Bajka iz dima
Najljepše na nebeskom svodu
nije vrijeme kad oblaci odu
a sunce zaigra ružičasto kolo
sa sićušnim plesačima naokolo.
Ili kad zvijezde rasvijetle
sve oku nevidljive predjele
pa se učini da je nebo silueta
za koju ne postoji paleta.
Kad hladnoća začara živote
i zaustavi ih na liniji smrzote
nešto ljepše nebo ukrasi
čak se čuju ljubomorni uzdasi.
Lelujavi gospodari visinskoga obzorja
postaju dimovi večeri i praskozorja
pričaju bajku o šumi stablu i cjepanici
toplini plamenu i vatri poigrici.
Svaki dim jednu priču izvija
svejedno leti li il' se teško probija
u njega su udimljene tajne ukućana
neispričane nikome izvana.
Neće dim progovoriti
a neprekidno može slušati
nema pažljivijeg gospodara
njemu se svako srce otvara.
Kad iz kuće izvijuga
i nebeskom se slobodom zakotrlja
pušta od sebe sva sjećanja
pretvara se u čaroliju sebe sama.
Nitko mu više ne treba
čovjeka zaboravi istoga trena
gleda samo koja je putanja slobodna
pojma nema kako sam mu zavidna.
Crna boja vesela
Uče me
da svaka boja nešto znači
govori o migu
koji pažnju dovlači.
I ti ćeš
navući na sebe posebnu krpicu
kako bi drugima
dočarala pticu sanjaricu.
Svaka misao
o tvome danas i sutra
najprije
hiljadu boja razvrsta.
Prije nego odabere
jednu srcu najdražu
il' drugu
samo za ravnotežu.
Ali što je to
s bojom crnom
koga ona zavarava
nijansom mrkom.
Dok hoda
zastajkuje i prolazi
crneći se
u kuće nam zalazi.
Hvatamo se
za dugme kaputa
prije nego tamna sjenka
iza ugla odluta.
U trenu se želja
zamisliti mora
jasna i moguća
a možda i maštovita.
Sigurno će ispunjena biti
i činiti se kao dar
pa zato je na tvoj prozor
pokucao dimnjačar.
_________________________
(Iz zbirke Šnenokle, 2022. godina;
Ilustracija: Nevenka Božiček)
