S dubokim naklonom i visoko podignutim šeširom, preporučam Vašoj pažnji 59. po redu Slavonski narodni kalendar čiče Grge Grgina. Tako završava nadahnuti uvodnik odgovornog urednika friškog kalendara Mirka Tomca. Tko god poznaje Mirka, a ja Miteka dobro poznajem po rođački iz Bickog Sela odakle mi je mati, od naše četvrte-pete godine, i jer smo vršnjaci – dobro zna da je njegov stil pisanja duboko uronjen u kulturu i familiju iz kojih je potekao, da su njegove ljudske kvalitete dobivene primjerenim odgojem, kao u intarziji umetnute u njegov karakterističan način izražavanja, te da je, stoga, daleko od klišea jeftine patetike.
Pred nama je novi kalendar kao nova divna slika koja ima isti okvir. Pedeset devet godina svaki kalendar je svojevrsna slike Slavonije, slika toplih boja, slika postojbine naše plemenite, slika plodova, gradova, sela, potoka, puteva, polja, oranica, šuma, vršidbi, čijala, konja, mlika i zemlje, plavog neba i žutog žita, šunki, kulena, čvaraka, slika glazbenika, slikara, pjevača, kola i oprava, slika predjela i ljudi koji su nas načinili onakvim kakvi jesmo. Od samog svog početka, kada ga je pokrenuo legendarni Ivan Tomac, kalenadar je svjedok vremena i ljepote podneblja. Kalendar je brana zaboravu, kalendar su ukoričena sjećanja, kalendar nije udžbebik povijesti, on je literarizirana prošla stvarnost i gomila priča iz sadašnjice. Kalendar poetski, javno osluškuje izražavanje života u, kako kaže Matko Peić, blatnom koritu između Save i Drave. Kalendar je poput izbornika reprezentacije slavonske, koja se pokazuje kao najbolje što imamo. Listati i čitati kalendar čisti je užitak, jer čitatelj dodiruje zanosne obline Slavonije.
Da bi ugledao svjetlo dana pobrinula se stara prokušana ekipa profesionalaca koja je potaknula brojne autore da napišu svoje članke, ali koja ga je tehnički dotjerala kao suvremeno izdanje. Osim Mirka Tomca, o kalendaru se brinuo realizator Branko Penić, istaknuti izdavač i vrsni poznavatelj komercijalnih poslova. Pouzdana Dunja Vanić, urednica kalendara, iskusna novinarka Posavske Hrvatske, lektorirala je tekstove. Svestrani Željko Divnić, obavio je poslove izdavača „DIOZIT“ d.o.o., a grafičku pripremu izveo je Autor– Studio za grafički dizajn u osobi Delibora Jakičića, maestra za grafičke čarolije.
Što se može pronaći na trepzi SNK-a? Članci i priče o Peri Bogdešiću, Vanji Radaušu, o tome Kako je počeo Drugi svjetski rat u Slavonskom Brodu, Dotepencima i otepencima, obitelji Štampar, obitelji Čaldarević, Tadijinoj Spomen-knjigi, 55. obljetnici Vinkovačkih jeseni, šokačkom kolu, ljetovanju u cerničkom samostanu, zanimljivosti iz terenskog dnevnik arheologa, muskoj pjvačkoj skupini „Brđani“ iz Klokočevika, općini Punitovci, o Božiću, krajputašima u Slavoniji, Tjelovskim svečanostima u Štivici i Novoj Kapeli nekada, župniku Stjepanu Bučeku, o zidnom satu, Zvonimiu Kaliću, najboljem mladom hrvatskom poljoprivredniku 2019. godine, iz povijesti osječkog sporta, nadzornim kamerama, o čijalu, šokačkoj alki, majpanu u Josipovcu Punitovačkim, o bioterapeutu Zdravku Milkoviću-Mati, o narodnioj nošnji, Tumi Brnjakovu, jednoj davnoj ljubavi iz Osijeka, Čarugi, blagdanskom triptihu, vlakiću Ćiri iz Belog Manastira, vodi u ljetno podne, Slavonskom dućanu, o tome kako se pjevalo brodskim majstorima, mrsnim i nemrsnim jelima u Punitovcima, o Đurinoj šampionskoj slanini, o lubenicama, o medu, , pčelaru i pčeli, Gornjim Bogićevcima, Karavidivićima, zaštićenim hrvatskim proizvodima, vukovima, pivu, mačkama, hmelju, pletenim korpama, kobasici koja je dobila svoj hotel, o rezlici između Nizozemske i Rastušja, Vukoji i Peri Mojsiji.
Na kraju Slavonskog narodnog kalendara čitateljima su se osobno obratili dobri dusi – ča Grga i njegova Manda, promućurnim kritikama svakodnevice. A kraj zvuči optimistično: A sad zbogom dragi komorati, eto nas i dogodine!
