Kada se onomad ugasio tjednik Feral Tribune, brojni su vampiri veselo zaplesali nad mrtvacem koji više nije mogao uzvratiti; objede, napadi, laži svih vrsta, prikupljene iz „relevantnih“ izvora obavještajne službe i špijunskog podzemlja, našle su se u fasciklima „uglednih“ novinara i književnika, pa doturene takozvanim medijima – sve u trci tko će jače pljunuti na mrskog pokojnika, a koji je za života uporno remetio političko-medijsku hrvatsku idilu. Nije bilo lako, ja, recimo, i danas vučem gadne posljedice te opsežne hajke, ali bila je to krajnja pouka o životu u državi gadova, oportunista i medijskih plaćenika.
Onda je Hrvatska postala članicom EU i drugih institucija, pa se vjerovalo kako tajne službe, cinkaroši svih fela, mafija uglavnom, neće više biti kurentan dio političke, medijske i pravosudne struke. I prevarili se, naravno! Jer sve je isto kao lani. Ili još gore; opet su špiclovi i razni sumnjivi tipovi produžena ruka vlasti, bolje kazano neotuđivi dio HDZ-a, i sada su na meti opozicijski vođe, uh, žene naročito, pa još ako je doba skorih predsjedničkih izbora kojima dominira dosadašnji šef države, dok je hadezeov kandidat jedan grozni lik, koji će, kaže, da se „bori protiv korupcije“, mada je sam svojevremeno mraknuo stan u Splitu, a sada uredno krade od države pare za svoju privatnu polikliniku.
Elem, poznati frontmen grupe Hladno pivo, Mile Kekin, ima suprugu iz Možemo!, stranke koja je na vlasti u Zagrebu, i koja se kandidira za predsjednicu RH. Ivana je doktorica znanosti, lajava je i drčna i nikako po volji konzervativnom premijeru čija ideal ženica brine o djeci i samozatajno živi u sjeni svoga velikoga muža. E sad, kako su predsjednički izbori za HDZ već unaprijed izgubljeni, valja se koncentrirati na one puno važnije – izbore za Zagreb u kojemu se vrte najveće pare i interesi vječno pohlepnog HDZ-a, grad kojega međutim nikako da osvoje. Zato je trebalo kompromitirati čelnicu Možemo!, Ivanu Kekin, a sredstva se nije biralo. Pa su drugovi iz vlasti naručili sitnu uslugu od svojeg pajdaša iz podzemlja – svojevremeno vođu jedne opasne zločinačke skupine u Zagrebu – da nazove Milu Kekina, lažno mu se predstavi i pozove ga na kavu u „vezi nekog posla“. Otišao je Kekin na tu kavu, shvatio tko ga je zapravo nazvao, odmah to javno obznanio, ali vraga, cilj je postignut i hajka na njegovu suprugu mogla je krenuti, pod egidom: druženje s mafijom!
Arogantni šef HDZ-ova kartela nije krio oduševljenje, a cinizam je izbrusio do kraja kazavši kako se oni ne druže s mafijom, mada je od hapšenja njegova ministra zdravstva – jednog u dugom nizu – koji je direktno od poznatog kriminalca uzimao grdne pare prošlo jedva mjesec dana. Jedna kava na prevaru tako je, vjeruje premijer, sekundirajući svome blentavom predsjedničkom kandidatu, zasjenila sve grozne afere njegove vlade i notornu pljačku svega čega se njegova ekipa dotakne. No, bilo je to nekako premalo za difamaciju Ivane Kekin, njene obitelji i stranke Možemo!, stoga je jedan šugavi desničarski doušnik i kokainist i takozvani novinar „otkrio“ kako su Ivana i Mile Kekin po povlaštenoj cijeni, skoro pa mukte, kupili zemljište u Istri i tamo sagradili kuću. I gle čuda, jedva da su prošla 24 sata, a glavni je državni tužilac – onaj kojega je HDZ nedavno, uz sve dokaze o druženju s kriminalnim miljeom i otpore opozicije – ustoličio na najvišu pravosudnu funkciju – promtno, usred izborne kampanje, pokrenuo takozvane izvide. U vezi pogodovanja pri kupnji parcele od 300 metara obitelji Kekin. Ha, kakva brzina, pravosudna odgovornost, za poželjeti takvog tužioca. No onda su iz Istre novinarima dostavili dokumentaciju iz koje je vidljivo da je kupnja te male parcele bila potpuno zakonita, i jest, cijena je bila niska jer je parcela graničila s još tri druge, bez ikakve infrastrukture, pa je općina stavila na javnu prodaju.
I što ćemo sad? Hoće li „neovisni“ državni tužilac zbog uznemiravanja javnosti i lažnih iskaza sada goniti onog sitnog doušnika i kokainistu, po službenoj dužnosti? Neće, naravno, jer isto je to društvance koje dijeli iste sumnjive vrijednosti, koje se kao zrakom hrani difamacijama i poput bijesnih pasa nasrće na sve što ne diše desničarski, hadezeovski, mafijaški.
I dok uživa u tobožnjoj korumpiranosti kandidatkinje Možemo!, padre HDZ-a i vlade, „vlasnik“ Hrvatske, zapravo je izbezumljen činjenicom da će njegovoj partiji kriminalaca opet izmaknuti funkcija predsjednika države, čime bi konačno pokorio i zadnju instituciju u državi. A čitava mu ta sprega s talogom podzemlja, od kojega mu dobar dio obnaša funkcije u vladi, služi kao uvod u destrukciju stranke Možemo! pred skore izbore u Zagrebu.
S druge strane, za promociju špijunskog podzemlja svakako je zaslužan i šef države Zoran Milanović koji je upravo nekom gvožđurijom za zasluge u ratu odlikovao čovjeka koji je rat jedva vidio, nego je kao šef tajnih službi 90-tih naređivao prisluškivanje i uhođenje, zastrašivanje nezavisnih novinara i intelektualaca, protivnika Tuđmanova autokratskog režima. Otuda onda i Milanovićev izborni slogan „Predsjednika za predsjednika!“ kojim se davno služio i začetnik sveg državotvornog zla, Franjo Tuđman. I zato je upravo fascinacija zlotvorima pravo prokletstvo Hrvatske.
