Andrej Plenković je nespreman suočiti se s jutrom iza lokalnih zbora. Andrej Plenković je nespreman suočiti se sa svojim greškama. Andrej Plenković je nespreman na kritiku bilo koga, a najviše novinara komercijalnih televizija, kojima ne može upravljati kao što to radi na onoj državnoj.
Piše: Ivo Anić
Kad se prvi put progledalo kroz prste korupciji, ona je postala kolektivna. Ona je postala kolektivna psihodrama. Krimen koji nosi Andrej Plenkovoć i koji ga je koštao ovih izbora, njegovih je četrnaest apostola korupcije koje je za svog mandata bio prisiljen maknuti sa scene.
Korupciju, kao osnovni dio mehanizma politike, preraspodjelu uloga unutar iste, teško će neutralizirati za svoje vladavine, a još teže pronaći u svojim redovima mladog kadra za dobitne kombinacije predstojećih izbora.
Iz korupcije su naknadno, prirodom stvari, izašli svi drugi Plenkovićevi krimeni. Za njegove vladavine zagospodarilo se medijima, korporacijama, izbornim manipulacijama (za koje se iskoristila koronakriza) i ta umreženost se u konačnici manifestirala u pravilne modele funkcioniranja.
Korupcija na svim razinama vremenom je postala „hotimično ropstvo“, namjera i sustav koji se u određenom periodu krize pretvorio u manipulativan mehanizam, glavnu polugu podmuklog djelovanja, koju narod na parlamentarnim izborima uvijek kazni. Koruptivni sistem pušta na sve strane i rezultat je ‘kolosalna pobjeda’ na izborima.
HDZ je dobio sve ruralne, opustošene sredine i izgubio u svakom većem gradu. Stoga ne čudi premijerova nervoza i strah koji poslovično skriva bahatim ispadima, najčešće prema novinarima.
Bahatost je, Plenkoviću, odlika kukavica.
Nikada političari sami neće priznati da su beskorisni, iako se vole kititi prefiksima o važnosti svog djelovanja, društvenim angažmanima i neophodnim radnjama bez kojih bi nastao kaos. Svu beskorisnost i štetnost politika koje su na vlasti u ovih trideset godina, mogli ste tužno sagledati iz današnje perspektive i kod ovih izbora. Tvrdoglavost u ustrajanju oko bezličnih kandidata, u bahatom uvjerenju da svoj narod ionako šiša kao ovce.
Nezahvalan narod. Toliko smo im dali, učinili, spašavali ih kod krize, a oni nama ovako?
Andrej Plenković je nespreman suočiti se s jutrom iza lokalnih zbora. Andrej Plenković je nespreman suočiti se sa svojim greškama. Andrej Plenković je nespreman na kritiku bilo koga, a najviše novinara komercijalnih televizija, kojima ne može upravljati kao što to radi na onoj državnoj.
No Andrej Plenković nije spreman niti suočiti se s korupcijom. Upravo na korupciji počiva ista nepotistička premisa, isti model egzistencije njegove klike.
I zbog toga je Andrej Plenković zapravo nervozan, jer će morati u potpunosti reformirati svoju stranku, a tu neće naići samo na otpor, već na pravu Pandorinu kutiju koju će morati otvoriti ako misli preživjeti parlamentarne izbore za tri godine.
I zato je premijer nervozan.
Silna energija i silna sredstva su uložena tijekom ovih deset godina da bi se promijenila državna paradigma, da bi se potpuno zagospodarilo medijima, obrazovanjem, ekonomijom i društvenom klimom. Silna su nastojanja uložena da se milu nam domovinu vrati na ispravan put, da se ista militarizira i održi u permanentnom stanju ratne spreme, da bi se sve to olako i brzopleto prepustilo nekome drugome. A narod kao narod. Nezahvalan i ne pamti.
Sve nam je dao, a mi mu ovako. Srednji prst. I zato je premijer nervozan i bahat prema novinarima koji postavljaju neugodna pitanja. No ponavljam, uvaženi premijeru, bahatost je odlika kukavica.
