Rafinerija u Bosanskom Brodu je osnovana 1892.godine. Proces proizvodnje sirove nafte započeo je 1927. godine. Poslije Drugog svjetskog rata rafineriju je nacionalizirala tadašnja vlast. Nakon što je drugoj polovici osamdesetih dovršene modernizacija rafinerije ona je radila u dvije linije, gdje su obje linije radile neovisno jedna o drugoj.
Godišnja planirana proizvodnja bila je 5.000.000 tona sirove nafte. No u realnosti prije Domovinskog rata najveća proizvodnja nafte kretala se nešto iznad 4 milijuna tona godišnje.
Mješovita proizvodnja je sadržala benzin, materijale za kemijsku i petrokemijsku industriju, baze uljnih destilata, bitumen i srodni produkti. Tržište sačinjavale republike bivše države, kao i strane države iz izvoza.
Početkom ratnih djelovanja na području općine Bosanski Brod, rafinerija doživjela ozbiljna oštećenja koja se onda procjenjivalo na 123.000.000$.
Od 1992. godine do studenog 2008. godine Rafinerija, zbog spomenutih oštećenja i djelomičnog devastiranja, nije radila. Od dana 14. veljače 2007. godine, kada je ruska tvrtka Zarubezhneft postala većinski vlasnik Rafinerije, počele su pripreme za obnovu rada postrojenja u Rafineriji.
Kako smo upoznati, rafinerija je sastavljena, 'sklapana' od komponenti iz raznih ruskih rafinerija. Tako dana 27. studenog 2008. godine Rafinerija je započela sa radom sa proizvodnim kapacitetom od 1,2 milijuna tona naftnih derivata godišnje.
Vrlo brzo su Brođani ustanovili da prve rekonstrukcije na postrojenjima nisu baš najbolje izvedene, a da je moguće kako u preradi u rafineriji se koristi neadekvatna, a vjerojatno sumporom 'bogata' nafta.
Slijedili su česti usmeni i pismeni prigovori, mnogobrojni sastanci, okrugli stolovi i tiskovne konferencije na temu onečišćenja zraka u Slavonskom Brodu, dogovori sa nekoliko, točnije četiri ministra zaštite okoliša RH Vlade, posjeti ministara u Slavonski Brod, pa brojna nerealizirana obećanja iz Ministarstva; tipa nova mjerna postaja koja je kasnila dvije godine ili „Vlada razmatra tužbu BiH“, a onda i prosvjedi Brođana, formiranje raznih radnih grupa, sastanaka ministra zaštite okoliša RH sa predstavnicima Vlade RS i BiH, vlasnicima Rafinerije, a na kraju i predstavnicima Vlade Rusije.
Inače do te 2008. godine, odnosno do početka rada Rafinerije u zraku grada Slavonskog Broda građani nisu uočavali onečišćujuće tvari, također nisu ili vrlo rijetko su osjetili razne neugodne i intenzivne mirise iz raznih emisija plinova. To samo ponekad na bazi amonijaka iz brodske Hladnjače.
Zavod za javno zdravstvo Brodsko-Posavske županije tada je izradio i zabilježbu o kvaliteti zraka i njegovom utjecaju na zdravlje građana u razdoblju 2005. – 2008. godine. Iz te se zabilježbe može vidjeti da je kvaliteta zraka prije ponovnog rada Rafinerije bila neusporedivo bolja od one koja nastaje nakon rada Rafinerije. Dok povećanjem proizvodnog kapaciteta iste Rafinerije koncentracija onečišćujućih tvari dovodi kvalitetu zraka u alarmantno stanje i do potpunu zabrinutost građana Slavonskog Broda za vlastito zdravlje a pogotovo zdravlje djece.
Na kraju treba još spomenuti, da prije Domovinskog rata Rafinerija je prerađivala arapsku naftu koja je sadržavala oko 10 puta manje sumpora, nego ova teška ruska nafta koja u sebi sadrži 2% i više sumpora. Pa stanovnici i jednog i drugog Broda i okolice tada su manje ili nikako nisu mogli osjetiti smrad sumporvodika! Također tada je bilo puno manja druga onečišćenja u zraku iz emisije rafinerije.
Na žalost od vlasnika Rafinerije više puta najavljena rekonstrukcija i modernizacija ne ide onom smjeru i onom brzinom kojem bi trebala ići! Tako, tu smo, gdje smo…
Godišnja planirana proizvodnja bila je 5.000.000 tona sirove nafte. No u realnosti prije Domovinskog rata najveća proizvodnja nafte kretala se nešto iznad 4 milijuna tona godišnje.
Mješovita proizvodnja je sadržala benzin, materijale za kemijsku i petrokemijsku industriju, baze uljnih destilata, bitumen i srodni produkti. Tržište sačinjavale republike bivše države, kao i strane države iz izvoza.
Početkom ratnih djelovanja na području općine Bosanski Brod, rafinerija doživjela ozbiljna oštećenja koja se onda procjenjivalo na 123.000.000$.
Od 1992. godine do studenog 2008. godine Rafinerija, zbog spomenutih oštećenja i djelomičnog devastiranja, nije radila. Od dana 14. veljače 2007. godine, kada je ruska tvrtka Zarubezhneft postala većinski vlasnik Rafinerije, počele su pripreme za obnovu rada postrojenja u Rafineriji.
Kako smo upoznati, rafinerija je sastavljena, 'sklapana' od komponenti iz raznih ruskih rafinerija. Tako dana 27. studenog 2008. godine Rafinerija je započela sa radom sa proizvodnim kapacitetom od 1,2 milijuna tona naftnih derivata godišnje.
Vrlo brzo su Brođani ustanovili da prve rekonstrukcije na postrojenjima nisu baš najbolje izvedene, a da je moguće kako u preradi u rafineriji se koristi neadekvatna, a vjerojatno sumporom 'bogata' nafta.
Slijedili su česti usmeni i pismeni prigovori, mnogobrojni sastanci, okrugli stolovi i tiskovne konferencije na temu onečišćenja zraka u Slavonskom Brodu, dogovori sa nekoliko, točnije četiri ministra zaštite okoliša RH Vlade, posjeti ministara u Slavonski Brod, pa brojna nerealizirana obećanja iz Ministarstva; tipa nova mjerna postaja koja je kasnila dvije godine ili „Vlada razmatra tužbu BiH“, a onda i prosvjedi Brođana, formiranje raznih radnih grupa, sastanaka ministra zaštite okoliša RH sa predstavnicima Vlade RS i BiH, vlasnicima Rafinerije, a na kraju i predstavnicima Vlade Rusije.
Inače do te 2008. godine, odnosno do početka rada Rafinerije u zraku grada Slavonskog Broda građani nisu uočavali onečišćujuće tvari, također nisu ili vrlo rijetko su osjetili razne neugodne i intenzivne mirise iz raznih emisija plinova. To samo ponekad na bazi amonijaka iz brodske Hladnjače.
Zavod za javno zdravstvo Brodsko-Posavske županije tada je izradio i zabilježbu o kvaliteti zraka i njegovom utjecaju na zdravlje građana u razdoblju 2005. – 2008. godine. Iz te se zabilježbe može vidjeti da je kvaliteta zraka prije ponovnog rada Rafinerije bila neusporedivo bolja od one koja nastaje nakon rada Rafinerije. Dok povećanjem proizvodnog kapaciteta iste Rafinerije koncentracija onečišćujućih tvari dovodi kvalitetu zraka u alarmantno stanje i do potpunu zabrinutost građana Slavonskog Broda za vlastito zdravlje a pogotovo zdravlje djece.
Na kraju treba još spomenuti, da prije Domovinskog rata Rafinerija je prerađivala arapsku naftu koja je sadržavala oko 10 puta manje sumpora, nego ova teška ruska nafta koja u sebi sadrži 2% i više sumpora. Pa stanovnici i jednog i drugog Broda i okolice tada su manje ili nikako nisu mogli osjetiti smrad sumporvodika! Također tada je bilo puno manja druga onečišćenja u zraku iz emisije rafinerije.
Na žalost od vlasnika Rafinerije više puta najavljena rekonstrukcija i modernizacija ne ide onom smjeru i onom brzinom kojem bi trebala ići! Tako, tu smo, gdje smo…
