Nikako da objasnim
Zašto mi je toliko privlačna
Ispraznost i jalova jednoličnost Grada
pored tihe spore rijeke
Mutnozelene i tužne
Od savijanja koje usporava
Dolazak do mora, do nepovrata,
I ispod niske zelene gore
Mnogoslojne poput knjige prirode,
strpljive i poslije svih pokušaja
da ju se učini kulisom povijesti.
Pritisku dosade –
Vakuuma bez ijedne čestice razloga,
I nespokoja –
Pometnje unutarnjih veza,
Suprotstavljam se upotrebom vremena
Kao obilnog obroka koji donose
pred mene na trpezu. Ja sam gost na
Seljačkom vjenčanju Pietera Brueghela Starijeg.
U ceremoniji sam, u priči površnih susreta,
Uz svirače s noževima oko pasa,
S puno razrijeđenog vina i začinjenih jela:
Slatko, slano, gorko, ljuto.
U zagušljivoj sam prostoriji
Jednostavnog dekora i s malo prozora,
Ali s pogledom na rijeku i goru.
