Davnih dana, 2005. - u vrijeme Booksina mladenaštva, nakladnička kuća VBZ objavila je zbirku strip-kolumni Aleksandra Zografa – Tušta i tma. Bili su to radovi koje je Zograf (nastanjen u tijelu Saše Rakezića rođenog u Pančevu 1963.) objavljivao u tjedniku Vreme od proljeća 2003. do proljeća 2005.
Meditativni, začudni, neobično-obični i zabavni Zografov svijet djeluje nevjerojatno umirujuće, to je prostor u kojem se naprosto osjećate dobro i premda je taj prostor njegov – riječ je o nekoj vrsti autobiografskih zapisa – u Tušta i tma, i godinama poslije, u Malim otkrićima, autor vas glasom dobroćudnog mudraca bez ikakve žurbe i vatrometa vodi kroz najrazličitija razdoblja, kroz gradove, sanjarije i stvarni svijet.
Mala otkrića, predstavljena u Booksi 16. svibnja, zbirka su kolumni objavljenih između ljeta 2012. i ljeta 2013., također, ako se ne varamo, u tjedniku Vreme. Najpametnije od svega, a o čemu je i sam Zograf govorio, bilo je to što su mu dali odriješene ruke. Faktički od početka mogao je pričati o čemu god želi i drugačije sigurno ne bi ni išlo. Nogometnim rječnikom rečeno – Zograf je fantazista, igrač kojega krasi nesvakidašnja moć imaginacije (nešto poput Del Piera ili Blaža Sliškovića) i teško je i zamisliti situaciju u kojoj tražite od njega odrađivanje točno određenih zadaća. Zografov stil pripovijedanja, oko za detalje i sposobnost da od najobičnijih stvari koje možete zamisliti načini uzbudljivu priču – zahtijeva slobodu.
Samo ga pustite na miru i bit će sve u redu. Ako nam želi pripovijedati o svom odnosu prema žirafama – neka pripovijeda, ako negdje iskopa opskurne Pjesme o nauci i tehnici objavljene 1960., pa nam želi govoriti o tome – neka, svaki put te vinjete će na kraju ispasti baš onako zografovski šarmantne, poučne, pomaknute i duhovite.
Aleksandar Zograf poput kakvog glasnogovornika malih, zaboravljenih stvari i ljudi o kojima ne znamo ništa čak ni onda kad nam se čini da bismo nešto ipak morali znati, umjesto nas luta svijetom, istražuje sve ono što bi – da nije njega – vjerojatno zauvijek ostalo ispod debelih naslaga vremena.
Kad bismo, primjerice, i od koga doznali o čovjeku koji pasionirano skuplja odbačene gumice koje su nekad služile svrsi i držale staklenke s pekmezom ili kiselim paprikama zatvorene, a onda su ih, samo tako, odbacili? Ili o dizajnu ambalaže slatkiša Stümher i povijesti oglašavanja u Budimpešti? Tko bi od nas, da nije njega, obilazio buvlje pijace prikupljajući fotografije s tematikom lova i onda odabrao 8-9 bizarnih prizora, te ih u dvije-tri rečenice prokomentirao?
Nitko! Zato imamo Zografa – to je naš čovjek na nemogućem istraživačkom zadatku, u stalnoj potrazi za odbačenim, običnom oku nevidljivim sitnarijama koje su nekad imale svoj život, bile su utkane u nešto, u vrijeme i živote o kojima ne razmišljamo i o kojima znamo malo ili ništa.
Zograf putuje svijetom i nesebično će s nama podijeliti putopisne priče s putešestvija po Italiji, Poljskoj, Njemačkoj, Libanonu… i tko zna – bio je, evo i u Booksi, pa će možda i naša literarna ubožnica postati dijelom opusa koji do danas broji otprilike 1000 stranica.
I to je ono što nedostaje – dajte nam sabrana Zografova djela u knjizi od 1000 stranica! Bila bi to, ili – bit će to prava velika, nevidljiva povijest čovječanstva, povijest stvarčica koje smo prije toliko godina zaboravili negdje ili pospremili na tavan, pa su tamo ležale godinama, jednog dana odvozili su krupni otpad i stvari su ležale na pločniku ispred zgrade čekajući kamion Čistoće, a onda je to nečija ruka uzela, očistila prašinu s predmeta koji nam je jednom nešto značio, te ga odnijela na Hrelić i izložila na šatorskom krilu i tamo je to ležalo danima, tjednima, mjesecima, sve dok nije došao Indiana Jones malih stvari, otkupio to za par novčića, uzeo tuš i nacrtao, ispričao još jednu nevjerojatnu priču.
Ljudi, ovo su huda vremena, dugo smo vjerovali kako je zemlja okrugla i uvažavali teoriju evolucije, ali danas to, kako čujemo, nije više sigurno. Stvar će se još jednom temeljito pretresti – k jarcu, ako je okrugla, kako onda oni Australci i Novozelanđani ne padnu u kmicu svemirsku!?
Čitajte Zografa – ne zbog nas, zbog mentalnog zdravlja. Eto.
