogovorena i nekoliko mjeseci prije početka, a ja sam vidio da će u toj podjeli stradati sirotinja. Cilj obiju strana bio je da se regije razbucaju kako bi se mogli pokrasti novac i imovina (...) Iza toga je stajala UDBA u sprezi s posljednjim premijerom Hrvatske", kazati će ovih dana Tomislav Karamarko.
Izvor: www.lupiga.com
