I


                                                                                                                                                                                                (Topao  jesenski dan u Zadru. Pločnik  ispred  Supersport kladionice na Bilom Brigu.

Mladić u srednjim dvadesetima šeće u krug, puši cigaretu i gleda oko sebe.

Prilazi djevojka sličnih godina, izazovno obučena, s neopterećenim osmijehom zadovolj(e)ne žene.

Zatim kladionica.)

 

DINO: A di si Mare, jeba te…par mi igra, priša je, moran uplatiti dok je kvota još isplativa.

MARE: E, Dino,  al' ti nije bilo jučer dosta, a? Nisi dovoljno izgubia, pa si danas doša prije reda. Evo, nema ni deset sati. Ne vridi ti što čekaš, ne mogu paliti kasu i primati uplate do 10, znaš.

DINO: A jee? A što ću, čekati ću, neće valjda  mala okreniti dok ja uplatim.

MARE (otključava,  ulazi u kladionicu): Nego, Dino, kolko si jučer ubacia? Iman filing da mi je cila tvoja plaća iz Konzuma prošla kroz ruke.

DINO smije se, ulazi u kladionicu): Ne znan ti ja to, Mare, ne brojin baš…bija san, ovako odoka, u minusu možda dvista kuna…ništa strašno.

MARE(ulazi iza pulta) : A dvista kuna, crni Dinko! Pa rođena mater ti ne bi virovala!

DIno (uzima daljinski s pulta i pali TV): Aj pusti ti to, daj mi daljinski…ajmo 6-6-7…

MARE: Evo, deset je sati…sad možeš uplaćivati.

DINO: A jebenti mater! Ne tebi, Mare, ne daj Bože! Viš ovaj tenis uživo jedini što ima?

MARE: Vekić- Peng, eli?

DINO: E, e,…Vekić-Peng. Mala Vekićka gubila 3-5 u prvon setu i servirala. Kvota 6,5 čoviče! Zna san da će dobit! ZNA SAN! I, eto, krenia pući neku lovu, kad ono…mala okrenila prvi set, i u drugon vodi 3-0. Kvota 1,15. Popišan se ja na 1,15! Što ću s 1,15? Sve da stavim iljadu kuna, dobia bi 100, što bi ih prokocka do podne!

MARE: A Dino, to ti je sport, što ćeš!

DINO(ljutito spušta daljinski na pult, vadi novčanik): Ma znan ja što bi! Ka onaj Englez što je ima raka, pa se kladia s kladionicon da će poživiti još toliko i toliko godina. Tako bi ja sada stavia svoj cili život na ovi 1,15. E! Pa neka mi ga uzmu ako mala izgubi, a neće - znan ja…Nego, jebi ti to…aj ti meni stavi, Mare, dvista kuna da tu neće bit više 8.5 gemova, da se nešto bar zaradi…

                                                                                                                                                                                                         II


 

(Prosječan dnevni boravak.  Muškarac bez svijesti leži na kauču. Oko njega stoje zabrinuti ukućani. Najviše pažnje privlači starija žena, njegova majka.)

 

MAJKA: Dino, diši! Moraš disati!

BRAT: Dobro je, mama! Triba mu prostora, triba mu zraka. Ne moramo svi baš stajati tu oko njega.

MAJKA: A što ti znaš, tovaru jedan! Da nije bilo tebe i onih propalica iz Robija, ne bi mu se ovo ni dogodilo! To je sve od cigara, piva, kave  i kladionice, vrag ju odnija. Znaš kako je  govorija Dino: «Jenti sriću, ovo je zadnji put da gledan penale, idući put će mi srce stati», i evo vidiš što mu se sad dogodilo!

BRATOVA ŽENA: Dobro ti kaže mater! Jesi čuja, Marine? Tako ćeš i ti jednoga dana, nis' ti puno mlađi od Dine, a isto živite! Samo da van je popiti kave i kave i uplatiti tiketa! Umrli bi bez kladionice!

BRAT  (uzima bratovu ruku): Otkad je rič o meni, jebemu? Brat mi umire, jeste vas dvi normalne! Kud  baš sad morate o kladionici? Braco, drži se, sad će Hitna, samo što nije! (baca pogled ka TV-u i govori u sebi): Ajde, Mesute, u oči te buljave opalin…Bog te jeba! Pucaš zadnji penal ka da si rahitičan! Ode mi lova, a ode i brat!

                                                                                                                                                                                                       III


                                                                                                                                                                                             (Zadarska bolnica. Odjel za kardiovaskularne bolesti. Čekaonica. Muškarac sjedi na stolici s papirima u ruci. Još nekoliko pacijenata sjedi uokolo.

 Zatim liječnikova ordinacija.)

 

BOLNIČARKA (izviruje iz ordinacije): Gospodine Periću, izvolite ući. Doktor Vas čeka.

DINO (ulazi u ordinaciju): Fala Van. Dobar dan, doktore!

LIJEČNIK: Svaki dan, Dino! Kako si danas?

DINO: Odlično, doktore! Da je bolje, ne bi valjalo!

LIJEČNIK: Ajde, neka. Drago mi je to čuti. Nego, ovako…ne znan kako bi ti to drugačije reka…glupo ću zvučati. Hmm, iman dvije vijesti za tebe. Jednu dobru i jednu lošu. Koju bi prvu htio čut?

DINO (križa noge): U, jebemu, doktore…eli se o radi o meni?

LIJEČNIK: A, e! O tebi, o kome bi se drugom radilo?

DINO: A ma znan, samo…ne mogu se odlučiti…pa kupujem vrime, jelte. Ajde, dajte mi prvo lošu.

LIJEČNIK: Evo, ovako...Srce ti izgleda, moj Dino, ka što bi izgledala Sandaderova vudu-lutka, da slučajno u nas ima vudu-svećenika. Izmučeno, raspadnuto…što bi moj mali reka – izrokano. Nekako smo te sad skrpali – ne znan ni sam kako – al', to ti je to. Uz dijetu i promjenu načina života, možeš živiti još najviše 3 godine.

DINO: (gleda u pod, jedva progovara): A koja je onda dobra vijest?

LIJEČNIK: Gledaj to ovako – ti sad, zapravo, nisi ni triba biti ovdje, a ipak jesi. U čemu je štos? Preživia si, Dino, dva snažna  infarkta za jedno prijepodne, što ja nisam  nikad vidija, a bogami ni čita u knjigama. Ti si nekakav medicinski fenomen.

DINO: Vi to, doktore, mene zajebavate? Da medicinski fenomen…

LIJEČNIK: Ne bi te zajebava, Dino. Tako je, kako je. Možeš to pogledati i u papirima.

DINO: Znači, ja sam ovih 3 godine dobia na poklon?

LIJEČNIK: Jesi, Dino, samo ne znan od koga. U Boga ne virujen,  i stvarno mi ovo nije jasno. A što 'š se tim i zamarati? Idi, brate, uživaj. Iskoristi tih iljadu  dana. Nemoj ih sve u kladionici ostavit…

 

                                                                                                                                                                                                        IV


                                                                                                                                                                                                     (Na zatvorenoj terasi Robija. Dvojica muškaraca za jednim stolom. Muškarac i žena za drugim stolom.)


DINO: Slušaj, Splića, ne bi te ja zva za pare da mi nije priša. Znači, mali Englez je talentiraniji od Šarića, samo što nije ima nikad suigrača, pa se nije pokaza. I viš, ja sad iman priliku da ga doveden u Zadar. Profitirat će  klub, i ja, i ti, naravno. Samo, jebiga, to ne more proći, ako ne oden do Londona, kužiš?

SPLIĆA: Ali, pazi, Englez koji igra košarku? Prije si bija ka malo originalniji, ka uvjerljiviji. A ova laž, Dino, ne znan…al znaš šta? Dobićeš pare, ka da mene boli livo jaje šta ćeš ti s njima radit. Moš ih komotno potrošit sve da prepituraš nekog pjegavog Beatlsa u Kareema  Abdul Jabaara, pa podvališ ovin tu smetlarima šta vode vaš partizanski klub. E, a, skužaj, kad ćeš vratit pare, nesrićo?

DINO: To je malo zajebano, znaš…mislim da ćeš morati malo čekati. 3 godine recimo, dok malog ne uvaljan negdi dalje, takav ćemo ugovor potpisati, da ja dobijan pare tek kada mu nađen novi klub.

SPLIĆA: Jeba ti pas mater, da te ne znan skoro cili život, od kako san doša u Zadar, ne bi ti da nikad. Mažeš mi oči ka paštetu na fetu krua, za dobar dan. (vadi svežanj novčanica i odbrojava): Evo ti lova, idi jebi se. 17. 12. 2015 san ti na vratima.

DINO: To, stari! Nemaš problema, ja ću tebe sam nazvati.

SPLIĆA: Je, je, ka šta si i uvik do sad...

 

                                                                                                                                                                                                        V


 

(London, kladionica Willam Hill. Muškarac s papirima pod rukom prilazi pultu. Za pultom mlađa žena. )

 

DINO: Hi, my name is Dino. I have hart issues and I want to bet that  I will be alive on 16th December 2015.. (stavlja papire na pult): These are my medical documents.

 

(Bok, zovem se Dino. Imam srčanih tegoba i želim se kladiti da ću biti živ šesnaestog prosinca 2015. Ovo je moja medicinska dokumentacija.).