U tri dana aplikaciju Izborni kompas koristilo je gotovo 70.000 građana, otkriva tportalov komentator i profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Kakve su prve reakcije na upitnik o stavovima o raznim ekonomskim i neekonomskim temama koje su važne na ovim izborima i što nam zapravo otkrivaju?
Od izbora nas dijeli samo još deset dana. U ovoj kratkoj, ali intenzivnoj izbornoj kampanji, sa svih strana zasuti smo izjavama, tvrdnjama, brojkama, optužbama i predbacivanjima. Pored redovitih mjesečnih istraživanja javnoga mnijenja koja ustvari ne pokazuju neki veliki pomak u odnosima snaga između vladajuće stranke i koalicije lijevoga centra koja mu se suprotstavlja kao glavni izazivač. Sada polako pristižu i one malobrojne, no ustvari značajno relevantnije ankete o raspoloženju birača po izbornim jedinicama. Na temelju njih bit će moguće ipak nešto bolje dokučiti kakva bi mogla biti mandatna raspodjela između pojedinih stranaka nakon izbora. Prema njima, bez obzira na nove granice izbornih jedinica, ponovno možemo razaznati jasne biračke utvrde, HDZ-ove u Slavoniji, a SDP-ove na sjeveru zemlje.
Međutim, osim anketa, u predizborno vrijeme kako izrazito koristan i vrijedan alat nameće se i Izborni kompas, kakav je prije tri dana pušten u korištenje u hrvatskoj javnosti. Radi se kratkom upitniku o stavovima o raznim ekonomskim i neekonomskim temama koje su važne na ovim izborima, a korisnicima nudi mogućnost uspoređivanja svojih stavova sa stavovima stranaka. Također, korisnici mogu za svaki od stavova stranaka vidjeti izvore u stranačkim programima, izjavama čelnika stranaka ili rezultatima glasovanja u Saboru.
Kompas se temelji na metodologiji koju su razvili nizozemski politolozi prije više od petnaest godina, u raznim oblicima se koristi u više od 50 zemalja u Europi i šire, a ove godine je, zahvaljujući timu s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, dostupan i za parlamentarne izbore u Hrvatskoj. Atipičan izborni termin, kratko predizborno vrijeme koje je koincidiralo s Uskrsom, spriječilo je da u kompas bude uključen veći broj stranaka i već broj tema. Naposljetku, imamo kompas koji obuhvaća 30 pitanja, što je svojevrsni standard kod ovakvog tipa alata, jer omogućuje brzu i pristupačnu uporabu kod svih građana, te obuhvaća deset stranaka koje pokrivaju cijelu širinu stranačke ponude u Hrvatskoj.
Što je lijevo, a što desno
Čitajući reakcije korisnika kompasa na internetu, mogao sam primijetiti kako dio njih rogobori protiv toga što im rezultati sugeriraju stavovsku bliskost sa strankom za koju inače ne glasuju, niti sada namjeravaju za nju glasovati. Također, neki su se čudili kako se to neke stranke nalaze lijevo ili desno, a oni ih sasvim drukčije percipiraju. Tu treba pojasniti nekoliko stvari. Prvo, Izborni kompas stavlja naglasak na programsko glasovanje. Ono implicira da građani imaju jednu ili više tema koje su im važne, da će se prije izbora informirati o tome što o tim temama misle stranke koje se natječu, te da će shodno tome donijeti svoju biračku odluku. Drugo, u komparativnoj politologiji pojmovi "lijevo" i "desno" odnose se ponajprije na ekonomske stavove, pri čemu "lijevo" implicira više uplitanja države u gospodarstvo, više oporezivanja, snažniju socijalnu državu te težnju prema preraspodjeli dohotka s ciljem smanjivanja socijalnih razlika, dok "desno" implicira više slobodnog tržišta, manje uplitanja države u poduzetničke aktivnosti, niže poreze, manje obuhvatnu socijalnu državu te veće suzdržavanje od preraspodjele dohotka, uz prihvaćanje socijalnih razlika kao nusproizvoda slobodnog tržišnog natjecanja.
Osim te, ekonomske osi, postoji i ona, neekonomska, koja uključuje razna društvena pitanja, a često se opisuje kao opreka između liberalnog i konzervativnog, permisivnog i restriktivnog, progresivnog i tradicionalnog. Među hrvatskim građanima, ali i strankama, ova dimenzija zapravo je dominantna, budući da su glavne razdjelnice utemeljene u odnosu prema religiji (prvenstveno prema ulozi Katoličke crkve u društvu), prema prošlosti (naslijeđu Drugoga svjetskoga rata, naravi socijalističke Jugoslavije, naravi Tuđmanove vlasti, te naslijeđu Domovinskog rata i rata u Bosni i Hercegovini), kao i odnosu prema manjinama (u prvom redu prema srpskoj etničkoj zajednicu te prema LGBT zajednici). Dakle, sasvim je moguće da se netko smatra "lijevo", no to ustvari znači da je "lijevo" (u kompasu označeno kao "liberalno") u društvenim pitanjima, no to još ne znači da će nužno biti "lijevo" i u ekonomskim pitanjima. Obratno, stranka može biti "konzervativna" u društvenim pitanjima, no biti sklona većoj razini preraspodjele te stoga blago "lijevo" na ekonomskoj osi.
Teme i dimenzije
Kada se u kompasu uključe ili isključe pojedine teme, pozicija pojedinih stranaka (ali i ispitanika, osim u slikama koje su ovdje navedene, budući da je u ovom oglednom primjeru na sva pitanja dan odgovor "nemam mišljenje"), se mijenjaju. Ovo je jedna važna edukativna svrha Izbornog kompasa: on pokazuje da niti stranka, niti pojedinac, ne moraju nužno po svim pitanjima biti na istoj valnoj liniji. Tako, primjerice, u pitanjima demografije i migracija gotovo sve stranke stoje na jednoj strani, a Domovinski pokret i Most na drugoj strani. Obratno, kod pitanja sigurnosti i vanjske politike, HDZ stoji relativno zasebno od svih ostalih stranaka. Dok kod nekih pitanja postoje jasne razlike između Možemo, SDP-a i Radničke fronte, kod nekih će, primjerice, kod zdravstva, Možemo i Radnička fronta imati gotovo identične stavove.
Od ispitanika do birača
U prva tri dana (četvrtak, petak, subota), Izborni je kompas koristilo gotovo 70 tisuća građana, a interes se širi i dalje. Glavnina korisnika je iz Hrvatske, no ima ih, dakako, i u Bosni i Hercegovini, Njemačkoj i Austriji. Velika većina pristupa kompasu preko svojih mobilnih uređaja, što dodatno svjedoči o njegovoj pristupačnosti i lakoj uporabi. Kroz nekoliko dana bit će moguće provesti i detaljniju analizu, iz koje ćemo moći vidjeti oko kojih pitanja se ispitanici najviše slažu, a oko kojih najmanje, te kakve su razliku u stavovima između muškaraca i žena, dobnih i obrazovnih skupina. Na temelju dosadašnjih podataka, kao i komparativnog iskustva iz drugih zemalja u kojima se primjenjuje izborni kompas, možemo očekivati da će otprilike svaki deseti korisnik popuniti i dodatne, sociodemografske podatke koji nam omogućuju analizu stavova. Pored toga, dio ispitanika zasigurno će popuniti i pitanja koja se konkretno odnose na biračke preferencije, odnosno na vjerojatnost da bi dali glas nekoj od deset stranaka obuhvaćenih Izbornim kompasom.
Ova dodatna pitanja razlikuju se od klasičnih predizbornih anketa, budući da se fokusiraju na bliskost, odnosno udaljenost ispitanika od stranke, tj. vjerojatnost (na ljestvici od nula do deset) da bi osoba dala biračko povjerenje nekoj stranci. Budući da se radi o anketi koja se ne temelji na prethodnom uzorkovanju, prije same znanstvene obrade podataka bit će potrebno, na temelju dobivenih sociodemografskih podataka, provesti i ponderiranje, odnosno utežavanje rezultata na temelju spolne, dobne i obrazovne strukture cijeloga društva (dobivene iz popisa stanovništva), kako bi se konačne rezultate učinilo nacionalno reprezentativnima. Nakon ovoga koraka, zaključci koji će se izvoditi iz analize mogu govoriti ne samo o stavovima ispitanika, već i o stavovima birača, odnosno građana, jer se će temeljiti na reprezentativnom uzorku.
Naposljetku, treba podsjetiti da izborni kompas, niti ovaj hrvatski, niti neki drugi, nisu alat za predviđanje rezultata izbora, već mogućnost da birači osvijeste vlastite stavove o političkim pitanjima, lakše navigiraju kroz šumu predizbornih programa i najava te vide na kojim temama se njihovi stavovi poklapaju sa stavovima stranaka. Na kraju je odluka na svakome pojedincu, hoće li se voditi programskom orijentacijom i uzeti u obzir rezultate izbornoga kompasa, ili će pak slijediti druge, također potpuno validne, motivacije pri glasovanju: identitet i vrijednosti, odnosno osjećaj povezanosti s nekom političkom opcijom i načelnim vrednotama koje zastupa i predstavlja, nevezano uz konkretne političke sadržaje koje nudi.
