Bilo je pitanje vremena kada će iransko rukovodstvo odgovoriti na mafijaške taktike američke administracije. Nuklearni sporazum je funkcionirao kako je dogovoreno i, čak i da je to želio, što očito nije, Iran prema sporazumu nije mogao steći nuklearno oružje. Teheran se u potpunosti pridržavao sporazuma, dopuštajući Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA) neograničen pristup svim nuklearnim objektima. To su u više navrata potvrdili Ujedinjeni narodi.

U ožujku 2018. godine, dva mjeseca prije nego je Trumpov režim objavio da će jednostrano raskinuti međunarodni sporazum, IAEA je ponovila da Iran, unatoč izraelskoj propagandi, nije prekršio nijednu od ugovornih  obveza.

“IAEA sada u Iranu ima najjači aktivni režim provjere u svijetu. Imali smo pristup svim mjestima koja smo morali posjetiti”, izjavio je generalni direktor IAEA-e Yukiya Amano.

Inspektori IAEA-e su proveli 3000 dana u Iranu. Ugradili smo oko 2000 nepropusnih pečata na nuklearni materijal i opremu. Proveli smo više od 60 komplementarnih pristupa i posjetili više od 190 objekata navedenih u sporazumu. IAEA je prikupila stotine tisuća satelitskih slika i više od milijun informacija iz otvorenog izvora svakog mjeseca, što predstavlja najveću mogućnost provjere ikada”, rekao je u službenom izvješću Yukiya Amano.

“Od danas mogu reći da Iran provodi svoje obveze vezane uz nuklearnu energiju”, dodao je generalni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju.

To je bila dobra vijest za one koji su bili zabrinuti zbog nuklearnog proliferacije i mogućnosti nuklearnog rata, ali i veliki izvor nezadovoljstva neokonzervativaca koji de facto vladaju u Washingtonu. Uspješan nuklearni sporazum značio je približavanje Irana ostatku svijeta. To je značilo da Iran više nitko ne može zvati “odmetničkom državom” i da se Islamsku Republiku umjesto toga treba smatrati normalnom zemljom s kojom bi druge zemlje mogle trgovati i surađivati na globalnoj sigurnosti.

Za Izrael, Saudijsku Arabiju i Sjedinjene Američke Države Donalda Trumpa, koji čine pravu “Osovinu zla” u svijetu, to je predstavljalo nepodnošljivu promjenu u međunarodnim odnosima. Iran je za SAD odmetnička država koja remeti ranije uspostavljenu ravnotežu snaga na Bliskom istoku u okviru koje američke kompanije upravljaju razvojem i raspodjelom resursa, Izrael i dalje napada palestinske teritorije i bombardira koga hoće, a Saudijska Arabija ima prekomjernu kontrolu nad tržištima nafte.

Svaka prijetnja tom nakaradnom i genocidnom okviru, kao što su mirni pregovori, mora se slomiti, a nuklearni sporazum predstavlja takvu prijetnju.

Tako smo svjedočili jačanju standardne izraelske retorike, zajedno sa smiješnim igrokazima i prezentacijama Netanyahua o “atomskom arhivu Irana”. Vidjeli smo Saudijsku Arabiju, novog velikog prijatelja Izraela, kako pokušava provesti čudne geopolitičke manevre, uz otmicu libanonskog premijera i diplomatski i gospodarski napad na Katar, samo kako bi se izolirao Iran.

Iz Washingtona imamo uobičajene otrcane optužbe o “potpori Irana terorizmu”, “destabilizaciji regije” i “patnjama koje Iranci trpe pod teokratskim režimom”.

U to se ubraja i objava Trumpa na Twitteru, koja je upućena iranskom predsjedniku: “Nikada, ali nikada više nemojte prijetiti Sjedinjenim Državama, jer ćete snositi posljedice kakve nitko u povijesti nije morao snositi. Mi više nismo zemlja koje će šutjeti pred vašim dementnim porukama nasilja i smrti. Budite oprezni!”

Dementne poruke nasilja i smrti?! Doista. Sada je Trump korpus Iranske revolucionarne garde proglasio “terorističkom organizacijom”. To je prvi put u modernoj povijesti da se legitimni vojni korpus zemlje članice Ujedinjenih naroda, i to ne bilo koje, već Irana koji se može pohvaliti s tisućama godina državnosti i civilizacije, proglašava “terorističkom organizacijom”.

“Nastavit ćemo povećavati financijski pritisak i povećavati troškove iranskog režima u potpori terorističkim aktivnostima dok se ne odrekne svog zlonamjernog i odmetničkog ponašanja”, zagrmio je predsjednik zemlje koja nameće sankcije, bombardira i napada suverene zemlje bez ikakvog poštivanja međunarodnog prava.

Bez obzira koliko puta to slušala, svaka razumna osoba na ovom svijetu iznova bude zapanjena licemjerjem Bijele kuće.

Bivši inspektor Ujedinjenih naroda, Scott Ritter, objašnjava za The American Conservative: “S obzirom na činjenicu da je Washington trenutačno uključen u globalni “rat” protiv terorizma, staviti Iransku revolucionarnu gardu u isti rang s Islamskom državom i Al-Qaedom znači da su Sjedinjene Države u ratu s Iranom”.

Podsjeća kako ovlasti za upotrebu vojnih snaga, potpisane 18. rujna 2001. godine, dopuštaju predsjedniku Sjedinjenih Država “da upotrijebi svu potrebnu i odgovarajuću silu protiv onih nacija, organizacija ili osoba koje on odredi za planiranje, autorizaciju, počinjenje ili pomoć terorističkim napadima 11. rujna 2001. ili pružaju utočište takvim organizacijama ili osobama, kako bi spriječili buduća djela međunarodnog terorizma protiv Sjedinjenih Država od strane tih nacija, organizacija ili osoba”.

Američka vlada redovito optužuje Iran da je bio ili je još uvijek u savezu s Al-Qaedom, unatoč svoj apsurdnosti tih optužbi.

Iran je Al-Qaedi, ali i svim drugim vehabijskim skupinama, prirodni neprijatelj. Stoga je razumljiva potpora Irana Damasku i Hezbollahu u borbi protiv terorista “Islamske države”, koja je nastala iz bivše Al-Qaede Iraka, te raznih sirijskih ogranaka ove terorističke organizacije.

Hezbollah se, naravno, također smatra “terorističkom organizacijom” jer je istjerao izraelske trupe iz južnog Libana, kojeg je cionistički entitet pod ilegalnom okupacijom držao dvadeset godina. Iran podupire Hezbollah i slijedom toga  “sponzorira terorizam”.

Označavajući IRGC za “terorističku organizaciju” Trumpov režim postavlja pozornicu za vojnu agresiju na Iran ili “majku svih ratova”, kako ga je nazvao predsjednik Hassan Rouhani, komentirajući Trumpovo bjesnilo na Twitteru.

Reći da će to biti “majka svih ratova” je možda pretjerano, ali nema sumnje da bi vojni sukob između dviju zemalja za sobom tisuće mrtvih i najvjerojatnije bi uništio “američko carstvo”.

U međuvremenu, Washington čini sve da Iran bankrotira. U budućnosti, kako kažu, više neće biti izuzeća ni popuštanja zemljama koje nastave uvoziti iransku naftu.

“Sve ćemo ih sankcionirati”, zaprijetio je Washington, tako da se treba pripremiti na povećanje cijena energije i posljedično svega ostalog.

Kao odgovor na to, Hassan Rohani je objavio da je Iran spreman nastaviti obogaćivanje urana preko 3,67 posto, kako je predviđeno nuklearnim sporazumom, osim ako druge potpisnice ne budu mogle jamčiti slobodan iranski izvoz u uvjetima opsežnih američkih sankcija.

“Ako bi pet zemalja sjednu za pregovarački stol i postignu sporazum, te ako bi se štitili naši interesi u naftnom i bankarskom sektoru, vratit ćemo se na početnu točku”, kazao je Rohani, dodajući “kako su te akcije u skladu s dogovorom postignutim 2015. godine”.

Rusija i Kina su spremne na takvo rješenje i poručile su da će zadržati sve svoje financijske i poslovne veze s Islamskom Republikom. Europske zemlje se kolebaju i tvrde kako se Washington treba vratiti nuklearnom sporazumu, ali ništa ne čine da same ispune ugovorne obveze i dalje se drže podalje od Irana.

Ova posljednja izjava je istinita. Kao i svi sporazumi, nuklearni sporazum, ili službeno “Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja” (JCPOA), ima dva puta. Iran smanjuje obogaćivanje urana i do sada je podvrgnut najinvazivnijem i najpotpunijem režimu inspekcije, a Zapad ukida sankcije vezane uz nuklearnu energiju, na temelju pretpostavke da svaka stranka pregovara u dobroj vjeri.

Iran, po vlastitom izboru, nastavlja ispunjavati svoje ugovorne obveze, unatoč lošoj vjeri u Sjedinjenim Državama. Ako Europa popusti pred američkim prijetnjama, kao što to obično čini, to će biti kraj nuklearnog sporazuma i Iran će reagirati u skladu s tim.

Washington bi to volio više od svega, iako su iranska “kršenja sporazuma” obična propaganda propalog carstva. Ipak, izlazak Irana iz nuklearnog sporazuma će Bijeloj kući dati izgovor za daljnje sankcije i, najvjerojatnije, ovisno o tome kako se Trump i njegovi jastrebovi probude, za korištenje sile. Perspektiva je strašna. Ali je za Iran jedina alternativa odreći se integriteta i  pokleknuti pred američkim gangsterizmom, što je, s iranske točke gledišta, najgora perspektiva.

logično