Kinezi sigurno nisu došli u Hrvatsku u stoljeću sedmom, ali su se posljednja dva desetljeća toliko odomaćili svojim odsustvom grubosti i nametljivosti, blagim reagiranjima, uslužnošću, manirama pristojnih ljudi i  kulturom življenja, pa se učini čovjeku kao da su ovdje oduvijek. U tom smislu, ne bih imao ništa protiv da se u hrvatskom grbu, iznad glavnog štita, u krunu ubaci i šesti štit sa zmajem i natpisom, naravno, na kineskom: OVO JE KINESKI DUĆAN. Šteta nikakva, a koristi bi bile ogromne.

U tekstu Uči li noćas neko u ovom gradu kineski? koji smo na ovom portalu objavili sredinom prošlogodišnjeg dugog, toplog ljeta upitali smo (se) koliko ima Kineza i kineskih trgovina u Slavonskom Brodu? Gdje i kako žive? Odgovore nismo dobili, a odonda je prošlo puno vode ispod savskog mosta. U međuvremenu dogodilo se  nešto što ni zamisliti nismo mogli. Kinezi su počeli zatvarati svoje trgovine. Umjesto useljavanja u napuštene prostore, na primjer, u Starčevićevoj i Mesićevoj ulici, oni su odstupili i iz već osvojenih. Na fotografiji snimljenoj u Zrinskoj ulici, jasno se vidi da je dućan Yao shop doživio „Jao meni“.

U igri može biti više razloga. Ishodišni je taj da osiromašeni Brođani koji se sve više sele na Zavod za zapošljavanje, nemaju novaca ni za jeftinu kinesku odjeću. Drugo, možda su konkurentni robni lanci koji rastu kao gljive poslije kiše, prepuni butika krcatih odjećom i obućom, privlačnija  mjesta za kupovinu, s obzirom na kvalitetu i bez obzira na niske cijene u kineskim dućanima. A možda je razlog zatvaranja pojedinih lokacija prestrojavanje kineskih trgovačkih osvajača pred izazovima fiskalizacije? Možda mudri Kinezi smišljaju odgovor na Linićevu kontrolu računa?

Bilo što bilo, neobično je vidjeti prostor  koji nije ničim ispunjen, a poglede posebno privlači ispražnjen prostor u kojem se prodavala najjeftinija roba u gradu. S druge strane, iz Broda odlaze mladi, odlaze stručnjaci, odlaze Brođani kako bi spasili svoje živote, pa zašto iz takvog grada ne bi otišli i žilavi Kinezi.

Načuli smo nešto da će se Kinezi vratiti, ali kao dragi turisti kako bi obišli gradske atrakcije i to u pratnji turističkih vodiča-članova gradskog poglavarstva.