Ima li Hrvatska višak predavača u osnovnim i srednjim školama? To je predmet polemike koja traje već tjednima u javnom prostoru, prvenstveno na relaciji između Nenada Bakića, koji tvrdi da ih ima viška i Katarina Peović Vuković, koja tvrdi da to nije točno. Prvi je savjetnik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović za digitalnu transformaciju i STEM, koji se javnosti obraća putem svog bloga, dok je Peović Vuković docentica na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci i članica Radničke fronte, koja s Bakićem polemizira putem društvenih mreža, dok se oboje referiraju se i na javne istupe u medijima, primjerice intervju koji je docentica dala Novostima ili Bakićev intervju za HRT.
U nizu iznesenih teza u ovoj opširnoj polemici, ne samo zbog činjenice da se Bakić poziva na izjavu sindikalca Željka Stipića (Preporod), nego i zbog enormne brojke predavača viška u osnovnim i srednjim školama, prema tumačenju savjetnika predsjednice, posebnu je pozornost izazvala sljedeća tvrdnja iznesena na njegovom blogu:
Upitali smo Stipića stoji li iza takve interpretacije njegovih riječi, s obzirom na to da se Bakić jasno referira na podatak koji je iznio za Večernji. Predsjednik Školskog sindikata Preporod tvrdi da je ta interpretacija ne samo kriva, nego i da su njegove riječi protumačene zlonamjerno, djelomice zbog Bakićevog nepoznavanja materije.
“Nije dobro govoriti o stvarima koje se površno poznaje. Kada sam spomenuo brojku od 500 do 600 učitelja nisam govorio o nekakvom godišnjem višku učitelja, nego o tome koliki broj učitelja svake godine nađe posao, u cijelosti ili u dijelu radnog vremena, zahvaljujući institutu posredovanja u zapošljavanju. Stoga je baratati spomenutom brojkom zbunjujuće, netočno i maliciozno”, naveo je Stipić te pojasnio detaljnije o čemu se radi, budući da smo ga upitali i o njegovim procjenama o brojčanom stanju predavačkog kadra.
U školama, navodi, postoji istovremeno i višak i manjak učitelja. Višak nastaje zbog smanjenja broja upisanih ili povećanja broja ispisanih učenika, odnosno smanjenja broja razrednih odjela. Do manjka učitelja dolazi zbog porasta broja učenika, prelaska učitelja na unosnija radna mjesta, odlazaka učitelja u mirovinu i sl. Zapošljavanje učitelja se ostvaruje na dva načina: putem raspisanih natječaja ili posredovanjem pri zapošljavanju županijskih komisija za zbrinjavanje tehnoloških viškova, odnosno Zajedničkih županijskih prosudbenih povjerenstava/komisija za zapošljavanje i raspoređivanje zaposlenika. Godišnje se posredovanjem u osnovnim školama zbrine oko 500 učitelja – neki u punom radnom vremenu, a većina kroz nadopunu satnice. U radu spomenutih komisija sudjeluju predstavnici ureda državne uprave i predstavnici sindikata potpisnika kolektivnog ugovora. Zahvaljujući posredovanju u zapošljavanju izbjegava se isplata otpremnina, ali i omogućava iskusnim učiteljima nastavak rada u školi, pojašnjava Stipić.
“Netočno je i zlonamjerno služiti se navedenom brojkom kao pokazateljem postojanja viška učitelja. Neznanje, a ipak pretpostavljam da je o tome riječ, nikoga, pa ni g. Bakića, ne oslobađa odgovornosti za izgovorenu ili napisanu riječ”, dodaje pritom Stipić. Upitali smo ga i zašto nije ranije demantirao ovakvu interpretaciju.
“S više su me strana pitali zašto nisam reagirao na Bakićevu izjavu. Nisam reagirao, evo, sve dosad zato što svatko upućen zna prepoznati autorovu neupućenost. Kako stvari stoje sa zapošljavanjem u školama Bakiću je mogao objasniti svaki prosječan učitelj. Dakako, da ga je prethodno o tome nešto pitao. Ono što me u svemu ponajviše brine to je da nekog koga bi očito trebalo i samog savjetovati po pitanjima funkcioniranja odgojno-obrazovnog sustava, svojim savjetnikom za ta ista pitanja imenuje predsjednica države. Ali to je ipak neka sasvim druga priča. Ili možda i nije?“, pita Stipić.
Upit za komentar uputili smo i Nenadu Bakiću, ne samo zbog interpretacije ovog podatka koji je navodno došao od strane sindikalca Stipića, već i zbog navoda docentice Peović Vuković. Naime, ona kritizira Bakića zbog, po njenom mišljenju, krive interpretacije statističkih podataka vezanih za kadar u obrazovanju.
“- Statistika ignorira specifičnosti Hrvatske. Otočka područja i slabo naseljena područja u Slavoniji zahtijevaju da u relativno malim razredima, u kojima ako želimo obrazovati djecu, moramo imati nastavnike.
– Ne radi se distinkcija između zaposlenih na određeno i neodređeno vrijeme, pa u statistiku ulaze i oni koji su zaposleni na određeno ili na pola radnog vremena, što je relativno česta pojava, pogotovu u srednjim školama. U hrvatskom obrazovnom sustavu riječ o “specijalizaciji” nastavnika po pojedinim predmetima, pa se nastavnici često zapošljavaju na pola radnog vremena jer nemaju punu satnicu. Također isti nastavnik može biti zaposlen na dvije škole na pola radnog vremena. U statistici se taj nastavnik broji dva puta.
– U statistici se ne spominje priljev vjeroučitelja koji su ušli u hrvatski obrazovni sustav, a koji su također na plaćama javnog sektora. Procjenjuje se da je tih vjeroučitelja čak 3000 što bi, ako je uistinu takav broj ušao u statistiku DZS, to bi bila tek nešto viša brojka od one koju Bakić navodi kao problematičan porast broja nastavnika.
– U statistiku se nije uključilo razliku između osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja, već su podaci uzeti kumulativno za broj nastavnika, iako je upravo broj srednjoškolskih nastavnika i trebao rasti, jer se broj učenika povećava. (Broj djece koja odlaze u srednje škole se povećava, jer srednjoškolsko obrazovanje nije obavezno, za razliku od osnovnoškolskog. Promjenama na tržištu rada srednja škola je postala neophodnom.)”, nabraja Peović Vuković.
Međutim, ni nakon pet dana i ponovljenog upita, savjetnik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović nije se oglasio. Komentar o ovoj polemici pokušali smo dobiti i od Ureda predsjednice, ali ni od njih, do objave ovog teksta, nismo dobili povratnu informaciju.
faktograf
U nizu iznesenih teza u ovoj opširnoj polemici, ne samo zbog činjenice da se Bakić poziva na izjavu sindikalca Željka Stipića (Preporod), nego i zbog enormne brojke predavača viška u osnovnim i srednjim školama, prema tumačenju savjetnika predsjednice, posebnu je pozornost izazvala sljedeća tvrdnja iznesena na njegovom blogu:
“Sindikati ujedno izjavljuju (ili potvrđuju – nije najjasnije iz teksta) da se godišnje stvara ‘tehnološki višak’ od 500-600 učitelja i traže način da ti ljudi sačuvaju radna mjesta.”.
Upitali smo Stipića stoji li iza takve interpretacije njegovih riječi, s obzirom na to da se Bakić jasno referira na podatak koji je iznio za Večernji. Predsjednik Školskog sindikata Preporod tvrdi da je ta interpretacija ne samo kriva, nego i da su njegove riječi protumačene zlonamjerno, djelomice zbog Bakićevog nepoznavanja materije.
Stipić: Svatko upućen zna prepoznati autorovu neupućenost
“Nije dobro govoriti o stvarima koje se površno poznaje. Kada sam spomenuo brojku od 500 do 600 učitelja nisam govorio o nekakvom godišnjem višku učitelja, nego o tome koliki broj učitelja svake godine nađe posao, u cijelosti ili u dijelu radnog vremena, zahvaljujući institutu posredovanja u zapošljavanju. Stoga je baratati spomenutom brojkom zbunjujuće, netočno i maliciozno”, naveo je Stipić te pojasnio detaljnije o čemu se radi, budući da smo ga upitali i o njegovim procjenama o brojčanom stanju predavačkog kadra.
U školama, navodi, postoji istovremeno i višak i manjak učitelja. Višak nastaje zbog smanjenja broja upisanih ili povećanja broja ispisanih učenika, odnosno smanjenja broja razrednih odjela. Do manjka učitelja dolazi zbog porasta broja učenika, prelaska učitelja na unosnija radna mjesta, odlazaka učitelja u mirovinu i sl. Zapošljavanje učitelja se ostvaruje na dva načina: putem raspisanih natječaja ili posredovanjem pri zapošljavanju županijskih komisija za zbrinjavanje tehnoloških viškova, odnosno Zajedničkih županijskih prosudbenih povjerenstava/komisija za zapošljavanje i raspoređivanje zaposlenika. Godišnje se posredovanjem u osnovnim školama zbrine oko 500 učitelja – neki u punom radnom vremenu, a većina kroz nadopunu satnice. U radu spomenutih komisija sudjeluju predstavnici ureda državne uprave i predstavnici sindikata potpisnika kolektivnog ugovora. Zahvaljujući posredovanju u zapošljavanju izbjegava se isplata otpremnina, ali i omogućava iskusnim učiteljima nastavak rada u školi, pojašnjava Stipić.
“Netočno je i zlonamjerno služiti se navedenom brojkom kao pokazateljem postojanja viška učitelja. Neznanje, a ipak pretpostavljam da je o tome riječ, nikoga, pa ni g. Bakića, ne oslobađa odgovornosti za izgovorenu ili napisanu riječ”, dodaje pritom Stipić. Upitali smo ga i zašto nije ranije demantirao ovakvu interpretaciju.
“S više su me strana pitali zašto nisam reagirao na Bakićevu izjavu. Nisam reagirao, evo, sve dosad zato što svatko upućen zna prepoznati autorovu neupućenost. Kako stvari stoje sa zapošljavanjem u školama Bakiću je mogao objasniti svaki prosječan učitelj. Dakako, da ga je prethodno o tome nešto pitao. Ono što me u svemu ponajviše brine to je da nekog koga bi očito trebalo i samog savjetovati po pitanjima funkcioniranja odgojno-obrazovnog sustava, svojim savjetnikom za ta ista pitanja imenuje predsjednica države. Ali to je ipak neka sasvim druga priča. Ili možda i nije?“, pita Stipić.
Upit za komentar uputili smo i Nenadu Bakiću, ne samo zbog interpretacije ovog podatka koji je navodno došao od strane sindikalca Stipića, već i zbog navoda docentice Peović Vuković. Naime, ona kritizira Bakića zbog, po njenom mišljenju, krive interpretacije statističkih podataka vezanih za kadar u obrazovanju.
“- Statistika ignorira specifičnosti Hrvatske. Otočka područja i slabo naseljena područja u Slavoniji zahtijevaju da u relativno malim razredima, u kojima ako želimo obrazovati djecu, moramo imati nastavnike.
– Ne radi se distinkcija između zaposlenih na određeno i neodređeno vrijeme, pa u statistiku ulaze i oni koji su zaposleni na određeno ili na pola radnog vremena, što je relativno česta pojava, pogotovu u srednjim školama. U hrvatskom obrazovnom sustavu riječ o “specijalizaciji” nastavnika po pojedinim predmetima, pa se nastavnici često zapošljavaju na pola radnog vremena jer nemaju punu satnicu. Također isti nastavnik može biti zaposlen na dvije škole na pola radnog vremena. U statistici se taj nastavnik broji dva puta.
– U statistici se ne spominje priljev vjeroučitelja koji su ušli u hrvatski obrazovni sustav, a koji su također na plaćama javnog sektora. Procjenjuje se da je tih vjeroučitelja čak 3000 što bi, ako je uistinu takav broj ušao u statistiku DZS, to bi bila tek nešto viša brojka od one koju Bakić navodi kao problematičan porast broja nastavnika.
– U statistiku se nije uključilo razliku između osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja, već su podaci uzeti kumulativno za broj nastavnika, iako je upravo broj srednjoškolskih nastavnika i trebao rasti, jer se broj učenika povećava. (Broj djece koja odlaze u srednje škole se povećava, jer srednjoškolsko obrazovanje nije obavezno, za razliku od osnovnoškolskog. Promjenama na tržištu rada srednja škola je postala neophodnom.)”, nabraja Peović Vuković.
Međutim, ni nakon pet dana i ponovljenog upita, savjetnik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović nije se oglasio. Komentar o ovoj polemici pokušali smo dobiti i od Ureda predsjednice, ali ni od njih, do objave ovog teksta, nismo dobili povratnu informaciju.
faktograf
