Muzičar u svoja dva novinska stupca
piše da su misli naša slika, a riječi rama,
i da se vrijeme nešto nećka.
Glumac pričom objašnjava zašto nikada
nije otišao iz svog kazališta u provinciji:
sljedbenik je pitao Budhu kako pobjeći
od sunčeve vrućine u pustinji?
Treba skočiti u užarenu peć,
glasio je odgovor!
Svi pohlepno gutaju razloge drugih,
ispituju tuđa rješenja, tražeći izlaz
iz prevrele pustinje vlastite zbilje.
I svi pričom izabiru izbor, svi hoće dati
prvenstvo jednoj jedinoj mogućnosti:
slobodi – ostanka ili odlaska.
A vrijeme će se, kao uvijek, odlučiti.
