Ubrzo nakon prijelaza u trenutno stoljeće, našao sam se kako stojim u jednoj od dvorana političke moći u bivšoj Čehoslovačkoj, nakon što sam po ko zna koji put čuo horor priču iz komunizma i rekao sebi: "Volio bih da mogu proživjeti kroz malo komunizma da vidim kako su normalni ljudi dopustili da se sve to dogodi".
Jednostavno nisam mogao vjerovati kako se ova stabilna i prosperitetna međuratna demokracija mogla naći u agoniji staljinističkog komunizma i njegovih psiholoških previranja. Ipak, ubrzo nakon Drugog svjetskog rata, 1948. godine, komunisti su došli na vlast i bilo je mnogo "novog normalnog" s kojim se trebalo suočiti nakon ratnih strahota. Poput današnje ere, postojalo je čak i razdoblje čehoslovačkog komunizma pod nazivom "normalizacia" ili normalizacija.
Što je bilo to što se zvalo normalizacija? Bio je to "drugi val" staljinizma koji je vodila stara garda, povratak nakon liberalizacije Praškog proljeća 1968. u najrepresivniji komunizam, "novu normalu".
Normalizacija je trajala od jeseni 1968. do 17. studenog 1989., kada je u bivšoj Čehoslovačkoj uspostavljena mirna revolucija.
Normalnosti života u komunizmu
Od države nadzora do rudnika urana za političke zatvorenike, zajedno s drugim stravičnim posljedicama zbog pogrešnog razmišljanja: nema fakulteta za vašu djecu, nema dopuštenja za nastavak željenog puta karijere, nema dopuštenja za putovanje (osim ako ste bili stvarno grozni, ako vas je bilo teško ograničiti, i ako su vas se htjeli riješiti), do potpune kontrole gotovo svih aspekata života svih ljudi, bilo da se radi o političkim zatvorenicima ili ne, do potpune dominacije medija i kulture zbog političkih ciljeva vlade, gdje je postojala čak i dobro financirana i poticana službena i neslužbena kultura.
Ako ste ostali poslušni, prema vama su se ponašali uglavnom OK u odnosu na ostale. Ako ste se približili najmoćnijima, tretirali su vas još bolje. Nakon nekoliko godina, nitko u društvu - od najviših slojeve nadolje - nije baš dobro živio. Kako je vrijeme prolazilo, razlika između Zapada i Istoka postajala je sve oštrija. Na Istoku je gotovo sve bilo loše kvalitete.
Priče koje sam čuo od toliko naizgled normalnih i logičnih ljudi u mojim mnogim dugotrajnim posjetima postkomunističkim zemljama bile su: "Sve je to bilo tako normalno" i "Nikad nismo shvatili da nešto s tim nije u redu". Mnogi će također otvoreno govoriti o nenormalnosti svega toga. Do danas, u postkomunističkim zemljama, veliki postotak stanovništva kojemu je bilo ugodnije da bude poslušno prema vlasti nego da smišlja kako pridonijeti vrijednost svijetu oko sebe, žali zbog pomaka iz komunizma.
Takvi ljudi nisu baš dobro prihvatili prelazak na logično i velikodušno okruženje kapitalizma. Nedostaje im topli paternalistički zagrljaj koji su dobivali kao sluge u komunističkom društvu.
Dok ovo pišem, u petak, 13. studenoga 2020., sedam mjeseci nakon naše besplatne probe korona komunizma, na 241. dan zaključavanja u ovom najzatvorenijem američkom gradu u kojem vješam kapu, počinjem uviđati mnoge sličnosti zbog kojih su ljudi u Čehoslovačkoj na sve mogli gledati kao da je normalno.
Pokoravanje je srž totalitarizma
Stajao sam s Europljanom prije dva tjedna dok mi je on nagovijestio silazak svijeta u stanje pokornosti po svaku cijenu i on je ispričao te detalje iz svog kutka svijeta od Drugog svjetskog rata, prožet sjećanjima svojih predaka.
Totalitarizam je pokonost. Pokornost donosi totalitarizam. Bilo da je sličnije fašizmu ili komunizmu, to je malo važno, raširena individualna pokornost neizbježno dovodi društvo na loše mjesto. Nedostatak pokornosti općenito štiti pojedinca u prvim danima totalitarizma jer oni koji ne poštuju nisu vrijedni truda.
Kako vaša pokornost koristi vama ili bilo kome drugom?
Korist pokornosti pojedincu u sadašnjoj eri korona komunizma nejasna je i nije propitana. Inzistiranje na poštivanju primarna je definicija onoga što se danas događa. Za to nema rigoroznog razloga. U tome nema prevladavajuće logike. Istinske javne rasprave zasigurno nema.
Mnoge vlade i kulture u samopokretajućoj petlji straha koja je potaknuta i iznova poticana pomakle su se prema ovom totalitarnom zahtjevu prema poštivanju pod svaku cijenu. Guverner New Yorka Andrew Cuomo čak priznaje da sretno plovi niz struju umjesto da vodi.
Poticatelj straha iz Empire State-a kritizira vlastiti rad
Cuomo, naizgled najveći reakcionar od svih državnih guvernera, umjesto da predvodi, pokušava cinično tvrditi da jaše na valu straha, dok druge optužuje za ponašanje poticanja straha kojim se sam bavi, a koje taj strah hrani. U utorak, 6. listopada 2020. (h / t Robert Wenzel), konferencijski poziv, pokušavajući sklopiti mir s ortodoksnim židovskim čelnicima kojima je kasnije "zabio nož u leđa", prema njihovim riječima, Cuomo reakciju svoje vlade na koronu naziva pretjeranom reakcijom:
Ovo je predvidljivi ishod stavljanja tehnokrata na položaje moći
Može li se itko iznenaditi kad pripadnik tehnokratske klase priđe savršeno zdravom čovjeku i umjesto da odabere ponizni pristup "Ako se koji pokvario, nemojte ga pokušavati popraviti", pokušava pristupiti "Učinimo sve što možemo"? To je njihova "profesionalna deformacija", kako Slovaci vole reći o tehnokratima i nekolicini drugih profesionalaca, koji se teško odvajaju od karijere.
Ova pretjerana reakcija, koju eufemistički nazivamo "prekomjernim ubojstvom", termin koji se može doslovno i na odgovarajući način primijeniti na Cuomoov smrtonosni odgovor na koronu, upravo je to ono što se očekuje od tehnokratske klase. Zbog toga im prisebna osoba ne vjeruje.
Oni misle da su čudotvorci i prema državi kojoj služe odnose se kao prema bogu. U njihovim ruka, bit ćemo dovedeni do totalitarizma, pod uvjetom da nastave nailaziti na popustljivu populaciju.
Formula koju je naša tehnokratska klasa posudila od totalitarista prošlog stoljeća
Iako se ovo može prilično razraditi nakon dva desetljeća intervjuiranja ljudi i pokušaja razumijevanja komunizma, ispod je formula koja je totalitarizam donijela velikim dijelovim svijeta i koja se danas koristi u Sjedinjenim Državama:
1.) Pronađite stresnu situaciju.
2.) Potaknite strah.
3.) Uvedite novo normalno.
4.) Brzo će se ovjekovječiti kako korisni idioti, korisni nevini ljudi, prevaranti i mnogi drugi surađuju u samoispunjujućoj spirali.
5.) Jednom kad je prag probijen, Frankensteinovo čudovište okreće se protiv dr. Frankensteina i tako divlja nekoliko desetljeća.
Ova je predvidljiva jednadžba nešto za što ja, u nevjerici, nisam ni sanjao da bi se mogla primijeniti na društvo, da ju nisam promatrao iz prve ruke. Jednostavno nikada nisam mogao zamisliti tako drastične, mjerljive, toksične, samosabotirajuće i totalne promjene zbog takvih gluposti u manje od godinu dana. Gledam to iz prve ruke u svojoj američkoj domovini. Toliko više ljudi je umrlo zbog zaključavanja nego od Covida, a neizmjerne strahote odgovora na Covid povrh toga dugo će utjecati na društvo, čak i ako se danas vratimo na staro.
Također promatram kako se taj neobičan stav izvozi na goleme dijelove svijeta, iako ne mogu putovati na ta mjesta, pa i dalje sumnjam u istinitost raštrkanih izvještaja. Baš kao i "slobodni" mediji bivše postkomunističke Čehoslovačke, velik broj priča u mnogim stranim novinama tek su plagijarični lokalni prijevodi ili priče New York Times-a ili sličnog izvještavanja.
52 tjedna u Slovačkoj
Nakon što sam opsesivno proučavao ovu temu totalitarizma u posljednja dva desetljeća, zahvalan sam na znanju koje imam i koje me priprema za ovaj trenutak. Za one koji sumnjaju, samo pogledajte posljednje desetljeće mog pisanja na web stranici 52 Weeks in Slovakia (www.52inkSk.com), koja je pokrenuta kao odgovor na užasno izvještavanje američkih medija i slovačkih medija na koje utječe Zapad o lokalnim događanjima u Slovačkoj. Web stranica je sporo, desetogodišnje buđenje.
S vremenom sam saznao nekoliko detalja o onima koji uspješno izbjegavaju totalitarno.
Individualno rješenje za izbjegavanje totalitarizma
1.) Ne možete promijeniti nikoga osim sebe.
2.) To znači da ne možete promijeniti društvo. Društvo može slijediti vaše vodstvo, ali ne možete jamčiti da će bilo koja radnja koju poduzmete promijeniti drugu osobu. To su naučili čak i najekstremniji režimi.
3.) Ovo će nekima možda biti tužno, ali ovo može biti i oslobađajuće, jer dobra vijest je da se trebate usredotočiti samo na sebe i one koji su vam povjereni (koje također ne možete promijeniti, ali koje možete voditi i biti im uzor).
4.) Možete odabrati da budete u skladu s vlastitom voljom; možete odabrati da budete u skladu s voljom vašeg Stvoritelja; možete odabrati da budete usklađeni s najmodernijim, prostim trendovima pop kulture; možete odabrati da budete usklađeni s najiskrivljenijim ulizicama i sociopatima medija i kulture; možete odabrati da budete u skladu s najperverznijim zakonima i naredbama vlade. Taj je izbor 100% vaš. Jednostavan izbor je ne donijeti nikakav izbor, nikakvu odluku, nikakvo opredjeljenje, ali ako niste toliki beskičmenjak kakvih ima, ako napravite taj lagani izbor, mrziti ćete sami sebe i ono gdje ćete završiti.
5.) Pokaži mi svoje prijatelje i pokazat ću ti tvoju budućnost. Zbroj ste pet ljudi s kojima se najviše družite. S kim se udružujete (za sada) ostaje vaš izbor. Odaberite pametno, jer mnoštvo ljudi danonoćno radi u središtima moći: u DC-u, Arlingtonu, Langleyu, velikim gradovima, glavnim gradovima država, Silicijskoj dolini i mnogim drugim mjestima širom svijeta kako bi vam uskratili tu najosnovniju slobodu udruživanja.
6.) "Što ako dođe do neugodnog otpora?" možda se pitate. Pa, žao mi je, takav je život i trebate odabrati svoje mjesto u životu. Kao što Stephen Baskerville piše "Tko se boji ljutiti ili uvrijediti, još nije čovjek".
7.) Izbor je onda ovaj, i samo ovaj. Hoćete li biti poslušni ili ne?
Hoćete li biti poslušni ili ne?
Jer ako ćete nositi masku za lice, tada ćete uzeti cjepivo. Ako ćete nositi masku za lice, vjerovat ćete rezultatima izbora. Ako ćete nositi masku za lice, prihvatit ćete zaključavanje. Ako ćete nositi masku za lice, pustit ćete vlastitu majku da umre sama. Ako ćete nositi masku za lice, dopustit ćete da vaš sin bude pokopan bez sprovoda. Ako ćete nositi masku za lice, kad je povjesničari jednog dana nazovu potrebnom i normalnom, složit ćete se. Ako ćete nositi masku za lice, tada će vam 2020. biti podnošljiva i naučit ćete se prilagoditi najgorem u čovječanstvu, umjesto da zahtijevate ono najbolje.
Kada nosite masku za lice, govorite svijetu da ste netko tko ne želi prepoznati vlastite granice, netko tko ne želi komunicirati svoje granice ili braniti svoje granice. Umjesto toga, vi ste netko s fleksibilnim granicama, čekate pravog prevaranta koji će vas pogaziti.
Kako su totalitarni režimi obuzeli pola svijeta
Kako su totalitarni režimi obuzeli pola svijeta u stoljeću Velike države (1917. - 2016.)?
To je jednostavno. Natjerali su ljude da "nose" puno različitih "maski za lice".
Kakve odluke donosite u ovom trenutku kako biste širili veću slobodu u svijetu?
Ako nemate jasnih odgovora, vjerojatno ste dio mase koja nas vodi prema 'normalizacia'. Novoj normali.
Jednostavno nisam mogao vjerovati kako se ova stabilna i prosperitetna međuratna demokracija mogla naći u agoniji staljinističkog komunizma i njegovih psiholoških previranja. Ipak, ubrzo nakon Drugog svjetskog rata, 1948. godine, komunisti su došli na vlast i bilo je mnogo "novog normalnog" s kojim se trebalo suočiti nakon ratnih strahota. Poput današnje ere, postojalo je čak i razdoblje čehoslovačkog komunizma pod nazivom "normalizacia" ili normalizacija.
Što je bilo to što se zvalo normalizacija? Bio je to "drugi val" staljinizma koji je vodila stara garda, povratak nakon liberalizacije Praškog proljeća 1968. u najrepresivniji komunizam, "novu normalu".
Normalizacija je trajala od jeseni 1968. do 17. studenog 1989., kada je u bivšoj Čehoslovačkoj uspostavljena mirna revolucija.
Normalnosti života u komunizmu
Od države nadzora do rudnika urana za političke zatvorenike, zajedno s drugim stravičnim posljedicama zbog pogrešnog razmišljanja: nema fakulteta za vašu djecu, nema dopuštenja za nastavak željenog puta karijere, nema dopuštenja za putovanje (osim ako ste bili stvarno grozni, ako vas je bilo teško ograničiti, i ako su vas se htjeli riješiti), do potpune kontrole gotovo svih aspekata života svih ljudi, bilo da se radi o političkim zatvorenicima ili ne, do potpune dominacije medija i kulture zbog političkih ciljeva vlade, gdje je postojala čak i dobro financirana i poticana službena i neslužbena kultura.
Ako ste ostali poslušni, prema vama su se ponašali uglavnom OK u odnosu na ostale. Ako ste se približili najmoćnijima, tretirali su vas još bolje. Nakon nekoliko godina, nitko u društvu - od najviših slojeve nadolje - nije baš dobro živio. Kako je vrijeme prolazilo, razlika između Zapada i Istoka postajala je sve oštrija. Na Istoku je gotovo sve bilo loše kvalitete.
Priče koje sam čuo od toliko naizgled normalnih i logičnih ljudi u mojim mnogim dugotrajnim posjetima postkomunističkim zemljama bile su: "Sve je to bilo tako normalno" i "Nikad nismo shvatili da nešto s tim nije u redu". Mnogi će također otvoreno govoriti o nenormalnosti svega toga. Do danas, u postkomunističkim zemljama, veliki postotak stanovništva kojemu je bilo ugodnije da bude poslušno prema vlasti nego da smišlja kako pridonijeti vrijednost svijetu oko sebe, žali zbog pomaka iz komunizma.
Takvi ljudi nisu baš dobro prihvatili prelazak na logično i velikodušno okruženje kapitalizma. Nedostaje im topli paternalistički zagrljaj koji su dobivali kao sluge u komunističkom društvu.
Dok ovo pišem, u petak, 13. studenoga 2020., sedam mjeseci nakon naše besplatne probe korona komunizma, na 241. dan zaključavanja u ovom najzatvorenijem američkom gradu u kojem vješam kapu, počinjem uviđati mnoge sličnosti zbog kojih su ljudi u Čehoslovačkoj na sve mogli gledati kao da je normalno.
Pokoravanje je srž totalitarizma
Stajao sam s Europljanom prije dva tjedna dok mi je on nagovijestio silazak svijeta u stanje pokornosti po svaku cijenu i on je ispričao te detalje iz svog kutka svijeta od Drugog svjetskog rata, prožet sjećanjima svojih predaka.
Totalitarizam je pokonost. Pokornost donosi totalitarizam. Bilo da je sličnije fašizmu ili komunizmu, to je malo važno, raširena individualna pokornost neizbježno dovodi društvo na loše mjesto. Nedostatak pokornosti općenito štiti pojedinca u prvim danima totalitarizma jer oni koji ne poštuju nisu vrijedni truda.
Kako vaša pokornost koristi vama ili bilo kome drugom?
Korist pokornosti pojedincu u sadašnjoj eri korona komunizma nejasna je i nije propitana. Inzistiranje na poštivanju primarna je definicija onoga što se danas događa. Za to nema rigoroznog razloga. U tome nema prevladavajuće logike. Istinske javne rasprave zasigurno nema.
Mnoge vlade i kulture u samopokretajućoj petlji straha koja je potaknuta i iznova poticana pomakle su se prema ovom totalitarnom zahtjevu prema poštivanju pod svaku cijenu. Guverner New Yorka Andrew Cuomo čak priznaje da sretno plovi niz struju umjesto da vodi.
Poticatelj straha iz Empire State-a kritizira vlastiti rad
Cuomo, naizgled najveći reakcionar od svih državnih guvernera, umjesto da predvodi, pokušava cinično tvrditi da jaše na valu straha, dok druge optužuje za ponašanje poticanja straha kojim se sam bavi, a koje taj strah hrani. U utorak, 6. listopada 2020. (h / t Robert Wenzel), konferencijski poziv, pokušavajući sklopiti mir s ortodoksnim židovskim čelnicima kojima je kasnije "zabio nož u leđa", prema njihovim riječima, Cuomo reakciju svoje vlade na koronu naziva pretjeranom reakcijom:
"Sto posto sam iskren i izravan. Ovo nije izrazito nijansiran, sofisticiran odgovor. Znate, ovo je odgovor potaknut strahom. Ovo nije politika koju piše skalpel; ovo je politika koju sječe sjekira. Samo što je vrlo tupa. Nisam ovo predložio, znate; to je predložio gradonačelnik [Bill de Blasio] u Gradu. Pokušavam je izoštriti i učiniti boljom. Ali to je iz straha. Ljudi vide kako brojke rastu - "Zatvorite sve! Zatvori sve!" To nije najbolji odgovor, ali to je odgovor vođen strahom. Virus plaši ljude. Nadamo se da ćemo smanjiti brojeve po poštanskom broju mjesta, da će se anksioznost smanjiti i tada možemo imati pametniji, prilagođeniji pristup.
"Vaša je poanta točna: zašto zatvoriti svaku školu? Zašto ne testirate škole i ne zatvorite one koje imaju problem? Znam, ali, prvo, nisam siguran da sada imamo resurse za to. Ali mogu vam iskreno reći, strah je prevelik da bismo učinili išta drugo osim: 'Učinimo sve da se stopa zaraze sada smanji, zatvorimo vrata, zatvorimo prozore'. Tu se nalazimo".
Ovo je predvidljivi ishod stavljanja tehnokrata na položaje moći
Može li se itko iznenaditi kad pripadnik tehnokratske klase priđe savršeno zdravom čovjeku i umjesto da odabere ponizni pristup "Ako se koji pokvario, nemojte ga pokušavati popraviti", pokušava pristupiti "Učinimo sve što možemo"? To je njihova "profesionalna deformacija", kako Slovaci vole reći o tehnokratima i nekolicini drugih profesionalaca, koji se teško odvajaju od karijere.
Ova pretjerana reakcija, koju eufemistički nazivamo "prekomjernim ubojstvom", termin koji se može doslovno i na odgovarajući način primijeniti na Cuomoov smrtonosni odgovor na koronu, upravo je to ono što se očekuje od tehnokratske klase. Zbog toga im prisebna osoba ne vjeruje.
Oni misle da su čudotvorci i prema državi kojoj služe odnose se kao prema bogu. U njihovim ruka, bit ćemo dovedeni do totalitarizma, pod uvjetom da nastave nailaziti na popustljivu populaciju.
Formula koju je naša tehnokratska klasa posudila od totalitarista prošlog stoljeća
Iako se ovo može prilično razraditi nakon dva desetljeća intervjuiranja ljudi i pokušaja razumijevanja komunizma, ispod je formula koja je totalitarizam donijela velikim dijelovim svijeta i koja se danas koristi u Sjedinjenim Državama:
1.) Pronađite stresnu situaciju.
2.) Potaknite strah.
3.) Uvedite novo normalno.
4.) Brzo će se ovjekovječiti kako korisni idioti, korisni nevini ljudi, prevaranti i mnogi drugi surađuju u samoispunjujućoj spirali.
5.) Jednom kad je prag probijen, Frankensteinovo čudovište okreće se protiv dr. Frankensteina i tako divlja nekoliko desetljeća.
Ova je predvidljiva jednadžba nešto za što ja, u nevjerici, nisam ni sanjao da bi se mogla primijeniti na društvo, da ju nisam promatrao iz prve ruke. Jednostavno nikada nisam mogao zamisliti tako drastične, mjerljive, toksične, samosabotirajuće i totalne promjene zbog takvih gluposti u manje od godinu dana. Gledam to iz prve ruke u svojoj američkoj domovini. Toliko više ljudi je umrlo zbog zaključavanja nego od Covida, a neizmjerne strahote odgovora na Covid povrh toga dugo će utjecati na društvo, čak i ako se danas vratimo na staro.
Također promatram kako se taj neobičan stav izvozi na goleme dijelove svijeta, iako ne mogu putovati na ta mjesta, pa i dalje sumnjam u istinitost raštrkanih izvještaja. Baš kao i "slobodni" mediji bivše postkomunističke Čehoslovačke, velik broj priča u mnogim stranim novinama tek su plagijarični lokalni prijevodi ili priče New York Times-a ili sličnog izvještavanja.
52 tjedna u Slovačkoj
Nakon što sam opsesivno proučavao ovu temu totalitarizma u posljednja dva desetljeća, zahvalan sam na znanju koje imam i koje me priprema za ovaj trenutak. Za one koji sumnjaju, samo pogledajte posljednje desetljeće mog pisanja na web stranici 52 Weeks in Slovakia (www.52inkSk.com), koja je pokrenuta kao odgovor na užasno izvještavanje američkih medija i slovačkih medija na koje utječe Zapad o lokalnim događanjima u Slovačkoj. Web stranica je sporo, desetogodišnje buđenje.
S vremenom sam saznao nekoliko detalja o onima koji uspješno izbjegavaju totalitarno.
Individualno rješenje za izbjegavanje totalitarizma
1.) Ne možete promijeniti nikoga osim sebe.
2.) To znači da ne možete promijeniti društvo. Društvo može slijediti vaše vodstvo, ali ne možete jamčiti da će bilo koja radnja koju poduzmete promijeniti drugu osobu. To su naučili čak i najekstremniji režimi.
3.) Ovo će nekima možda biti tužno, ali ovo može biti i oslobađajuće, jer dobra vijest je da se trebate usredotočiti samo na sebe i one koji su vam povjereni (koje također ne možete promijeniti, ali koje možete voditi i biti im uzor).
4.) Možete odabrati da budete u skladu s vlastitom voljom; možete odabrati da budete u skladu s voljom vašeg Stvoritelja; možete odabrati da budete usklađeni s najmodernijim, prostim trendovima pop kulture; možete odabrati da budete usklađeni s najiskrivljenijim ulizicama i sociopatima medija i kulture; možete odabrati da budete u skladu s najperverznijim zakonima i naredbama vlade. Taj je izbor 100% vaš. Jednostavan izbor je ne donijeti nikakav izbor, nikakvu odluku, nikakvo opredjeljenje, ali ako niste toliki beskičmenjak kakvih ima, ako napravite taj lagani izbor, mrziti ćete sami sebe i ono gdje ćete završiti.
5.) Pokaži mi svoje prijatelje i pokazat ću ti tvoju budućnost. Zbroj ste pet ljudi s kojima se najviše družite. S kim se udružujete (za sada) ostaje vaš izbor. Odaberite pametno, jer mnoštvo ljudi danonoćno radi u središtima moći: u DC-u, Arlingtonu, Langleyu, velikim gradovima, glavnim gradovima država, Silicijskoj dolini i mnogim drugim mjestima širom svijeta kako bi vam uskratili tu najosnovniju slobodu udruživanja.
6.) "Što ako dođe do neugodnog otpora?" možda se pitate. Pa, žao mi je, takav je život i trebate odabrati svoje mjesto u životu. Kao što Stephen Baskerville piše "Tko se boji ljutiti ili uvrijediti, još nije čovjek".
7.) Izbor je onda ovaj, i samo ovaj. Hoćete li biti poslušni ili ne?
Hoćete li biti poslušni ili ne?
Jer ako ćete nositi masku za lice, tada ćete uzeti cjepivo. Ako ćete nositi masku za lice, vjerovat ćete rezultatima izbora. Ako ćete nositi masku za lice, prihvatit ćete zaključavanje. Ako ćete nositi masku za lice, pustit ćete vlastitu majku da umre sama. Ako ćete nositi masku za lice, dopustit ćete da vaš sin bude pokopan bez sprovoda. Ako ćete nositi masku za lice, kad je povjesničari jednog dana nazovu potrebnom i normalnom, složit ćete se. Ako ćete nositi masku za lice, tada će vam 2020. biti podnošljiva i naučit ćete se prilagoditi najgorem u čovječanstvu, umjesto da zahtijevate ono najbolje.
Kada nosite masku za lice, govorite svijetu da ste netko tko ne želi prepoznati vlastite granice, netko tko ne želi komunicirati svoje granice ili braniti svoje granice. Umjesto toga, vi ste netko s fleksibilnim granicama, čekate pravog prevaranta koji će vas pogaziti.
Kako su totalitarni režimi obuzeli pola svijeta
Kako su totalitarni režimi obuzeli pola svijeta u stoljeću Velike države (1917. - 2016.)?
To je jednostavno. Natjerali su ljude da "nose" puno različitih "maski za lice".
Kakve odluke donosite u ovom trenutku kako biste širili veću slobodu u svijetu?
Ako nemate jasnih odgovora, vjerojatno ste dio mase koja nas vodi prema 'normalizacia'. Novoj normali.
Sljedeća knjiga Allana Steva, "Face Masks in One Lesson", individualizirani pristup zdravlju, medicini i maskama za lice sada je dostupna za Kindle prednarudžbe. Bit će dostupna 17. studenog 2020. u e-knjiga i tiska formatima na Amazonu i drugim platformama za distribuciju knjiga. Za skupne narudžbe pišite na Sales@RadioRemnant.com.
Komentar: Očito želimo imati malo razboritosti i strategije pred gomilom autoritarnih sljedbenika, ali pitanje autora i dalje ostaje: Kakve odluke donosimo u ovom trenutku kako bismo [pomogli] širiti veću slobodu u svijetu?