Napomena: Prvo je objavljena kolumna naše suradnice Clock SB Mali, skroz mali ljudi, pa shrpljeni komentari Mali, skroz mali ljudi imaju velike komentare. Ispod oba posta razvila se odlična raprava koja je postove povukla na sam vrh najpopularnijih.
Izdvojili smo opet jedan komentar - ispovijest jednog iskusnog brodskog komentatora koji se vabi na nick 2025god. Zanimljivo za čitati i- poučno. Sve ostale komentare, ponajprije DrazenBludise i krune također pročitajte ispod oba navedena posta.
Kada sam već krenuo s poduzetničkim zapovijedima u prethodnom postu, spomenuti ću i po meni prvu poduzetničku zapovijed koje bi za treboa držati svaki uspješni poduzetnik. Znači, trebao bi da odgovori sam sebi i svom ogledalu (najbolje), a ne Bludiši, zašto je otišao ili ide u poduzetništvo, kojih će se kriterija i vrijednosti u tom poduhvatu držati, da li jasno vidi gdje želi biti nakon nekog vremensko razdoblje (godina, dvije, pet..) i da li mu je jasan put kojim će doći do tih svojih ciljanih odredišta (Vjerovatno će onima koji prate teoriju menagemneta to ličiti na dobro poznatu priču o misiji, vrijednostima, viziji i strategiji. Da, to je ta priča ali sada – nije tema).
A onim radoznalcima koje zanima koje su to moje komparativne prednosti u ovom trenutku u odnosu na konkurenciju? Trudim se i za sada uspijevam, prije konkurencije ponuditi kvalitetne odgovore na neke probleme ne samo svojih, nego i na probleme klijenata svoje konkurencije. Da me u toj “mojoj priči” često ne razumiju ni moji ukućani, ne razumiju.( Kako odgovoriti na pitanje, komu se trebam dokazivati sa 60 . Najobičnije, živ sam. Sada se dokazujem samo sebi).
Priča o poslovnom modelu (How do you plan to make money?)prilično je jednostavan – zovem ga “ljubavni trokut” u kojem je jedina konstanta – neizvjesnost, nestabilnost, promjenjivost svega i svačega. I kada sam spoznao tu nestabilnost, postao je svjestan, u toj činjenici sam pronašao svoj mir bez obzira koliko to paradoksalno izgledalo. Trokut je određen vrhovima na kojima su država, moj klijent i moja tvrtka. Klijent obično ima nekakav problem za koji se “trpam” da ga znam i da ga mogu rješiti. Uglavnom to nije sporno. Sporno obično biva količina love koju tražim za rješavanje tog problema. Pogotovo ako klijent dominira u danom trenutku. I tu stvar u zadnje vrijeme sve češće puca, premda mi je dosta dugo bio jedan od važnijih poslovnih principa da se zbog cijene i roka posao ne smije izgubiti. Zna se doduše dogoditi da i ja ponekada dominiram u tim našim aranžmanima ali se to pokazalo jako lošim za dugoročni posao. Kada i ako se aranžman slomi, a obično se u sitauacijama gdje ja dominiram i slomi, često mi tada pada na um moja prva poduzetnička zapovijed. Međutim, najbolje je kada u tom našem trokutu dominira država. Ne prejako kao što je trenutno, nego onako – podnošljivo. Bilo bi tako lako poslovati da ako imaš previše posla tražiš nove dodatne radnike, a ako nemaš otpustiš ove koji su ti višak. Milina, ne bi bilo loše u situaciji ako mi je klijent potpisao sve primke, zapisnike i, što ti ja znam koje papire, da sam mu isporučio što smo ugovorili a on ne plaća, da i država da svoj doprinos tom našem poslu da se jednostavnije naplati. U čemu je problem da u roku sedam dana kada sve, s njegove strane potpisane papire, predam javnom bilježniku ili trgovačkom sudu, da mi se odmah doznači lova s njegovog bankovnog računa. Pa neka onda on dokazuje zašto je potpisao primke. Ili, dvije i pol godine sam izgubio za upis novog poslovnog prostora u svoje vlasništvo. Ili, malo malo pa dođe nekakva dodatna uplatnica za plaćanje “nameta na budale”. Sve te spomenute varijante našeg ljubavnog trokuta, kratkoročno mogu biti za nekog od nas I isplative, ali dugoročno postaju bermudski, a ne ljubavni trokut. Nadam se da sam s par ovih primjera bar malo pripomogao Kruninoj argumentaciji za promjenama u onih pet područja pod državnom kontrolom.
Već sam se pohvalio da sam star čovjek. Ok. Jesam u fizičkoj snazi, ali sam vjerovatno za poduzetnika dosta star. Međutim poznajem i starijih. Moguće je da su zato i i njihovi i moji financijski rezultati u firmama slabiji. Ali, u zadnjih 25 godina nikada nisam s više entuzijazma pričao o poduzetničkoj ideji. Nikada nisam imao manje problema nevezanih uz posao nego sada. Ok, prije je bilo energije. ali me je dekoncentrirala svaka ženska sisa ili guzica koja bi prošla pored mene. Sada sam posvećen samo poslu. Neozbiljno mi izgledaju Bludisina lamentiranja o primarnom poduzetničkom poslu (proizvodu, usluzi), lovi, dobavljačima. Na lovu gledaš samo kao na posljedicu, sredstvo. Lakše mi je sada doći do 5M EUR-a nego na početku poduzetništva do 5K DEMova. Druga stvar je suvislost priče za opravdanje takvih financijskih aranžmana. Na priču o zločestom povećanju dobavljačkih cijena obično pariram s dobrim dobavljačima koji snižavaju cijene. Jednako je i kada se radi o kvaliteti isporučenih proizvoda. Za svaki izvezeni proizvod ili uslugu kada mi eur-i sjednu na račun najprije pomislom koliko sam kuna izgubio zbog toga što proizvod nije isporučen u HR (em nizak tečaj eur-a, a i niža cijena a veća kvaliteta proizvoda ili usluge – Bludisa, ode kvalitetnija pizza za manje para)?
Ako u idućih desetak godina koliko planiram da ću biti još radno aktivan, ne budu u brodskom svakodnevnom stručnom govoru kontroling, poslovni procesi i modeli, riziko i SWOT analiza..., ja sam ovih svojih prošlih 10-15 godina jednostavno “proćerdo” u vjetar. I što je najgore, već sam star sa smanjenim manevarskim prostorom u kojem nema više velikih popravaka i zaokreta . Duboka starost pri takvom scenariju, ako ju doživim, će mi biti u takvoj situaciji stvarno, stvarno sirotinjska. Što je tu još intrigantno? Spoznaja da me to uopće ne brine. Ni malo, nema truna sekiracije. Biti će, kao što je bilo do sada u mom poduzetnuštvu – sam pao, sam se i udario. A ako bude dobro. Ok. Klinčiti ću se u staračkom domu kako sam dobro procijenio smjer razvoja lokalnog gospodarstva prije 20 godina. Bedastoća jedno i drugo.
Tema kapitalistička ekonomija – lako ćemo se složiti da nije humana, socijalno osjetljiva, pravedna… Ali, odluke u HR o tome su donesene 1990. Znaju se procedure kako se tip ekonomije mjenja. Kome ne odgovara trenutna neka pokrene inicijativu za promjene i točka! A što se tiče mog doprinosa izboru između socijalističke i kapitalističke? Mislim da sam 1990 izabrao manje zlo.
Puno mi je bitnije od tipa kapitalistička ili socijalistička, da ekonomija počiva na pravu i vladavini prava. Bitnije od pravednosti!!! Pojam pravde od nas ima svatko svoj. Mnogima se podudaraju. Isti su ili slični. Ali pravo? Ako za mene vrijedi jedno a za konkurenta drugo. To sigurno nije dobro. Da li smo bili ravnopravni s našim konkurentom koji nije plaćao doprinose? Da li smo ravnopravni s tvrtkama gdje su se naša mala potraživanja jednostavno izgubila u predstečajnim nagodbama? I tako redom… Da li vrijede ista pravila i zakoni za sve nas jednako?
U buduće ću nastojati pisati više o stvarim i pojavama a manje o sebi.
