Ivica Đikić: Demokracija za početnike

Srebrenica

Žalbeno vijeće Haškog suda potvrdilo je prvostupanjske presude umirovljenom pukovniku Ljubiši Beari i umirovljenom potpukovniku Vujadinu Popoviću za sudjelovanje u srebreničkom genocidu i drugim zločinima nad Bošnjacima na tom području u srpnju 1995. godine: obojica su pravomoćno osuđena na doživotni zatvor. Beara je u srpnju 1995., kad je Vojska Republike Srpske zauzela Srebrenicu i zatim pogubila oko osam tisuća zarobljenih bošnjačkih muškaraca i dječaka, bio na funkciji načelnika Uprave za sigurnost Glavnog štaba VRS, dok je Popović bio načelnik Odjeljenja sigurnosti Drinskog korpusa. Njih dvojica bili su glavna pokretačka snaga genocida: prema usmenoj naredbi komandanta Glavnog štaba VRS generala Ratka Mladića i Mladićevog pomoćnika za sigurnosno-obavještajne poslove generala Zdravka Tolimira, Beara i Popović na terenu su – u Bratuncu i Zvorniku – osmislili, organizirali i proveli plan pogubljenja zarobljenih Bošnjaka iz Srebrenice. Riječ je, inače, o prvoj pravomoćnoj osuđujućoj presudi za zločin genocida u povijesti Haškog suda. Za isto kazneno djelo prvostupanjski je, također na doživotnu robiju, osuđen i general Tolimir, ali ta je presuda trenutačno u fazi žalbenog postupka. Žalbeno vijeće Haškog suda potvrdilo je kaznu zatvora od 35 godina potporučniku Dragi Nikoliću, načelniku Organa sigurnosti Zvorničke brigade, zbog pomaganja i podržavanja genocida, pukovniku Vinku Pandureviću, zapovjedniku Zvorničke brigade, potvrđena je kazna od trinaest godina robije, dok je generalu Radivoju Miletiću, načelniku Odjela za operativno-nastavne poslove Glavnog štaba VRS, osuda smanjena s devetnaest na osamnaest godina.

Šator

Vođe braniteljskog prosvjeda na Savskoj 66 posljednjih dana poduzimaju grčevite napore da skrenu pažnju javnosti na sebe, što im uspijeva samo zahvaljujući medijskim jatacima čija je koncentracija najgušća, naravno, u Informativnom programu Hrvatske radiotelevizije. Smisao svraćanja pažnje sastoji se u političkoj ulozi koju je HDZ namijenio svom isturenom borbenom odjeljenju u Savskoj: oni su tu da stalno podsjećaju javnost da je aktualna vlast nenarodna, jugofilska i izdajnička, bez obzira na to što nemaju ni jedan argument za svoje djetinjasto tvrdoglave optužbe.No ni u HDZ-u više nema sloge o podupiranju demonstracija na Savskoj cesti. Drago Prgomet, zamjenik predsjednika najjače opozicijske stranke, pozvao je na svome blogu, između ostalog, da se prekine dežuranje pod šatorom ispred Ministarstva branitelja prije nego što se ‘dogodi nekakav incident koji nitko ne želi’. Iz šatora su Prgometu odgovorili da ionako nije ništa učinio za hrvatske branitelje i da im njegovi pozivi ne znače ništa, a iz HDZ-a su se brzo ogradili od Prgometovog istupa. Tomislav Karamarko poručio je da se radi o osobnom stavu njegovog zamjenika, s tim da bi volio da te stavove Prgomet iznosi u stranci a ne u javnosti, dok je Gordan Jandroković izjavio da su Prgometova razmišljanja bliža ‘trećem putu nego politici HDZ-a’, ali da ‘neće biti sankcija, jer je HDZ demokratska stranka’. Toliko demokratska da o eventualnom sankcioniranju zamjenika predsjednika stranke govori član Predsjedništva Jandroković.

Visoka

Izabrana predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović nikako da se izjasni na kojoj zagrebačkoj adresi kani stolovati. Nakon što je u predizbornoj kampanji nedvosmisleno obećavala štednju i preseljenje s Pantovčaka u državnu rezidenciju u Visokoj ulici na Gornjem gradu, tvrdeći da se na novoj lokaciji mogu nesmetano obavljati sve predsjedničke funkcije, Vlada je uredbom omogućila novoj predsjednici da se preseli onamo gdje je naumila. Ali gospođa Grabar-Kitarović u međuvremenu je shvatila da joj se baš i ne žuri u Visoku, pa je iznenada otkrila da zgrada kojoj je u kampanji pjevala hvalospjeve nije najbolje mjesto za buduće predsjedničko stanište. Vlada je na to poručila da će izmijeniti svoju uredbu o seljenju u Visoku ako predsjednica Republike to zatraži, odnosno ako konačno kaže da želi ostaviti Ured predsjednika u vili na Pantovčaku. No, eto, Kolinda Grabar-Kitarović jednostavno se ne želi izjasniti o tome gdje namjerava raditi: sasvim je očito da namjerava ostati na Pantovčaku, ali po mogućnosti da Zoran Milanović i Ivo Josipović ispadnu krivci za njezino iznevjeravanje olakih predizbornih obećanja.

Monetizacija

Odbor za Ustav, poslovnik i politički sustav Hrvatskog sabora predložio je parlamentu da donese odluku kojom bi se Ustavnom sudu proslijedilo referendumsko pitanje za koje je inicijativa ‘Ne damo naše autoceste’ prikupila oko 530 hiljada potpisa građana: Ustavni sud trebao bi presuditi je li referendumsko pitanje kojim se traži zabrana monetizacije, odnosno davanja u koncesiju dijela domaćih autocesta, u skladu s odredbama Ustava. Rečeni odbor predložio je parlamentu i to da sugerira Ustavnom sudu prosljeđivanje referendumskog pitanja Sudu Europske unije u Luksemburgu, što Ustavni sud može ali i ne mora učiniti. Ako se hrvatski ustavni suci ne odluče za obraćanje Sudu EU, imaju trideset dana za odluku o ustavnosti referenduma o monetizaciji, a ako pošalju slučaj u Luksemburg, to će značiti najmanje jednogodišnju pauzu do konačne odluke. Uvođenje Suda EU u monetizacijsku priču znači da Vlada i parlamentarna većina žele da se referendum dogodi nakon parlamentarnih izbora, ako već Ustavni sud ne proglasi neustavnim referendumsko pitanje. U svakom slučaju, sudbina monetizacije sad je u rukama ustavnih sudaca.