Od sporazuma Bretton Woods, sredinom dvadesetog stoljeća, dolar je nedvojbeno bio referentna valuta svjetskog gospodarstva. Međunarodni financijski sustav je izgrađen od strane i za američko gospodarstvo, a dolar je bio temelj te hegemonije.
Čak i danas je dolar još uvijek glavna međunarodna rezervna valuta i koristi se za trgovinu, devizne i ostale financijske transakcije i razmjene.
U usporedbi s drugim gospodarstvima u svijetu, hegemonija dolara daje privilegiju i prevagu u odnosu snaga u korist američkog gospodarstva. Moć koju ima se očituje u brojnim prednostima u sustavu trgovinskih i financijskih odnosa s inozemstvom.
Ova hegemonija je dodatno ojačana i povećana osamdesetih godina, a to je bilo vrijeme rasta i globalne financijske ekspanzije, kao i teritorijalnog širenja proizvodnog kapitala i nove međunarodne podjele rada i novih modela međunarodne trgovine.
Moglo se slobodno reći da je novi neoliberalni svjetski ekonomski poredak učvrstio hegemoniju dolara u svijetu.
Trenutno dolar i dalje održava svoj status i daleko je najkorištenija valuta u svijetu. Međutim, mnogi događaji od početka XXI stoljeća predviđaju mogućnost promjene u globalnoj ekonomiji i međunarodnom financijskom sustavu i relativno je potkopana neupitna moć dolara.
Ovdje ne govorimo samo o otvorenim naporima Kine, koja je ovu inicijativu pokrenula krajem 2013, godine, a kasnije joj se pridružila Rusija, potom sve zemlje koje gravitiraju oko ova dva centra moći.
U prvom redu treba spomenuti sve izraženiju moć eura, valute gospodarskog područja koje ima priličnu težinu u svijetu, bilo da njegovu važnost mjerimo kroz ukupni BDP zemalja članica EU ili kroz trgovinu. EU i SAD su gotovo izjednačeni i ukupni BDP dvije ekonomske sile vrlo malo varira, ovisno o izvorima, što znači da je ujednačen. Naravno, to su statistike koje imaju malo veze sa životima običnih ljudi, no ovdje govorimo o brojkama.
Dakle, iako su BDP i trgovina Europske unije i Sjedinjenih Država gotovo ujednačeni, euro još nije dosegao razinu da postane protuteža dolaru, što su neki optimisti očekivali. Prisutnost i jačanje eura su obuzdani i euro nema istaknuto mjesto kao rezervna valuta u međunarodnoj trgovini. Euro mogu spasiti samo druge sile, kao što su Kina, Rusija i Iran, koji je nakon ukidanja sankcija tražio da se stari dugovi i zamrznute transakcije i svi budući poslovi obračunavaju u euru, a ne u američkim dolarima.
Naravno, s druge strane imamo zemlje u razvoju, među kojima je skupina BRICS najutjecajnija, ali osobito Kina, koja je odlučila svojoj valuti dati važnost, što se već počinje odražavati promjenama u globalnoj ekonomiji.
U tom smislu je došlo do napretka u različitim mehanizmima. Na čelu s Kinom je pokrenuta bilateralna i multilateralna financijska suradnja i trgovina, financijske burze rade bez korištenja dolara. Stvaraju se regionalni blokovi koji u financijskom sustavu koriste druge valute, posebno kineski juan.
U tom smislu važno je spomenuti značajnu ulogu Azijske infrastrukturne investicijske banke (AIIB), kojoj su se, unatoč žestokom protivljenju Washingtona, pridružili brojni američki saveznici.
Osim toga, živimo u vrijeme geoekonomske tranzicije. Novi regionalni trgovinski blokovi traže da se u njihovim ekonomskim odnosima koriste njihove nove regionalne vlastite valute. Jedna od inicijativa je stvaranje Euroazijske središnje banke u gradu Almati u Kazahstanu, a valuta EEU bi bila altin, ime stare valute koja se u euroazijskom prostoru koristila od 15. stoljeća, a altin je bio u upotrebi u nekoliko ruskih kneževina kao euroazijska valuta između ruskih i azijskih trgovaca.
Nema dvojbe da se otvara novo ekonomsko i financijsko razdoblje.
Iako bismo mogli govoriti tek o početku i nastanku prave protuteže hegemoniji dolara u financijskom sustavu, postoji niz dokaza koji sugeriraju da je proces koji je de facto počeo krajem 2013. i početkom 2014. prilično odmakao i da su primjetni znakovi promjene u tom pogledu.
Što se tiče dolara kao međunarodne rezervne valute, središnje banke različitih zemalja gube zanimanje za tu valutu. Ako je 2000. godine dolar kao rezervna valuta bio zastupljen sa 72% od ukupne vrijednosti, trenutno ta brojka iznosi 63%.
Težina dolara u košarici valuta kojom se određuje vrijednost Posebnih prava vučenja (SDR) Međunarodnog monetarnog fonda je blago pala - oko 2 postotna boda u posljednjem desetljeću.
Ali najvažnije u tom smislu je uključivanje u košaricu juana i davanje kineskoj valuti Posebna prava vučenja, odluke koja stupa na snagu za nekoliko dana, od 1. listopada 2016.
U košarici valuta Međunarodnog monetarnog fonda juan u ovom trenutku možda i neće toliko naškoditi dolaru, ali je ovaj potez priznanje kapitalističkog svijeta da ima povjerenje u valutu i ekonomiju Kine. To je vrlo važna odrednica za buduću ulogu juana u odnosu na dolar i samo jedan korak u izmjeni globalnog monetarnog sustava.
Juanom se danas, kao rezervnom valutom, služi 40 središnjih banaka, ali je postao i valuta u globalnoj trgovini.
Ako se 2001. dolar koristio u 45% od svih razmjena u svijetu, 2010. godine je ta brojka pala na 42,5%, da bi se tijekom 2016. povećala na 43,8%.
Juan je 2010. bio korišten u samo 0,45% ukupnih transakcija, da bi danas na globalnoj razini bio korišten u 2% ukupnih transakcija. Zvuči malo? Moguće, ali na Wall Streetu se to mjeri desetinama i stotinama milijardi dolara neočekivanih gubitaka.
Još jedna činjenica trgovina Jug-Jug, odnosno, isključivo među zemljama Južne hemisfere, postaje sve važnija u svijetu. Sa 6% iz 1985. godine u ukupnoj svjetskoj trgovini, popela se na 24% u 2010.
Istovremeno je trgovina Sjever-Sjever pala na 38%. Važna točka u ovoj trgovini je korištenje različitih valuta u međunarodnoj trgovini. Jedan od načina je da se odabere alternativna valuta za dogovaranje kreditiranja, te da se izbjegne dolar, čime dodatno gubi status izvora financiranja međunarodne trgovine.
Ovdje juan ima dramatičan proboj, posebno na štetu dolara. Ako je 2012. godine ukupno poslovanje u juanima iznosilo 1,89%, a dolara za 85%, 2015. se poslovanje u juanu značajno povećalo i doseglo razinu od 9,43%, dok je dolar pao na 79.73%.
Dolar je također izgubio na težini u vanjskoj trgovini Europske unije (EU). Ako se 2010. godine 52% uvoza EU izvan njezinih granica, kao i 34% izvoza obračunavalo u dolarima, u 2015. godini su ovi postoci pale na 42% za uvoz izvan EU i 27% za izvoz.
Dakle, čak je i Europska unija u financijskom smislu potkopala hegemoniju dolara, a Obamin TTIP je bio izvrsna zamisao da se i tome stane na kraj. Na štetu EU, naravno.
Zaključak je da je dolar još uvijek vrlo prisutan i dominantna valuta u međunarodnim ekonomskim transakcijama. Međutim, treba pratiti i nastajanje novih i jačanje drugih, koje preuzimaju vodeću ulogu u svjetskoj ekonomiji, kao rezervna valuta ili kao valuta koja se koristi u trgovini.
Geoekonomska tranzicija je u tijeku. U posljednjih nekoliko godina je dedolarizacija svjetske ekonomije napravila tek prve korake. Za sada nije zaprijetila hegemoniji dolara, ali se pokazalo da postoje i alternative, te čvrsti i učinkoviti načini za obavljanje financijskih transakcija i međunarodne trgovine, a da se ne mora sa strahom gledati na svaki potez kojeg će učiniti američki FED.
Vidjet ćemo što će se dogoditi u sljedećem desetljeću, što je razdoblje u kojem će se sigurno iskristalizirati mnoge stvari.
Tu je važno istaknuti utjecaj kojeg su na dolar imali sporazumi postignuti između Europske unije i Kine, kao i Rusije, Indije i Kine o korištenju vlastitih valuta u uzajamnoj trgovini.
Kineska ekonomija je vodeći svjetski izvoznik, a druga ako se mjeri nominalni BDP, odmah iza Sjedinjenih Država. U posljednjih nekoliko godina je internet uzrokovao značajne pomake tečaja i promjene u monetarnoj politici, tako da se juan može smatrati globalnom referentnom valutom, dok u budućnosti može postati prava protuteža hegemoniji dolara.
Euro je također značajan u ovom procesu. Naime, posljednjih nekoliko godina, prije svega zbog izbijanja krize na Wall Streetu, došlo je do povećanja težine eura u svjetskim rezervama, a istovremeno i do smanjenja dolara.
Posebna prava vučenja Međunarodnog monetarnog fonda su vrlo važan faktor i biti dio ove košarice valuta znači da kineski juan ima dovoljno povjerenja da bude međunarodna rezervna valuta i posljedično će se koristiti sve više i više.
Naravno, postoje i brojni drugi pokazatelji koje treba pratiti i koji utječu na novčane transakcije. Prije svega treba imati na umu da se naftom, koja ima posebno važnu težinu u međunarodnoj trgovini, još uvijek trguje u dolarima. Međutim, tu Rusija, kao najveći proizvođač u svijetu, može odigrati svoj dio posla, što već čini s partnerima i saveznicima u poslovima s naftom zaobilazeći dolar.
Uzevši u obzir da je odluka o dedolarizaciji svijeta od strane Kine javno obznanjena krajem 2013. godine, a prvi veći koraci od strane Pekinga i Moskve napravljeni prije dvije godine, može se reći da su udareni čvrsti temelji procesu geoekonomske tranzicije. Od 1. listopada i ulaskom juana u košaricu Posebna prava vučenja MMF-a će se ovaj proces sigurno ubrzati i biti će zanimljivo vidjeti rezultate kroz jedno desetljeće, što je za ovako velik posao relativno kratko razdoblje, a već sada su primjetni rezultati, zabrinjavajući za svjetsku financijsku oligarhiju koja je u New Yorku i Londonu sve do nedavno držala neupitni monopol u svijetu financija i međunarodne trgovine.
AMSI
Čak i danas je dolar još uvijek glavna međunarodna rezervna valuta i koristi se za trgovinu, devizne i ostale financijske transakcije i razmjene.
U usporedbi s drugim gospodarstvima u svijetu, hegemonija dolara daje privilegiju i prevagu u odnosu snaga u korist američkog gospodarstva. Moć koju ima se očituje u brojnim prednostima u sustavu trgovinskih i financijskih odnosa s inozemstvom.
Ova hegemonija je dodatno ojačana i povećana osamdesetih godina, a to je bilo vrijeme rasta i globalne financijske ekspanzije, kao i teritorijalnog širenja proizvodnog kapitala i nove međunarodne podjele rada i novih modela međunarodne trgovine.
Moglo se slobodno reći da je novi neoliberalni svjetski ekonomski poredak učvrstio hegemoniju dolara u svijetu.
Trenutno dolar i dalje održava svoj status i daleko je najkorištenija valuta u svijetu. Međutim, mnogi događaji od početka XXI stoljeća predviđaju mogućnost promjene u globalnoj ekonomiji i međunarodnom financijskom sustavu i relativno je potkopana neupitna moć dolara.
Ovdje ne govorimo samo o otvorenim naporima Kine, koja je ovu inicijativu pokrenula krajem 2013, godine, a kasnije joj se pridružila Rusija, potom sve zemlje koje gravitiraju oko ova dva centra moći.
U prvom redu treba spomenuti sve izraženiju moć eura, valute gospodarskog područja koje ima priličnu težinu u svijetu, bilo da njegovu važnost mjerimo kroz ukupni BDP zemalja članica EU ili kroz trgovinu. EU i SAD su gotovo izjednačeni i ukupni BDP dvije ekonomske sile vrlo malo varira, ovisno o izvorima, što znači da je ujednačen. Naravno, to su statistike koje imaju malo veze sa životima običnih ljudi, no ovdje govorimo o brojkama.
Dakle, iako su BDP i trgovina Europske unije i Sjedinjenih Država gotovo ujednačeni, euro još nije dosegao razinu da postane protuteža dolaru, što su neki optimisti očekivali. Prisutnost i jačanje eura su obuzdani i euro nema istaknuto mjesto kao rezervna valuta u međunarodnoj trgovini. Euro mogu spasiti samo druge sile, kao što su Kina, Rusija i Iran, koji je nakon ukidanja sankcija tražio da se stari dugovi i zamrznute transakcije i svi budući poslovi obračunavaju u euru, a ne u američkim dolarima.
Naravno, s druge strane imamo zemlje u razvoju, među kojima je skupina BRICS najutjecajnija, ali osobito Kina, koja je odlučila svojoj valuti dati važnost, što se već počinje odražavati promjenama u globalnoj ekonomiji.
U tom smislu je došlo do napretka u različitim mehanizmima. Na čelu s Kinom je pokrenuta bilateralna i multilateralna financijska suradnja i trgovina, financijske burze rade bez korištenja dolara. Stvaraju se regionalni blokovi koji u financijskom sustavu koriste druge valute, posebno kineski juan.
U tom smislu važno je spomenuti značajnu ulogu Azijske infrastrukturne investicijske banke (AIIB), kojoj su se, unatoč žestokom protivljenju Washingtona, pridružili brojni američki saveznici.
Osim toga, živimo u vrijeme geoekonomske tranzicije. Novi regionalni trgovinski blokovi traže da se u njihovim ekonomskim odnosima koriste njihove nove regionalne vlastite valute. Jedna od inicijativa je stvaranje Euroazijske središnje banke u gradu Almati u Kazahstanu, a valuta EEU bi bila altin, ime stare valute koja se u euroazijskom prostoru koristila od 15. stoljeća, a altin je bio u upotrebi u nekoliko ruskih kneževina kao euroazijska valuta između ruskih i azijskih trgovaca.
Nema dvojbe da se otvara novo ekonomsko i financijsko razdoblje.
Iako bismo mogli govoriti tek o početku i nastanku prave protuteže hegemoniji dolara u financijskom sustavu, postoji niz dokaza koji sugeriraju da je proces koji je de facto počeo krajem 2013. i početkom 2014. prilično odmakao i da su primjetni znakovi promjene u tom pogledu.
Što se tiče dolara kao međunarodne rezervne valute, središnje banke različitih zemalja gube zanimanje za tu valutu. Ako je 2000. godine dolar kao rezervna valuta bio zastupljen sa 72% od ukupne vrijednosti, trenutno ta brojka iznosi 63%.
Težina dolara u košarici valuta kojom se određuje vrijednost Posebnih prava vučenja (SDR) Međunarodnog monetarnog fonda je blago pala - oko 2 postotna boda u posljednjem desetljeću.
Ali najvažnije u tom smislu je uključivanje u košaricu juana i davanje kineskoj valuti Posebna prava vučenja, odluke koja stupa na snagu za nekoliko dana, od 1. listopada 2016.
U košarici valuta Međunarodnog monetarnog fonda juan u ovom trenutku možda i neće toliko naškoditi dolaru, ali je ovaj potez priznanje kapitalističkog svijeta da ima povjerenje u valutu i ekonomiju Kine. To je vrlo važna odrednica za buduću ulogu juana u odnosu na dolar i samo jedan korak u izmjeni globalnog monetarnog sustava.
Juanom se danas, kao rezervnom valutom, služi 40 središnjih banaka, ali je postao i valuta u globalnoj trgovini.
Ako se 2001. dolar koristio u 45% od svih razmjena u svijetu, 2010. godine je ta brojka pala na 42,5%, da bi se tijekom 2016. povećala na 43,8%.
Juan je 2010. bio korišten u samo 0,45% ukupnih transakcija, da bi danas na globalnoj razini bio korišten u 2% ukupnih transakcija. Zvuči malo? Moguće, ali na Wall Streetu se to mjeri desetinama i stotinama milijardi dolara neočekivanih gubitaka.
Još jedna činjenica trgovina Jug-Jug, odnosno, isključivo među zemljama Južne hemisfere, postaje sve važnija u svijetu. Sa 6% iz 1985. godine u ukupnoj svjetskoj trgovini, popela se na 24% u 2010.
Istovremeno je trgovina Sjever-Sjever pala na 38%. Važna točka u ovoj trgovini je korištenje različitih valuta u međunarodnoj trgovini. Jedan od načina je da se odabere alternativna valuta za dogovaranje kreditiranja, te da se izbjegne dolar, čime dodatno gubi status izvora financiranja međunarodne trgovine.
Ovdje juan ima dramatičan proboj, posebno na štetu dolara. Ako je 2012. godine ukupno poslovanje u juanima iznosilo 1,89%, a dolara za 85%, 2015. se poslovanje u juanu značajno povećalo i doseglo razinu od 9,43%, dok je dolar pao na 79.73%.
Dolar je također izgubio na težini u vanjskoj trgovini Europske unije (EU). Ako se 2010. godine 52% uvoza EU izvan njezinih granica, kao i 34% izvoza obračunavalo u dolarima, u 2015. godini su ovi postoci pale na 42% za uvoz izvan EU i 27% za izvoz.
Dakle, čak je i Europska unija u financijskom smislu potkopala hegemoniju dolara, a Obamin TTIP je bio izvrsna zamisao da se i tome stane na kraj. Na štetu EU, naravno.
Zaključak je da je dolar još uvijek vrlo prisutan i dominantna valuta u međunarodnim ekonomskim transakcijama. Međutim, treba pratiti i nastajanje novih i jačanje drugih, koje preuzimaju vodeću ulogu u svjetskoj ekonomiji, kao rezervna valuta ili kao valuta koja se koristi u trgovini.
Geoekonomska tranzicija je u tijeku. U posljednjih nekoliko godina je dedolarizacija svjetske ekonomije napravila tek prve korake. Za sada nije zaprijetila hegemoniji dolara, ali se pokazalo da postoje i alternative, te čvrsti i učinkoviti načini za obavljanje financijskih transakcija i međunarodne trgovine, a da se ne mora sa strahom gledati na svaki potez kojeg će učiniti američki FED.
Vidjet ćemo što će se dogoditi u sljedećem desetljeću, što je razdoblje u kojem će se sigurno iskristalizirati mnoge stvari.
Tu je važno istaknuti utjecaj kojeg su na dolar imali sporazumi postignuti između Europske unije i Kine, kao i Rusije, Indije i Kine o korištenju vlastitih valuta u uzajamnoj trgovini.
Kineska ekonomija je vodeći svjetski izvoznik, a druga ako se mjeri nominalni BDP, odmah iza Sjedinjenih Država. U posljednjih nekoliko godina je internet uzrokovao značajne pomake tečaja i promjene u monetarnoj politici, tako da se juan može smatrati globalnom referentnom valutom, dok u budućnosti može postati prava protuteža hegemoniji dolara.
Euro je također značajan u ovom procesu. Naime, posljednjih nekoliko godina, prije svega zbog izbijanja krize na Wall Streetu, došlo je do povećanja težine eura u svjetskim rezervama, a istovremeno i do smanjenja dolara.
Posebna prava vučenja Međunarodnog monetarnog fonda su vrlo važan faktor i biti dio ove košarice valuta znači da kineski juan ima dovoljno povjerenja da bude međunarodna rezervna valuta i posljedično će se koristiti sve više i više.
Naravno, postoje i brojni drugi pokazatelji koje treba pratiti i koji utječu na novčane transakcije. Prije svega treba imati na umu da se naftom, koja ima posebno važnu težinu u međunarodnoj trgovini, još uvijek trguje u dolarima. Međutim, tu Rusija, kao najveći proizvođač u svijetu, može odigrati svoj dio posla, što već čini s partnerima i saveznicima u poslovima s naftom zaobilazeći dolar.
Uzevši u obzir da je odluka o dedolarizaciji svijeta od strane Kine javno obznanjena krajem 2013. godine, a prvi veći koraci od strane Pekinga i Moskve napravljeni prije dvije godine, može se reći da su udareni čvrsti temelji procesu geoekonomske tranzicije. Od 1. listopada i ulaskom juana u košaricu Posebna prava vučenja MMF-a će se ovaj proces sigurno ubrzati i biti će zanimljivo vidjeti rezultate kroz jedno desetljeće, što je za ovako velik posao relativno kratko razdoblje, a već sada su primjetni rezultati, zabrinjavajući za svjetsku financijsku oligarhiju koja je u New Yorku i Londonu sve do nedavno držala neupitni monopol u svijetu financija i međunarodne trgovine.
AMSI
