Ponukani istraživačkim novinarstvom, smioni kakvi jesmo, pristupili smo ovoj temi krajnje neprofesionalno i estetski sugestivno. Naš mali, ali predan tim odnio je u Zavod za javno zdravstvo uzorak pjesme Marka Perkovića kako bi saznali što ili tko se krije iza kompleksih metričkih spojeva nove religije u Hrvata.
Stilističkom analizom suvremenog autora iz Čavoglava intermedijalno će se, ali i lingvostilistički, pristupiti raščlambi tekstualnih struktura u pjesmi, odnosno njihovu ekstenzivnom tumačenju, štogod to značilo. A možda i neće.
Odnos naslova s tekstom. Kome smo vjerni? Pošto smo napravili klasičnu školsku pogrešku, tj. nismo pročitali tekst, a ne radi se o pjesmi Čaglja Jole Popularnog Joška, odgovor na ovo pitanje dobit ćemo na kraju procesa jer raspolažemo s malo podataka, a po prirodi stvari smo skloni špekulacijama.
Par trenutaka kasnije...
Forma. „Bori se za narod i za boje doma svog...“ Već s prvim stihom na usnama, autor nas stavlja u aktivnu poziciju borbene spreme i završenih trenažnih sistema u kampovima specijalnih postrojbi. Za što se borimo? Autor nije ostavio puno mjesta špekuliranju - za dom. Zato i priprema služi da nas borba ne uhvati nespremne. Obrana stambene jedinice stoljećima nas proganja, još od perzijskih vremena. Već je svima jasno da je nogomet nastavak rata drugim sredstvima: vrijeđanjem, bakljama, bananom, hukanjem i borbom prsa u prsa. U ovom trenutku je na jedanaestorici loptogurala, ali i na navijačima kao dvanaestom igraču, velika orgovornost. Već je nebrojeno puta u esejima i stručnim raspravama dokazano kako su branitelji ratovali kako bi Luka iz Zadra bio najbolji strijelac u Poljskoj i Ukrajni, ili da mali Eduardo 1998. g. nakon mirne reintegracije, iz matičnog kluba Nova Kennedy prijeđe u Dinamo.
„Pobjedu donesi, danas sa nama je Bog...“ Ovaj teološki paradoks teško je održiv, pošto je po zadnjem učenju Crkve, Bog imanentno transcedentan ovom svijetu tj. u svakom trenutku je svugdje. Teško je zamislivo da je sa nama, a ne i sa Italijom. Jebiga, zna se gdje je Vatikan i hot line za kraljevstvo nebesko, pa makar papa još stoput dolazio u Hrvatsku. Ali kad je već sa nama, vjerujem da će Mu biti zanimljivo slušati u kojem ga se lascivnom kontekstu spominje kad igra krene u vražju mater.I kad je to danas? Ili se misli na svaki put kad se igra utakmica, samo na kvalifikacije, igranje u grupi ili i za prolaz dalje. Jer da se i On zna organizirati, i znati kad Ga Bilić ne treba, da može do Bliskog istoka skoknuti.
„Neka zvone zvona...“ Pjesnik je ovdje upotrijebio autoironiju, ali pošto ne želimo utjecati na neovisnost sudbene vlasti i prejudicirati, pričekat ćemo pravomoćnu presudu da vidimo kome zvono zvoni u slučaju Fimi media.
„...kada čuješ himnu bori se za Vukovar...“ Ovdje se autor neslano poigrao sa pamćenjem Hrvata, aludirajući na onog japanskog poručnika Onoda Hiru koji se 30 godina skrivao na filipinskom otoku Lubangu jer nije znao da je rat završio. Ostaje nejasno pitanje geografije. Na koji se način netko bori za Vukovar ako je na utakmici u Poljskoj, bilo da igra, bilo da je pijan na tribinama, bilo da joj prištavi adolescent gricka bradavicu ili još bolje, dok sisama brani domovinu od neprijateljske vatre? I kako točno Srnin gol preko živog zida u donji lijevi kut pomaže Vukovaru?
„Pa kaži oooooo, još jače oooooo, Pa kaži Bože moj, Bože moj ovo je narod tvoj, Narod tvoj!“ U prva dva stiha druge strofe nalazimo klasičan trik popunjavanja teksta zavijanjem, već viđenog kod Jamesa Browna. Kad ostane bez teksta, frajer bi stavio „oh jeaaah“ ili „hh“ ili „ auuu“. Bravurozno. Druga dva stiha imaju stigmu divinizacije naroda. Zna se kojeg. Nas Hrvata, što će poprilično uzburkati teologe koji će biti ponukani da ponovno otvore Bibliju kako bi uvidjeli da nije tiskarska greška u pitanju, jer su cijelo vrijeme mislili kako su Izraelci Božji izabran narod, ili autor misli da se On premišlja zbog izraelskog nuklearnog naoružanja pa Mu predlaže da razmisli o promjeni izabranika.
U četvrtoj strofi se tradicionalno opisuju turističke ljepote iz sokolske perspektive, „brda...zemlja...val“ i čest su motiv u još jednoj pjesmi. Ali se i najavljuje i apokalipsa u vidu potresa i poplava u slučaju ako izgubimo utakmicu. Ili, ali samo ili, se možda autor ponovno poigrao sa metaforom – tresla se brda, rodio se miš. Ali opet, neka Porezna uprava radi svoj posao.
Kako je pjesma trirefrentna, zbog emocija koje budi, autor se želio dodatno osigurati da pjevačima ne padne ni u kojem trenutku emoconalni afetk dok prebiru po povijesti, i to nekonzistentno, počevši od slavnih dana Domovinskog rata, pa kaže „sjeti se slavnih dana...“, pa onda radi inverziju da se sjetimo i „Zrinskih i Frankopana“, apelirajući na povrat plemićke imovine oduzete nakon smaknuća dotičnih od Beča i domaćih hohštaplera i konjokradica, pa opet povratak u devedesete, i naravno, križni put „na putu slobode“, trinaesta postaja – Brisel. Kratka je naša povijest po Marku, ali ipak napredak je vidljiv, to ne možemo ne primjetiti. Napokon su 40-te godine 20.st. dobile rješenje o umirovljenju, i sad napokon nakon „mladosti pokošene“ i „krvi prolivene“ možemo potrčati u zagrljaj – sedamnaestom stoljeću.
Izvor: www.dispet.org
Stilističkom analizom suvremenog autora iz Čavoglava intermedijalno će se, ali i lingvostilistički, pristupiti raščlambi tekstualnih struktura u pjesmi, odnosno njihovu ekstenzivnom tumačenju, štogod to značilo. A možda i neće.
Odnos naslova s tekstom. Kome smo vjerni? Pošto smo napravili klasičnu školsku pogrešku, tj. nismo pročitali tekst, a ne radi se o pjesmi Čaglja Jole Popularnog Joška, odgovor na ovo pitanje dobit ćemo na kraju procesa jer raspolažemo s malo podataka, a po prirodi stvari smo skloni špekulacijama.
Par trenutaka kasnije...
Forma. „Bori se za narod i za boje doma svog...“ Već s prvim stihom na usnama, autor nas stavlja u aktivnu poziciju borbene spreme i završenih trenažnih sistema u kampovima specijalnih postrojbi. Za što se borimo? Autor nije ostavio puno mjesta špekuliranju - za dom. Zato i priprema služi da nas borba ne uhvati nespremne. Obrana stambene jedinice stoljećima nas proganja, još od perzijskih vremena. Već je svima jasno da je nogomet nastavak rata drugim sredstvima: vrijeđanjem, bakljama, bananom, hukanjem i borbom prsa u prsa. U ovom trenutku je na jedanaestorici loptogurala, ali i na navijačima kao dvanaestom igraču, velika orgovornost. Već je nebrojeno puta u esejima i stručnim raspravama dokazano kako su branitelji ratovali kako bi Luka iz Zadra bio najbolji strijelac u Poljskoj i Ukrajni, ili da mali Eduardo 1998. g. nakon mirne reintegracije, iz matičnog kluba Nova Kennedy prijeđe u Dinamo.
„Pobjedu donesi, danas sa nama je Bog...“ Ovaj teološki paradoks teško je održiv, pošto je po zadnjem učenju Crkve, Bog imanentno transcedentan ovom svijetu tj. u svakom trenutku je svugdje. Teško je zamislivo da je sa nama, a ne i sa Italijom. Jebiga, zna se gdje je Vatikan i hot line za kraljevstvo nebesko, pa makar papa još stoput dolazio u Hrvatsku. Ali kad je već sa nama, vjerujem da će Mu biti zanimljivo slušati u kojem ga se lascivnom kontekstu spominje kad igra krene u vražju mater.I kad je to danas? Ili se misli na svaki put kad se igra utakmica, samo na kvalifikacije, igranje u grupi ili i za prolaz dalje. Jer da se i On zna organizirati, i znati kad Ga Bilić ne treba, da može do Bliskog istoka skoknuti.
„Neka zvone zvona...“ Pjesnik je ovdje upotrijebio autoironiju, ali pošto ne želimo utjecati na neovisnost sudbene vlasti i prejudicirati, pričekat ćemo pravomoćnu presudu da vidimo kome zvono zvoni u slučaju Fimi media.
„...kada čuješ himnu bori se za Vukovar...“ Ovdje se autor neslano poigrao sa pamćenjem Hrvata, aludirajući na onog japanskog poručnika Onoda Hiru koji se 30 godina skrivao na filipinskom otoku Lubangu jer nije znao da je rat završio. Ostaje nejasno pitanje geografije. Na koji se način netko bori za Vukovar ako je na utakmici u Poljskoj, bilo da igra, bilo da je pijan na tribinama, bilo da joj prištavi adolescent gricka bradavicu ili još bolje, dok sisama brani domovinu od neprijateljske vatre? I kako točno Srnin gol preko živog zida u donji lijevi kut pomaže Vukovaru?
„Pa kaži oooooo, još jače oooooo, Pa kaži Bože moj, Bože moj ovo je narod tvoj, Narod tvoj!“ U prva dva stiha druge strofe nalazimo klasičan trik popunjavanja teksta zavijanjem, već viđenog kod Jamesa Browna. Kad ostane bez teksta, frajer bi stavio „oh jeaaah“ ili „hh“ ili „ auuu“. Bravurozno. Druga dva stiha imaju stigmu divinizacije naroda. Zna se kojeg. Nas Hrvata, što će poprilično uzburkati teologe koji će biti ponukani da ponovno otvore Bibliju kako bi uvidjeli da nije tiskarska greška u pitanju, jer su cijelo vrijeme mislili kako su Izraelci Božji izabran narod, ili autor misli da se On premišlja zbog izraelskog nuklearnog naoružanja pa Mu predlaže da razmisli o promjeni izabranika.
U četvrtoj strofi se tradicionalno opisuju turističke ljepote iz sokolske perspektive, „brda...zemlja...val“ i čest su motiv u još jednoj pjesmi. Ali se i najavljuje i apokalipsa u vidu potresa i poplava u slučaju ako izgubimo utakmicu. Ili, ali samo ili, se možda autor ponovno poigrao sa metaforom – tresla se brda, rodio se miš. Ali opet, neka Porezna uprava radi svoj posao.
Kako je pjesma trirefrentna, zbog emocija koje budi, autor se želio dodatno osigurati da pjevačima ne padne ni u kojem trenutku emoconalni afetk dok prebiru po povijesti, i to nekonzistentno, počevši od slavnih dana Domovinskog rata, pa kaže „sjeti se slavnih dana...“, pa onda radi inverziju da se sjetimo i „Zrinskih i Frankopana“, apelirajući na povrat plemićke imovine oduzete nakon smaknuća dotičnih od Beča i domaćih hohštaplera i konjokradica, pa opet povratak u devedesete, i naravno, križni put „na putu slobode“, trinaesta postaja – Brisel. Kratka je naša povijest po Marku, ali ipak napredak je vidljiv, to ne možemo ne primjetiti. Napokon su 40-te godine 20.st. dobile rješenje o umirovljenju, i sad napokon nakon „mladosti pokošene“ i „krvi prolivene“ možemo potrčati u zagrljaj – sedamnaestom stoljeću.
Izvor: www.dispet.org
