Partibrejkersima
Dani joj uobičajeno prolaze
i svi pitaju za nju;
svi misle da je pametna,
svi misle da je pametna.
S njenog brda ne vidi se grad
zbog smjelosti magle da zaustavi
pogled na skriveni kaos;
prozirnost i obojenost su u njoj.
Moli se panteističkom bogu,
ponavlja ja sam svi, svi su ja;
tamni ponor godina zatrpala je
znamenjima činjenja i uspomena.
Radost je ukras njene pomirenosti
s budućnošću, zadovoljna je sadašnjicom;
njeno milosrđe nije prazna jeka,
zdravlje ju čini umjerenom prema sebi.
Ona se upućuje, ubija i stvara
iz višecjevnih bacača društvenih
mreža, ona dezinficira stvarnost
gorkim zadovoljstvima sanjanja.
I ona živi na brdu, fotka totale i detalje,
vrši društvene dužnosti, javno služi
idejama; rođena je da svi pitaju za nju,
svi misle da je pametna, a dani odlaze.
