Aktualna politička situacija se sve više zakuhala ili bolje rečeno uzjebala, a tek smo na početku predsjedničkih kampanja. Toplo se možemo nadati da će nam svi kandidati doći u Brod i osobno predstaviti svoje programe kako bi se odlučili za koga da glasamo da bi nam bilo bolje i da nam potencijalni budući predsjednici dovedu što više „Evrope“ i europskih smjernica u naša dvorišta poput nasmijanog ministra Grčića koji izgleda jedini shvaća ozbiljnost situacije. O bespovratnim sredstvima, poticajima i milijunskim projektima sipa podatke kao da se radi o kokošijem leglu ili količini opalog lišća u cerovoj ili bukovoj šumi sredinom studenog. “Iako smo učinili sve predradnje i kandidirali programe te dobili čvrste garancije strateških partnera onaj tamo list na koti „xyz“ nikako da otpadne i stopira cijeli slučaj“. Dok optimistični ministar čeka da otpadne list (sad će, samo što nije), a predsjednički kandidati traže model kako da dovedu „gospođicu Europu“ k bezvoljnim, anemičnim i pomalo izgladnjelim hrvatskim građanima lokalni bosovi, dok se još nisu svi iselili iz Broda, uvode jednu novu dimenziju pokušavajući dovesti u naše okruženje što više „Hrvatske“ i Hrvata.
Prvo je u košarkaški klub Slavonski Brod doveden trener iz Splita što i nije ništa neobično. Čovjek je profesionalac i ide trbuhom za kruhom, a vjerojatno i ima neke kvalitete s obzirom da je igrao košarku u najjačoj košarkaškoj družini koja je ikad trčala Evropskim dvoranama. Ali s obzirom na brojne košarkaške stručnjake koje svakodnevno viđamo po brodskim kafićima pitanje je da li je dovođenje i plaćanje gospodina Burića baš opravdan potez jer je on poznat kao temperamentan trener -„naganjač“ što nam u ovoj fazi košarkaškog loptanja uopće nije potrebno. Više bi nam koristio trener „radnik“ koji bi prepoznao i selekcionirao nekoliko novih i mladih prvotimaca bez obzira na ostvareni rezultat. Ovako ćemo potrošiti lovu, zauzeti 6. Ili 7. mjesto i opet će biti sve po starom. Jedino što je dobro da Burić sa svojim performansima ne nastupa po gradskim dvorištima i seoskim avlijama nego onaj tko želi da vidi njega i njegov rukopis mora potegnuti do dvorane na Vijušu. Baz namjere da ga opstruiramo i unaprijed osuđujemo čovjek je naš i dobro nam došao. Samo da nam ne počmu dolaziti stručnjaci iz Sokobanje, Ćuprije ili Pržogrnaca.
Ustvari, pogodilo me u srce kad sam neki dan zvao dimnjačara da obavi redovni sistematski pregled i čišćenje dimnjaka na kući. Pojaviše se sa urednim papirima stručnjaci iz tvrtke Dimo prom iz Palčana pokraj same Čazme. Dečki čisto odradiše prljav posao, a mene ostaviše u razmišljanju pa zar je moguće da u Brodu nema mladića koji bi se verali po krovovima i tavanima te pružali usluge popravaka starih peći dokonim gospojama poput onog dimnjačara iz pjesme Đimija Stanića („Bila jednom jedna gospa Darinka...“). Nema čovjek ništa ni protiv ove tvrtke i njihovih radnika jer zamislite da su odgovorni odlučili pomoći Francuzima ili Talijnima, koji stagniraju, pa angažirali njihove dimnjačare dok ne prođe kriza, a ovi poslali neke šarmere koji ne bi servisirali samo stare babe. Pojebali bi nam sve živo po atarima i još bi sami morali čistiti dimnjake jer EK nije prihvatila financijsko izvješće mada smo u pravu.
Kap koja je prelila čašu je dolazak deratizatora iz tvrtke Ekocijan iz Zagreba pokraj Novog Marofa u blizini Božjakovine. Dok se štakori po metropoli slobodno šeću oni došli da uništavaju ove naše – brodske, kao da mi ne znamo sami istrijebiti štetočine. Mada mi je i za njih drago (i oni su naši) nekako mi ih je najteže prihvatiti jer su u sukobu moga interesa, odnosno bez direktne pogodbe uzimaju mi posao. Dan mi brže prođe kad se naganjam sa miševima po podrumu i šupi, a ponekad klepim i pravog kapitalca. Sad je dosadno i meni i štetočinama, a još uvijek mislim da li bi bilo bolje da je angažirana tvrtka za deratizaciju iz Rumunjske ili Bugarske npr. Bar bi bilo smješnije.
- „Zdravo bratko“
- „Pomoz Bog zemljače“
- „Će gi opet bijemo ko lani“
- „Ne se znaje“
Sreća je samo što se u Brodu nitko ne bavi uzgojem krava, a i po selima je sve manje farmera, a sve više štemera. Koliko su odgovorne osobe maštovite moglo bi se desiti da angažiraju tvrtku za umjetnu oplodnju krava simentalki iz Dubrovnika, a za manikuru smeđeg goveda i bolju laktaciju mlijeka bez razmišljanja potpišu ugovor sa poduzećem iz Blata na Korčuli prepoznajući njihovo stoljetno iskustvo u tim poslovima. Ma nema veze, i oni su naši.
Prvo je u košarkaški klub Slavonski Brod doveden trener iz Splita što i nije ništa neobično. Čovjek je profesionalac i ide trbuhom za kruhom, a vjerojatno i ima neke kvalitete s obzirom da je igrao košarku u najjačoj košarkaškoj družini koja je ikad trčala Evropskim dvoranama. Ali s obzirom na brojne košarkaške stručnjake koje svakodnevno viđamo po brodskim kafićima pitanje je da li je dovođenje i plaćanje gospodina Burića baš opravdan potez jer je on poznat kao temperamentan trener -„naganjač“ što nam u ovoj fazi košarkaškog loptanja uopće nije potrebno. Više bi nam koristio trener „radnik“ koji bi prepoznao i selekcionirao nekoliko novih i mladih prvotimaca bez obzira na ostvareni rezultat. Ovako ćemo potrošiti lovu, zauzeti 6. Ili 7. mjesto i opet će biti sve po starom. Jedino što je dobro da Burić sa svojim performansima ne nastupa po gradskim dvorištima i seoskim avlijama nego onaj tko želi da vidi njega i njegov rukopis mora potegnuti do dvorane na Vijušu. Baz namjere da ga opstruiramo i unaprijed osuđujemo čovjek je naš i dobro nam došao. Samo da nam ne počmu dolaziti stručnjaci iz Sokobanje, Ćuprije ili Pržogrnaca.
Ustvari, pogodilo me u srce kad sam neki dan zvao dimnjačara da obavi redovni sistematski pregled i čišćenje dimnjaka na kući. Pojaviše se sa urednim papirima stručnjaci iz tvrtke Dimo prom iz Palčana pokraj same Čazme. Dečki čisto odradiše prljav posao, a mene ostaviše u razmišljanju pa zar je moguće da u Brodu nema mladića koji bi se verali po krovovima i tavanima te pružali usluge popravaka starih peći dokonim gospojama poput onog dimnjačara iz pjesme Đimija Stanića („Bila jednom jedna gospa Darinka...“). Nema čovjek ništa ni protiv ove tvrtke i njihovih radnika jer zamislite da su odgovorni odlučili pomoći Francuzima ili Talijnima, koji stagniraju, pa angažirali njihove dimnjačare dok ne prođe kriza, a ovi poslali neke šarmere koji ne bi servisirali samo stare babe. Pojebali bi nam sve živo po atarima i još bi sami morali čistiti dimnjake jer EK nije prihvatila financijsko izvješće mada smo u pravu.
Kap koja je prelila čašu je dolazak deratizatora iz tvrtke Ekocijan iz Zagreba pokraj Novog Marofa u blizini Božjakovine. Dok se štakori po metropoli slobodno šeću oni došli da uništavaju ove naše – brodske, kao da mi ne znamo sami istrijebiti štetočine. Mada mi je i za njih drago (i oni su naši) nekako mi ih je najteže prihvatiti jer su u sukobu moga interesa, odnosno bez direktne pogodbe uzimaju mi posao. Dan mi brže prođe kad se naganjam sa miševima po podrumu i šupi, a ponekad klepim i pravog kapitalca. Sad je dosadno i meni i štetočinama, a još uvijek mislim da li bi bilo bolje da je angažirana tvrtka za deratizaciju iz Rumunjske ili Bugarske npr. Bar bi bilo smješnije.
- „Zdravo bratko“
- „Pomoz Bog zemljače“
- „Će gi opet bijemo ko lani“
- „Ne se znaje“
Sreća je samo što se u Brodu nitko ne bavi uzgojem krava, a i po selima je sve manje farmera, a sve više štemera. Koliko su odgovorne osobe maštovite moglo bi se desiti da angažiraju tvrtku za umjetnu oplodnju krava simentalki iz Dubrovnika, a za manikuru smeđeg goveda i bolju laktaciju mlijeka bez razmišljanja potpišu ugovor sa poduzećem iz Blata na Korčuli prepoznajući njihovo stoljetno iskustvo u tim poslovima. Ma nema veze, i oni su naši.
