Završnica predsjedničkih izbora izbacila je na vidjelo, osim činjenice da je Hrvatska podijeljena dubokim, preklapajućim rascjepima, i činjenicu da izbori nisu ni slobodni, ni pošteni.

Mantra o ”slobodnim i poštenim” izborima nastala je kao instrumentarij borbe za osnovna ljudska prava, kao posljedica Europske konferencije o sigurnosti i suradnji i njome su se bavile i Organizacija za europsku sigurnost i suradnju, međunarodne nevladine organizacije za ljudska prava, Venecijanska komisija i Interparlamentarna unija koja je u Parizu 26. ožujka 1994. usvojila listu kriterija za slobodne i poštene izbore.

Ti kriteriji predviđaju, u prvom redu, da svaki odrasli građanin ima pravo da glasuje na izborima na nediskriminatornoj osnovi.
Mantra o ”slobodnim i poštenim” izborima nastala je kao instrumentarij borbe za osnovna ljudska prava, kao posljedica Europske konferencije o sigurnosti i suradnji i njome su se bavile i Organizacija za europsku sigurnost i suradnju, međunarodne nevladine organizacije za ljudska prava, Venecijanska komisija i Interparlamentarna unija, koja je u Parizu 26. ožujka 1994. usvojila listu kriterija za slobodne i poštene izbore 

Ta ”nediskriminatorna osnova” o kojoj govori Deklaracija o kriterijima za slobodne i pravedne izbore Interparlamentarne unije iz 1994. godine zahtijeva da se uklone prepreke koje mogu navesti na zaključak da su pojedine skupine glasača deprivilegirane, bilo zbog geografske lokacije glasačkih mjesta, bilo zbog datuma održanja izbora koje može onemogućiti neku značajniju skupinu glasača da sudjeluje u glasačkom procesu.

Takvo ”deprivilegiranje glasača” vidljivo je baš u datumu održavanja drugog kruga glasanja za predsjednika Republike, kada se, kako pišu hrvatski mediji, predviđa izostanak od oko 70.000 hrvatskih građana koji će koristiti školske praznike za odlazak na zimske odmore, koji su manipulativno predstavljeni kao ”odlazak na skijanje” jedne navodno privilegirane skupine ljudi.

U tom smislu je i kandidatkinja vladajuće stranke Kolinda Grabar-Kitarović istaknula, demagoški, da njena obitelj ne pripada ”buržoaziji”, to jest građanskoj klasi na koju se valjda ta primjedba odnosi.

Demagoška uporaba slogana protiv buržoazije krajnje je deplasirana i anakrona teza: sam naziv buržoazija bio je korišten za obilježavanje emergentnog građanskog sloja koji je poveo Francusku revoluciju, dok je u boljševičkoj revoluciji taj pojam označavao klasnog neprijatelja.

Nije baš jasna uporaba tog pojma u kategorijalnom aparatu što ga upotrebljava naša trenutačna predsjednica, ali ako se poveže s njenim invektivama protiv građana a u korist ”negrađana” izrečenim na početku, a i tijekom njezina mandata u raznim minornim prilikama, onda se mogu zaključiti dvije stvari: prvo, da je naša predsjednica prilično politički nepismena jer ne razlikuje moderni pojam ”građanina” kao subjekta liberalne demokracije od stanovnika grada, a drugo, da ona boljševički radikalizira svoju demagošku retoriku prikazujući se kao eksponent protuburžoaskih sentimenata, dakle eskalirajući populističku manipulaciju utvrđujući kao neprijatelja nepostojeću buržoaziju.
Takvo ”deprivilegiranje glasača” vidljivo je baš u datumu održavanja drugog kruga glasanja za predsjednika Republike, kada se, kako pišu hrvatski mediji, predviđa izostanak od oko 70.000 hrvatskih građana koji će koristiti školske praznike za odlazak na zimske odmore, koji su manipulativno predstavljeni kao ”odlazak na skijanje” jedne navodno privilegirane skupine ljudi

A ako bismo tu ”buržoaziju” morali ipak pokušati pronaći u ovom hrvatskom socijalnom i političkom kaosu, onda bi to mogla biti ”nova klasa” koja se formirala nakon raspada Jugoslavije i uspostave predatorskog kapitalizma kojoj pripada i sama predsjednica.

Nju čine vlašću korumpirani političari, korumpirani politički poduzetnici koji su se obogatili ratnim špekulacijama, predatorskom privatizacijom i sveopćom korupcijom koja je zahvatila i ogromnu masu podanika sada vladajuće stranke, koji očekuju svoju nagradu i djelić plijena u zamjenu za poslušnost i bojovnost u održanju ove privilegirane elite na vlasti.

Drugi element za ocjenu da predsjednički izbori 2020. nisu ni fer ni pošteni jest točka 4. navedene Deklaracije koja govori o pravima i odogovornostima država za jamstvo za ”genuine, slobodne i poštene izbore”.

Ova točka nalaže odvajanje partije od države, pri čemu se misli precizno na odvajanje svake partije od državne vlasti i uspostavu uvjeta za pravično natjecanje svih suparnika u političkim izborima.

Takav preduvjet nije poštovan tijekom ovih predsjedničkih izbora: dok je oporba iz razumljivih razloga ”odvojena od države” iz razumljivih razloga, državni aparat je stavljen u funkciju kandidatkinje stranke na vlasti, HDZ-a.

Trenutačna predsjednica koristi resurse, materijalne i ljudske, svojeg ureda i institucija državne vlasti, koja je u rukama njezine stranke i koja je sva mobilizirana u funkciji njezine izborne kampanje. To se vidi i iz miješanja prerogativa njezinog izbornog stožera i njezinog savjetničkog stroja, što je najeklatantnije u primjeru incidenta s njezinom savjetnicom koja traži da se prekine televizijsko sučeljavanje dvoje predsjedničkih kandidata što je konkretan oblik zlouporabe vlasti.

Preplitanje državne vlasti i njezina ”neodvojenost” od konkretne partije vidljiva je i u slučaju pritisaka lokalnih nositelja vlasti, lokalnih gradonačelnika i načelnika, koji koriste svoj položaj za utjecanje na svoje ”podanike”, one koji od te vlasti zavise, da glasaju za kandidatkinju vladajuće stranke.
Drugi element za ocjenu da predsjednički izbori 2020. nisu ni fer ni pošteni jest točka 4. navedene Deklaracije, koja govori o pravima i odogovornostima država za jamstvo za ”genuine, slobodne i poštene izbore”. Ova točka nalaže odvajanje partije od države, pri čemu se misli precizno na odvajanje svake partije od državne vlasti i uspostavu uvjeta za pravično natjecanje svih suparnika u političkim izborima

Ni drugi uvjeti za provođenje ”slobodnih i poštenih izbora” nisu zadovoljeni: ne postoje programi građanskog odgoja, kako to zahtijeva Interparlamentarna unija, koji bi educirali glasače o tome, što moraju biti ”slobodni i pošteni” izbori.

Uglavnom zato jer građanski odgoj, usprkos sporadičnim pokušajima sadašnje oporbe koja je nekada bila na vlasti, nije još dobio građansko pravo u Hrvatskoj u kojoj dominira umjesto toga religiozna indoktrinacija fundamentalističke orijentacije i revizionistička ideologičnost nastave povijesti koja Hrvatsku vraća u mrak prošlosti.

Svi ti elementi govore o tome da su postojeći predsjednički izbori izmanipulirani i da je trenutačna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović favorit državno-partijske mašinerije koja će sve učiniti da ona pobijedi, pa čak i angažiranjem državnih resursa, manipulacijom datumima da bi se isključile pojedine grupe građana, a da ne govorimo o populističkoj agresiji u kojoj su mobilizirani i najmračniji, proustaški elementi kojima u jednoj modernoj europskoj demokraciji nema mjesta.

U takvim uvjetima, izbor kandidata oporbe, Zorana Milanovića, bio bi pravo čudo jer svi elementi koje navodi Interparlamentarna unija za održavanje slobodnih i poštenih izbora u Hrvatskoj – jednostavno ne postoje.

autograf