Smjena Dejana Jovića s funkcije glavnog analitičara predsjednika Ive Josipovića izazvala je snažne reakcije u hrvatskoj znanstvenoj zajednici. Na spomen Dejana Jovića, čak i oni članovi akademske zajednice i intelektualci koji inače ne bježe od osjetljivih tema, u ovom slučaju izbjegavaju razgovor. Ostali, uglavnom, imaju razumijevanja za predsjednikov čin. Priličan izuzetak zasad su Dragan Markovina s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu i Srđan Dvornik, veteran civilne scene
Tihomir Cipek s Fakulteta političkih znanosti misli da je Jović smijenjen jer predsjednik u izbornoj kampanji ne može dozvoliti da mu glavni analitičar propituje legitimitet hrvatske države.
'Tu se ipak gleda nečija politička pozicija, a jasno je da on dovodi u pitanje utemeljiteljski akt Hrvatske. Ako kažete da je referendum s tako visokom izlaznošću nelegitiman, da su ljudi odlučivali u strahu... jedini strah mogao je dolaziti od velikosrpske agresije, a ne to da će iznošenje slobodnog mišljenja dovesti do nekih neugodnosti. Mislim da je većina ljudi ipak težila neovisnoj Hrvatskoj i da je to referendum pokazao', kaže Cipek.
On ne smatra točnom ni Jovićevu tezu da neki narodi ne žele vlastitu državu. 'Škoti nisu nacija u kulturalnom smislu kako mi to doživljavamo, što se može znanstveno dokazati. Škotski gaelski jezik ne govori ni jedan posto Škota. Referendum je dio procesa integracije škotskog naroda u modernu naciju, a kako će taj proces ići, tek ćemo vidjeti', ocijenio je Cipek.
On smatra da se akademski i politički diskurs ne mogu u potpunosti razdvojiti, kao što je to moguće u prirodnim znanostima. Cipek ne misli da bi Jovićev članak trebao imati reperkusije na njegov akademski status, ali je za njega pitanje može li 'taj tip stavova koji su legitimni u znanosti opravdati nečije mjesto glavnog analitičara predsjednika republike'.
Markovina: Logično, utemeljeno, argumentirano
Dragan Markovina s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu misli da je Jovićev članak sasvim logičan, uvelike utemeljen, ozbiljno argumentiran.
'Naravno, posve je jasno da je Jović smijenjen iz političke računice i hajke koja se digla. Smatram da ovaj slučaj ukazuje na nešto puno ozbiljnije od toga hoće li Jović biti ili neće biti predsjednikov analitičar, a to je pitanje postoji li ovdje sloboda govora i akademskog mišljenja', upozorava Markovina dodajući da je nevjerojatno da smo neke od najboljih stvari koje je samoupravni socijalizam imao razgradili, a zadržali ono najgore - neupitnost dogmi i političkih mitova.
'Dokle god budemo imali sustav u kojem postoje neupitne istine, imat ćemo autocenzurirano društvo na čiju će higijenu paziti ulični pretorijanci i radikalna desnica', zaključuje Markovina, koji inače misli da Jović nije ni trebao ići u savjetnički tim Josipovića, 'klasičnog socijademokratskog predsjednika bez čvrsta stava i o čemu'.
Milardović: Jović je jugoslavenski nacionalist
Politolog Anđelko Milardović vrlo je oštro kritizirao Jovićevu tezu o neslobodnom referendumu ustvrdivši da je on 'revizionist i 'samonekritički' jugoslavenski nacionalist o kojem je predsjednik i do sada sve znao, ali nije reagirao sve do članka u 'Političkoj misli''.
'Radi se o jugoslavenskom nacionalistu koji kritizira sve pojedinačne nacionalizme, ali ne i jugoslavenski. Jugoslavenski nacionalizam ima dobro i značajno uporište u Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, još od osnivanja tog fakulteta', rekao je Milardović, koji također smatra da se referendum u Škotskoj ne može uspoređivati s onim u Hrvatskoj, jer se 'nije odigrao u atmosferi tenkova pred škotskim vratima'.
'Po tome škotski referendum može poslužiti kao demokratski poučak. Postavljam retoričko pitanje: što bi se dogodilo da je referendum bio u Sjevernoj Irskoj', rekao je Milardović zaključujući da je moguća mirna demokratska tranzicija bez rata, ali 'Hrvatska je prošla ratom prekinutu tranziciju'.
'Ne dovodim u pitanje Jovićevu interpretaciju povijesti, kada bi se kretala samo u akademskim krugovima. Ali on je objavio pamflet sjedeći na Pantovčaku', naveo je Milardović dodajući da je Josipović i ranije znao s kime ima posla.
'Znao je da Jović ima osebujnu interpretaciju antifašizma, prema kojoj je prije Drugog svjetskog rata postojao partizanski i četnički antifašizam. Hoćemo li i to relativizirati? Hoće li netko reći da je dosta toga?' zavapio je Milardović.
Dvornik: Imamo itekako o čemu raspravljati
Veteranu civilne scene Srđanu Dvorniku prvo upada u oči kako se gotovo svi ponašaju kao da je u pitanju opstanak same države i zajednice. 'Jović je napisao jednu ne odveć kritičnu napomenu o stanju u kojem je 1991. održan tzv. referendum za neovisnost. I o tom stanju i o samom 'referendumu' ima se što raspravljati, a takvih je rasprava u ove 23 godine bilo jako malo', konstatira Dvornik.
Prema njegovu mišljenju, katastrofalno je to što i dalje dominira mentalitet u kojem se potiskuje svako propitivanje i sve se silom svodi na pitanje jesi li za Hrvatsku ili protiv nje. Kao da su svi htjeli dati Joviću za pravo, jer upravo je o takvoj atmosferi pisao u vezi s proljećem 1991., navodi Dvornik.
'Koliko je taj mentalitet ograničen i ograničavajući, najbolje se vidi po tome što ne zna ni za kakve kriterije. Nije li znakovito to što se Josipović nije ovako povukao kada mu je Bartulica doveo jednu Judith Reisman, što bi bilo sramota za svakog ozbiljnog političara? Tada se nije osjetio ponukan da smijeni svojeg suradnika koji je povezan s takvim krugovima', upozorava Dvornik.
Ovakvi događaji, kaže, dokaz su da nam nad glavama sjede neki 'metasistemski' čuvari poretka, koji se mogu postaviti iznad svih izabranih funkcionara, propisivati pravila, diktirati zahtjeve, zabranjivati pristup... Bez obzira na to tko se trenutačno ugurao u tu ulogu – katolička hijerarhija, ratni veterani, HDZ... To pokazuje da još nismo ni došli do demokratske politike, odnosno da je nacionalistički primitivizam još uvijek na djelu, zaključuje Dvornik.
tportal
