Na inicijativu čitatelja sbperiskopa odnosno onih građana Slavonskog Broda koji smatraju da sve što je u vlasništvu grada, sve što zastupa grad, sve što simbolizira njegov habitus, treba biti na prikladan način označeno u skladu s utvrđenim estetskim vrijednostima- pokrećemo raspravu o mehanizmima komunikacije bremenitim značenjima. Pridružujemo se onim razmišljanjima da je utvrđivanje i primjena identiteskih karakteristika neophodno u smislu isticanja tradicionalnih posebnosti mjesta u kojem živimo.
U tom smislu izdvajamo mail koji je nedavno stigao na adresu redakcije sbperiskopa. Prenosimo dio.
Ako pogledate druge gradove, npr. Pulu, njihovi gradski autobusi su prepoznatljivi, jednobojni s grbom grada Pule. Drugi gradovi isto tako imaju prijevoznike, gdje su autobusi ili tramvaji uredni i prepoznatljivi. Po našem gradu lijepo je vidjeti Slavonija bus, App, i nakon toga imamo priliku gledati : piterija, prvi burek, zadnja kasaba, prvi salon za masažu i ostale reklamne poruke su oslikane na autobusima Terzić busa. Zar nije žalosno da su autobusi šareni cirkus, ali taj je cirkus nas građane koštao 3 milijuna kuna godišnje (prvih 5 godina ) + ostali nalozi da se voze škole na izlete, sportaši itd...
Inače, autoprijevoznik o sebi, na web stranici, pišu: „Autoprijevoznički obrt "Terzić Bus" postoji od 1987. godine čiji je vlasnik Juro Terzić. Raspolaže sa 20 autobusa koji se dijele na gradske, turističke i kombi buseve. Za gradske linije se koristi 10 autobusa.“ Na službenim stranicama Grada nismo uspjeli pronaći kako je Terzić bus postao koncesionar i je li do tog statusa došao glatko, bez osporavanja.
Dakle, u mailu čiji smo dio prenijeli, ne prigovara se Terzić busu kvaliteta usluge, nepridržavanje voznog reda, odnos prema putnicima i slično, nego svojevrsno vizaulno zagađenje koje autobusi šire po cijelom gradu noseći na sebi spomenute reklame.
Gradska prijevozna sredstva (autobusi, tramvaji, taksiji...) pokretni su panoi za reklamne poruke i korištenje te mogućnosti legitimno je pravo vlasnika. U konkretnom slučaju koncesionar ima pravo dodatno zaraditi. Međutim, sporno je što na slavonskobrodskim gradskim busevima nema prepoznatljiosti, što nema, jedinstvenih boja koje bi ukazivale da se radi o gradskim autobusima, kao što to postoji na zagrebačkim tramvajima, dubrovačkim i, rečenim, pulskim autobusima. Takva jednoobraznost nužni je uvjet stvaranja prepoznatljive slike kao predožbe o gradu. Stoga apeliramo na Grad kao koncesora i na Terzić bus kao koncesionara da pokažu odgovornost u navedenom smislu, te da u suradnji s likovnjacima odaberu jedinstveni izgled autobusa koji će iskazivati jednu dimneziju brodskosti.
