Izložba u Muzeju Brodskog Posavlja: Osječka slobodnozidarska baština

U kojoj su loži kmetovi?

Osječka loža je jedna od najjačih loža u cijeloj regiji.

"Organizacije pod pokroviteljstvom masona ili slobodnih zidara oduvijek su bile nekako skrivene od očiju javnosti, a opet raskrinkane tek toliko da se znalo kako postoje ili kako su nekada na određenom prostoru djelovalo. Osijek je također kao jedan od većih gradova Hrvatske u prošlosti bio snažno uporište masona.

Prva masonska loža u Osijeku osnovana je 1773. godine, a utemeljitelj, ujedno i prvi Starješina lože bio je grof Stjepan Niczky. Nosila je naziv Budnost i bila je jedna od najutjecajnijih i najznačajnijih masonskih loža ne samo na prostorima Hrvatske, nego i cijele regije.

Prema nekim podacima prvo sjedište bilo je unutar kuće Leibinger (ugao današnje Fringerove i Franjevačke ulice) koja je u to vrijeme radila kao jedna od najpoznatijih osječkih gostionica „Tri potkove“. Spomenuta je loža bila aktivna sve do 1791. godine kada se ugasila ili pritajila što je bila česta pojava u povijesti masonstva, osobito kada se nalazila u opasnosti kao tada pred Habsburškom Monarhijom.

Masonske lože u Hrvatskoj i svijetu u 18. su stoljeću ponovno oživjele prilikom Napoleonovih pohoda, ali su ubrzo njegovim porazom i one postupno ugašene.

U Osijeku se tek 1912. godine ponovno pojavljuje, odnosno javnosti postaje očita masonska struja i to ponovno pod nazivom lože Budnost (Vigilantia). Pokretač novog vala masonstva ovaj je puta bio Mirko Hermann, a poznati osječki arhitekt i mason Viktor Axman napravio je nacrte današnje zgrade kina Uranie koje je tada bilo sjedište masonskog pokreta u Osijeku.

Ta je pak loža djelovala sve do 1940-ih kada se sama raspustila ponovno pod prijetnjama ratnih zbivanja u Hrvatskoj i svijetu.

Tko su bili članovi masona?

Općenito je poznato kako slobodni zidari vrlo temeljito biraju svoje članove. Nekada je to možda bilo i otvorenije nego danas pa kruže informacije da se čak i znalo kome se prijaviti za službovanje toj organizaciji.

Osječkoj loži iz 1912. pripadali su prema nekim izvorima zubar Maks Arminski, liječnik Adolf Stark, zastupnik Našički Julije Gutmann te brojni imućni i moćni veletrgovci i industrijalci, ali i svećenici.

U ostalim dijelovima Hrvatske neki od poznatijih povijesnih osoba također je nosilo sa sobom pečat masonstva, a najpoznatiji među njima svakako su pisac Petar Hektorović koji je utemeljio prvi slobodnozidarski hram na Hvaru, grof Ivan Drašković te biskup Maksimilijan Vrhovac.

Jasno je dakle kako je već tada masonsko društvo pomno birano između elitnih krugova ljudi, a iz toga se nadalje da iščitati kako su imali u svojim rukama sve važnije institucije i sektore – zdravstvo, obrazovanje, financije.

Nakon Drugog svjetskog rata, masoni su se ponovno povukli daleko od znatiželjnih očiju javnosti, a tek u posljednjih dvadesetak godina počeli su djelovati “aktivno”, štoviše počeli su otkrivati sve više detalja iz svojih krugova."