Simbolički, u vrijeme očajničke zabrinutosti za europske slobode, kakvu izražava »Manifest za spas Europe«, hrvatska predsjednica komemorira one koji su žarili i palili kako bi baš te slobode onemogućili. Nismo zapazili da se i u jednoj članici EU-a, na ovogodišnju obljetnicu pobjede nad fašizmom, dogodila slična revizionistička gesta sa samoga vrha političke vlasti
Europa je ugrožena. Tri četvrt stoljeća nakon pobjede nad fašizmom i 30 godina poslije pada Berlinskog zida, na djelu je nova bitka za civilizaciju. To je navod iz »Manifesta za spas Europe« koji je, na početku ove godine europskih parlamentarnih izbora, potpisalo trideset prominentnih svjetskih intelektualaca. Autor manifesta, francuski filozof Bernard Henry Levy, postavio je i kazališnu predstavu, monodramu »U potrazi za Europom«, s kojom nastupa u dvadeset europskih gradova, nastojeći probuditi slobodarsku savjest kontinenta.
U ponedjeljak, 13. svibnja, Levy će monodramu izvesti u Sarajevu.O tome u Hrvatskoj jedva da se govori. »Manifest za spas Europe« objavljen je 25. siječnja; njegovi su autori, uz Levyja, Milan Kundera, Salman Rushdie, Elfriede Jelinek i Orhan Pamuk. Potpisali su ga, među ostalima, Claudio Magris, Adam Michnik, Herta Müller, Rob Riemen, Mario Vargas Llosa, Abdulah Sidran...
Tekst je dramatičan: liberalna demokracija »na većoj je kušnji nego tridesetih godina prošlog stoljeća«. »Europu su napali lažni proroci pijani od resantimana, delirični od mogućnosti da dođu u centar pažnje. Europu su napustila dva velika saveznika koji su je u prošlome stoljeću dvaput spasili od samoubojstva: jedan preko Kanala, drugi preko Atlantika. Kontinent je ranjiv od bezobraznog uplitanja vlastodršca u Kremlju.
Europa kao ideja raspada se pred našim očima«.Potpisnici pozivaju na otpor, na »akciju u osvit izbora koje odbijamo prepustiti grobarima europske ideje«. »Nemamo izbora. Moramo se boriti za ideju Europe ili promatrati kako nestaje pod valovima populizma. Moramo upaliti alarm protiv palikuća duha koji, od Pariza do Rima – s postajama u Barceloni, Budimpešti, Dresdenu, Beču i Varšavi – naše slobode žele spaliti na lomači«.
Zagreb se ne spominje. Razumljivo – nije važan. Nevidljiv je – nema u njemu boraca za Europu. Šest godina Hrvatska je članica EU-a, ali u europskoj ideji kao da ne sudjeluje: njezina politička elita Europu je svela na šićar od fondova, a njezino društvo gubi sapu pod naletom negacionizma i revizionizma iz središta vlasti i njezinih ekstremno desnih čuvara. Hrvatsko društvo prepustilo se stisku HDZ-a i spektru njegovih ekstremističkih politika, u mnogo čemu opasnijih od onih u Barceloni ili Beču – o čemu upravo svjedoči sramotno izmotavanje oko Bleiburga. Zato Hrvatska nije važna u EU-u – jer nikada nije ni prigrlila ideju uistinu ujedinjenog kontinenta.
Nitko to bolje ne pokazuje od sadašnje vlasti. U povodu Dana Europe, 9. svibnja, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova smatralo je dovoljnim – objaviti priopćenje. »Unatoč svim izazovima s kojima je suočena, EU je još uvijek simbol mira, blagostanja te kvalitete života«, stoji u tekstiću lišenom ambicije, uvjerljivosti i civilizacijske strasti. No samo dan ranije, nešto posve suprotno: predsjednica Republike, u dosad još neviđenom iskazu službenoga revizionizma, posjetila je Macelj, Bleiburg i Hudu jamu; na službenoj internetskoj stranici objavljeno je sedam fotografija, a nepismena rečenica iz priopćenja obavještava nas kako »ta i druga mjesta trajno čuvaju spomen na Križni put i opomena današnjem i budućim naraštajima koliko je važno bdjeti nad neponovljivom vrijednošću svakog ljudskog života, promicati duh hrvatskoga zajedništva i jačati demokraciju, kao jamstva slobode i mira.«
Teško je bilo smisliti snažniju protueuropsku poruku od tog predsjedničinog simboličkog poteza. Otišla je bez jasno priopćenog povoda – možemo tek nagađati da je povod Spomendan na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost – ali je odabrala Dan oslobođenja Zagreba od fašizma, i samo dan uoči Dana pobjede nad Hitlerom.
O tim obljetnicama nije rekla ni riječi; kao da su žrtve Bleiburga, Hude jame i Macelja nastale bez ikakvog uzroka. Tek sutradan, predsjednica je objavila poruku na twitteru, umanjivši u njoj zasluge partizana, i ne spomenuvši ni riječju žrtve nacista, ustaša i četnika, kao ni jugoslavensko zajedništvo u borbi protiv Hitlera. Simbolički, dakle, u vrijeme očajničke zabrinutosti za europske slobode, kakvu izražava »Manifest za spas Europe«, hrvatska predsjednica komemorira one koji su žarili i palili kako bi baš te slobode onemogućili.
Nismo zapazili da se i u jednoj članici EU-a, na ovogodišnju obljetnicu pobjede nad fašizmom, dogodila slična revizionistička gesta sa samoga vrha političke vlasti.Nije međutim bolje ni na razini operativne politike, jer i kampanja za europske izbore odiše podjednakom konfuzijom. Najveće stranke ne govore o Europi, nego o »nacionalnom interesu«, a izbori su im važni ne zbog brige o EU-u, nego kao anketa za parlamentarne izbore. 26. svibnja, dakle, glasamo za tuđu zemlju: Europe ovdje kao da ni nema.
novilist
