Muljalo se u proteklih dvadeset godina, muljalo, varalo i bogatilo na tuđoj grbači:  s novcima dijaspore, s društvenim stanovima, s kućama i automobilima nehrvata, oružjem, naftom, privatizacijom, uvozom, zalihama, bankama, s kupovinom društvenih poduzeća, čak i s ušteđevinom i depozitima privatnih osoba..., a super specijalno, povlašteno i  posebno su muljale  osobe  takozvane „obavještajne zajednice“.

Važni, specijalni i nedodirljivi - s posebnim dozvolama i ovlastima - postajali su ljudi za koje nitko i nikada ne bi mogao pretpostaviti da uopće mogu raditi za državu, a kamo li pomisliti -  da su se zaposlili u „posebnoj službi“ – po ovlastima dostojnoj Jamesa Bonda .Danas imaju i debele mirovine.

Posebni ljudi od Šuška, ljudi  od velikog povjerenja Pašalića, Merčepovi specijalci, od Brace i Seke obavještajci, Rojsovi vojnici, Manolićevi špijuni, udbaški kontraobavještajci, čak i prijatelji ovih nabrojanih i mnogi drugi pozadinci, grupe i pojedinci postajali su veliki, veći, najveći i, naposljetku,  nedodirljivi Hrvati s velikim H. A to je tek ono čega se čovjek sjeti, onako , na-mah. Tako je počela „Bušićeva kletva“ čiji se konačni završetak očekuje ovih dana.Samo se nadam da nije „bankrot“.

To, sa specijalnim špijunima od ovog i od onog, a svi od države imenovani „članovi obavještajne zajednice“....to je bio čisti hazard. Projektirani i uravnoteženi nered u ime „balansa“.

U toj „kockarnici“ ostavili smo devedeset posto ukupne  imovine Republike Hrvatske, i što je najgore, barem pedeset posto budućih potencijala naše djece i unuka. Sram me je što sam tek sad zakukurikao.

Ta „kockarnica“ s velikim ulozima tuđeg truda, rada, krvi, znoja i suza -  bila je uvijek meta, cilj i predmet najvećeg interesa svih spomenutih domaćih đemsbond tipova, ali i onih bjelosvjetskih samostalnih profesionalnih „namiritelja“ iz razvijenih zemalja brzopoteznih jednokratnih demokracija.

Tako je nastala Hrvatska obavještajna zajednica.U prvom redu domoljublje...., u drugom samozadovoljavanje vlastitih potreba – dio u kešu, dio u imovini, puno u taštini, a dosta i u poziciji.

To je bila veća količina različitih ljudi, sa – i bez – obrazovanja, sumnjivog kulturnog znanja , ruralnog veltanšaunga, a,   bavili su se sasvim različitim poslovima i bili lojalni sasvim različitim ljudima.Većinom hrvatima, ali, nije uvjet – ako se ne zna.

Posao?  Od igle do lokomotive. Od droge do babaroge.Uvjeti? Prvo platiš kome treba – onda posluješ kako ti drago, kako želiš, sa ili bez zaštite, uglavnom, ako još malo platiš – nema problema, sve rješeno.

Jedini zajednički nazivnik koji su imali bila je posebna iskaznica na kojoj je pisalo „samnom nema šale“, državna plaća i strahopoštovanje represivnog aparata – carine, policije, vojske, tužilaštva, sudstva.... James Bond kloniran u x primjeraka – specijal CRO- Model. S tom iskaznicom možeš i „magistrirat“- tko će te rušit? Jesi ti normalan? Imaš li ti djecu? Ma, nisi valjda poludio!

Tako su nastali mnogi hrvatski  bogataši –imamo“samo“ 240 kunskih milijardera – kažu „vanjski izvori“ -  s bogatstvom na vlas jednakim kao ukupno pokradena imovina Republike Hrvatske. Možda je slučajno.

Ma koliko se mnogi od njih upinjali uvjeriti nas da je  njihova domišljatost, genijalnost i snalažljivost uzrok brzog i enormnog bogatstva -  sve je to ipak debelo potpomognuto takozvanom „prvobitnom obavještajnom zajednicom“.

Snalažljivost u politici bila je nezamisliva bez veze (da ne kažem bezveze) u prvobitnoj obavještajnoj zajednici  i tzv. “odobrenju“ te i takve organizacije za legalan rad (navodno su reketima igrali tenis).

Nema niti jednog jedinog posla ili poslića ili posličičića o kojem  „obavještajna zajednica“ nije znala, nije pomogla ili nije sudjelovala na neki način.Ugradnja „ljudi za posebne namjene u obavještajnoj zajednici“ u poslove bila je normalna kao kiša u jesen i sunce u ljeto.

Tako to bijaše u vremenima prošlog tisućljeća. Danas je to puuuno „pitomije“ i u rukama s rukavicama odvjetničkih društava sa specijalizacijom i provjerenim minulim radom..

Sada je novo, novo vrijeme, nove, nove teme, ali moraju se riješiti  neriješeni, neriješeni problemi. Ogromni problemi. Problemi tzv. „Krležine magle“. Huxley je demode, tempi pasati.

Služba za zaštitu svih državnih poslova mora biti odgovorna čelnicima države.

Obavještajna zajednica baš po uzoru na pravu hrvatsku demokratsku zajednicu mora biti odgovorna vlastitoj državi - ne političaru koji ih je postavio u tu zajednicu nego politici koja upravlja svim državnim resursima.Proračunom.Mirovinama. Zdravstvom, obrazovanjem, kulturom. Građanima hrvatske.

Ako to nije tako....., onda su  (i dalje) uzalud svi procesi na sudu, svi korumpirani političari u Remetincu i svi pokušaji uspostave realne politike, realne ekonomije i stvarnog boljitka hrvatskih državnih institucija i sustava u cjelini.

Mutljaga s prtljagom prljavih antihrvatskih kvazi-jurišnika udomila se kao kukavičje jaje u gnijezdu takozvane „hrvatske obavještajne zajednice“ i ždere vlastitu djecu, i ždere tuđu djecu i zatire potomstvo.

Medvjed  „Grizli“  izašao je iz svoje jazbine tek ovih dana zato jer su stvoreni klimatsko – politički uvjeti.

Sada je potpuno jasno da je „obavještajna zajednica“ interesna skupina „legalnih poduzetnika na tržištu“ – za potrebe novina, portala, medija općenito, za potrebe odvjetnika i svjedoka, za potrebe procjena zemljišta, lažnih boniteta tvrtki, za poslove velikih poduzetnika, uglavnom, dobra se tu lova vrti, fino se tu živi, dobro se papa i puno se hapa. Samo treba imati želudac. To je danas malo deficitarno.

Dogodilo se ono što se uvijek u povijesti događalo:  kad zmija koja krade tuđa jaja toliko naraste od prežderavanja da se pretvori u medvjeda- onda ne može više migoljiti i bježati u svoju rupu nego mora opstati usred šume. “Tjerali lisicu, a istjerali grizlija“ – to je to. Molim , ići do kraja.

Lov je otvoren, lovaca je dovoljno i sada je potrebno otkriti tko je, kako s kime i za čiji račun...  stekao.

Ubiti medvjeda prije nego li otpjeva pjesmicu o zmiji kradljivici i ukradenim jajima bilo bi neoprostivo, naivno i neodgovorno. Bilo bi kao ubiti krunskog svjedoka na suđenju desetljeća. Zato, oprezno s barutom.

Razmjeri, dijapazon, zona obuhvata i područje rada takozvane „prvobitne obavještajne zajednice“ mora se:

1) izdvojiti, 2) ispitati, 3) dokazati, 4) procesuirati, 5) raskrinkati, 6) publicirati i 7) staviti u obrazovni sustav – da se nikad više ne ponovi.

Zaključno govoreći mi smo zemlja s multipliciranim „špijunima“ koji su svi odreda „članovi obavještajne zajednice“, rijetko kad više od trojice imaju istog šefa, a devedeset posto tih đemsbondova radi za keš-lovu bašmebrigaodkoga.

Znate li koliko ljudi radi u tajnim službama?

Taj zbirni podatak ne želim zbrojiti jer je nacija ovisna o preživljavanju i prehranjivanju o antidepresivima i tečajevima samopomoći kod osobnih bankrot situacija.

Iako većina normalne hrvatske populacije nema niti vremena niti saznanja o razmjerima afere „hrvatske obavještajne zajednice“ uvjeren sam da i neobaviješteni primjećuju veliku količinu naglo stečenog bogatstva pojedinaca koja je (gle čuda) upravo proporcionalna nestalom bogatstvu u hrvatskom društvu.

Veliki dio tog bogatstva  (cirka&oko 90% spomenutoga) izvučen je uz pomoć , asistenciju i ekonomsku ugradnju upravo ljudstva „prvobitne hrvatske obavještajne zajednice“ koje je radilo „u skladu s osobnim usmenim naredbama“  pojedinaca, osviještenih rodoljuba i hrvatski orijentiranih prodavača magle s debelim računima u inozemnim bankama. Tko je tko u hrvatskom društvu? To bi bilo zanimljivo štivo.

Da se mene pita ja bih Ježiću dao 24 sata da donese pet milijuna eura natrag kući, a ostalim stanovnicima „šume ježurke ježića“ poklonio bih 30 dana da vrate četrdesetmilijardi kuna spremljenih na privatne račune naših-stranih banaka.

Zar nemamo 240 milijardera u lijepoj našoj? Tih 240 ljudi ima 98% ušteđevine svih hrvata na ovome svijetu.

Do devedesete bila su trojica..., kako li nastade ovih 237 novih? Stvarno. Tko tu koga?

Imam osjećaj da tu sada stvarno ..... svoj – svoga.    Pa, dokle tako, za ime Boga?

 

Izvor: Tacno