HRT-ova ‘A strana’ opet je bila odlična. Osim visoke glazbene razine – zbog koje je nadmoćna scenski raskošnijoj ‘Ludoj noći’ RTS-a – to je i politički korektna emisija, čiji su autori shvatili da je rat završio prije 23 godine, pa u njoj možemo čuti ne samo pjesme s A strane, nego sa svih strana
Ime Čedomira Petrovića malo kome što govori. Bio je jedan od važnijih epizodista jugoslavenskog filma i televizije, čije je lice bilo poznatije od imena. Obično bi glumio milicajce koji s nekih vrata zavire u neki stan, izgovore rečenicu-dvije i nestanu. U ‘Boljem životu’ imao je veću ulogu, no široj je publici obično trebalo pojasniti da je riječ o Čkaljinom sinu… Petrović je kod Senada Hadžifejzovića na Face TV-u ovoga puta imao rolu koja će se pamtiti. Upitan o nijekanju genocida u Srebrenici, koje je u nedavnom intervjuu za RDW demonstrirala srpska premijerka, Petrović je rekao: ‘Genocid je nešto što se ne negira. Je li trebalo da pobiju sve muslimane da ona kaže da se desio genocid? Osam i pol hiljada muškaraca govori o tome da se znalo što se radi. To je genocid.’ Tko god opravdava izjave Ane Brnabić može se odmah sjetiti Sedlara i sličnih. Na pitanje o Kosovu Petrović je progovorio kao državnik: ‘Srbija treba priznati Kosovo. Mali smo mi, nećemo dalje ići. Brnabić je izjavom unazadila Srbiju, mnoga pitanja zbog toga neće biti otvorena… Ako Vučić ne može priznati Kosovo, neka ovlasti mene. Potpisat ću priznanje. To je ono što donosi dobro našem narodu.’ On je shvatio ono što su Nijemci shvatili nakon dva izgubljena rata: moderne nacije ne rastu u prostor, u širinu, nego u visinu i u dubinu. Zločine ne treba relativizirati. Presudni su znanje, disciplina, moral, pravna država, a ne puška, topuz, jatagan ili polovni nadzvučni lovac. Neki Srbi to razumiju, ali znat ćemo da je proces uspio kad ovakve izjave ne budu raritet s Face TV-a nego srednja struja RTS-a. A do toga je, bojimo se, još daleko.
Anka Mrak Taritaš misli da bi Miki Bandić – koji je i ovoga tjedna lakrdijao po metropoli – mogao ostati bez podrške u Skupštini grada pa bi Zagreb na proljeće opet mogao na izbore. ‘Čini mi se da smo vrlo blizu izborima. Da ste me pitali prije dva tjedna, bila bih oprezna, danas sam čak malo manje oprezna. Zadnje informacije govore da se gradonačelnik našao pred zidom – to znači da je dobiti te tri ruke postalo jako teško’, rekla je Mrak Taritaš, koja je plastično objasnila i skučen manevarski prostor naših karijernih tzv. političara. ‘U Saboru je dosta ljudi koji su profesionalni političari i u životu nisu radili u realnom sektoru. Ja sam zaposlenica, kao saborska zastupnica dobivam plaću, u trenutku kad se zazivaju novi izbori, ja ostajem na cesti. I ako nemate rezervu, kad vam je egzistencija ugrožena, onda ste skloniji različitim dogovorima. Tako da me ne iznenađuje klub od deset, jedanaest ljudi u Klubu zastupnika Milana Bandića.’ Najdojmljivija rečenica nastupa bila je ocjena Mikijeva spomenika Tuđmanu. ‘Spomenik košta 28 milijuna kuna. Za to možete napraviti dvije škole s dvoranama. Nije li to bolji spomenik domovini?’ upitala je Mrak Taritaš, predviđajući da bi gradonačelnik stari fetiš na fontane mogao zamijeniti novim fetišom na spomenike. A o Kuzminom nedjelu – napastovanju bronce – najbolje govore ocjene građana koji se pitaju zašto je Bandić digao spomenik – Pavlu Kaliniću?!
‘A strana’ je opet bila odlična. Probrani gosti, Vlado Kalember, Drago Diklić, Saša Lošić i Zoran Predin, velike su zvijezde ovoga podneblja, ali i zabavni sugovornici. Najduhovitijim se pokazao Saša Lošić iz Plavog orkestra, koji je u emisiji ispripovijedao nekoliko zanimljivih anegdota iz svog života: čovjek koji je prodao tisuće kapica poput njegove zamolio ga je da, ako baš ne mora, ne mijenja imidž jer je njemu baš krenulo s tim kapicama… Osim visoke glazbene razine – zbog koje je ‘A strana’ nadmoćna scenski raskošnijoj ‘Ludoj noći’ RTS-a – to je i politički korektna emisija, čiji su autori shvatili da je rat završio prije 23 godine, pa u njoj možemo čuti ne samo pjesme s A strane, nego sa svih strana. Pohvale.
Gost TNT-a bio je Darinko Bago, čovjek uz čije se ime neraskidivo vezuje ona anegdota o tome kako je Mate Granić, šećući Mirogojem, bivšem direktoru Končar trgovine Velimiru Delongi izrekao glasovitu rečenicu: ‘Pola meni, pola tebi, pola Bagi…’ To dokazuje da čovjek u Hrvatskoj, što god napravio, ne može doživjeti društvenu smrt; ovo je zemlja vječnog života u kojoj, kako je Tijanić jednom rekao za Srbiju, ljudi žive ‘večiti praznik’ – sve im je dozvoljeno, ništa nije kažnjivo. ‘Nažalost’, rekao je Bago, ‘kod nas se misli da su samo strane investicije dobre. Radio sam analizu, od 1993. godine 87 posto stranih investicija došlo je zato da se uzme monopolni položaj u zemlji ili da uzmu trgovačke lance, da mi imamo situaciju da nitko iz Hrvatske danas ne kontrolira gospodarstvo.’ A možda ga, gos’n Bago, ne kontroliraju baš zbog vaših formula – pola meni, pola tebi, pola Bagi?
Ivan i Jelena odradili su odličan, zapažen razgovor s Dalijom Orešković, koja je opet pokazala da je kvalitetan čovjek, tako različita od promenade protuha u našoj politici. Dalija je pohvalila napore svoje nasljednice Nataše Novaković iskreno i bez fige u džepu, a prokomentirala je i izjavu Lovre Kuščevića, prema kojemu odluke Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa masovno padaju na prizivnim instancama. Koja autogolčina ministra i Vlade! Da nisu zazivali vraga, ne bismo nikad saznali da je na više od pet stotina (brojkom 500!) odluka palo samo njih šest, što je skor kakav nema niti jedna naša institucija. Bravo! A Povjerenstvo, oboružano čak i simboličkim oružjima, pokazuje koliko vlastodršci mrze bilo kakvo ograničavanje svoje svevlasti i samovolje. Gdje bismo bili da nam je sudstvo doista neovisno i da institucije doista rade svoj posao? Amerika je jaka – vidi se to i u eri trampizma – zato što se vlasti međusobno kontroliraju i ograničavaju, nije Amerika faraonski sustav, poput nas, gdje pobjedniku pripada sve.
portalnovosti
Face TV, 18. studenoga, 17:40
Ime Čedomira Petrovića malo kome što govori. Bio je jedan od važnijih epizodista jugoslavenskog filma i televizije, čije je lice bilo poznatije od imena. Obično bi glumio milicajce koji s nekih vrata zavire u neki stan, izgovore rečenicu-dvije i nestanu. U ‘Boljem životu’ imao je veću ulogu, no široj je publici obično trebalo pojasniti da je riječ o Čkaljinom sinu… Petrović je kod Senada Hadžifejzovića na Face TV-u ovoga puta imao rolu koja će se pamtiti. Upitan o nijekanju genocida u Srebrenici, koje je u nedavnom intervjuu za RDW demonstrirala srpska premijerka, Petrović je rekao: ‘Genocid je nešto što se ne negira. Je li trebalo da pobiju sve muslimane da ona kaže da se desio genocid? Osam i pol hiljada muškaraca govori o tome da se znalo što se radi. To je genocid.’ Tko god opravdava izjave Ane Brnabić može se odmah sjetiti Sedlara i sličnih. Na pitanje o Kosovu Petrović je progovorio kao državnik: ‘Srbija treba priznati Kosovo. Mali smo mi, nećemo dalje ići. Brnabić je izjavom unazadila Srbiju, mnoga pitanja zbog toga neće biti otvorena… Ako Vučić ne može priznati Kosovo, neka ovlasti mene. Potpisat ću priznanje. To je ono što donosi dobro našem narodu.’ On je shvatio ono što su Nijemci shvatili nakon dva izgubljena rata: moderne nacije ne rastu u prostor, u širinu, nego u visinu i u dubinu. Zločine ne treba relativizirati. Presudni su znanje, disciplina, moral, pravna država, a ne puška, topuz, jatagan ili polovni nadzvučni lovac. Neki Srbi to razumiju, ali znat ćemo da je proces uspio kad ovakve izjave ne budu raritet s Face TV-a nego srednja struja RTS-a. A do toga je, bojimo se, još daleko.
Pressing, N1, 22. studenoga, 21:28
Anka Mrak Taritaš misli da bi Miki Bandić – koji je i ovoga tjedna lakrdijao po metropoli – mogao ostati bez podrške u Skupštini grada pa bi Zagreb na proljeće opet mogao na izbore. ‘Čini mi se da smo vrlo blizu izborima. Da ste me pitali prije dva tjedna, bila bih oprezna, danas sam čak malo manje oprezna. Zadnje informacije govore da se gradonačelnik našao pred zidom – to znači da je dobiti te tri ruke postalo jako teško’, rekla je Mrak Taritaš, koja je plastično objasnila i skučen manevarski prostor naših karijernih tzv. političara. ‘U Saboru je dosta ljudi koji su profesionalni političari i u životu nisu radili u realnom sektoru. Ja sam zaposlenica, kao saborska zastupnica dobivam plaću, u trenutku kad se zazivaju novi izbori, ja ostajem na cesti. I ako nemate rezervu, kad vam je egzistencija ugrožena, onda ste skloniji različitim dogovorima. Tako da me ne iznenađuje klub od deset, jedanaest ljudi u Klubu zastupnika Milana Bandića.’ Najdojmljivija rečenica nastupa bila je ocjena Mikijeva spomenika Tuđmanu. ‘Spomenik košta 28 milijuna kuna. Za to možete napraviti dvije škole s dvoranama. Nije li to bolji spomenik domovini?’ upitala je Mrak Taritaš, predviđajući da bi gradonačelnik stari fetiš na fontane mogao zamijeniti novim fetišom na spomenike. A o Kuzminom nedjelu – napastovanju bronce – najbolje govore ocjene građana koji se pitaju zašto je Bandić digao spomenik – Pavlu Kaliniću?!
A strana, HRT, 24. studenoga, 20:05
‘A strana’ je opet bila odlična. Probrani gosti, Vlado Kalember, Drago Diklić, Saša Lošić i Zoran Predin, velike su zvijezde ovoga podneblja, ali i zabavni sugovornici. Najduhovitijim se pokazao Saša Lošić iz Plavog orkestra, koji je u emisiji ispripovijedao nekoliko zanimljivih anegdota iz svog života: čovjek koji je prodao tisuće kapica poput njegove zamolio ga je da, ako baš ne mora, ne mijenja imidž jer je njemu baš krenulo s tim kapicama… Osim visoke glazbene razine – zbog koje je ‘A strana’ nadmoćna scenski raskošnijoj ‘Ludoj noći’ RTS-a – to je i politički korektna emisija, čiji su autori shvatili da je rat završio prije 23 godine, pa u njoj možemo čuti ne samo pjesme s A strane, nego sa svih strana. Pohvale.
TNT, N1, 25. studenoga, 09:30
Gost TNT-a bio je Darinko Bago, čovjek uz čije se ime neraskidivo vezuje ona anegdota o tome kako je Mate Granić, šećući Mirogojem, bivšem direktoru Končar trgovine Velimiru Delongi izrekao glasovitu rečenicu: ‘Pola meni, pola tebi, pola Bagi…’ To dokazuje da čovjek u Hrvatskoj, što god napravio, ne može doživjeti društvenu smrt; ovo je zemlja vječnog života u kojoj, kako je Tijanić jednom rekao za Srbiju, ljudi žive ‘večiti praznik’ – sve im je dozvoljeno, ništa nije kažnjivo. ‘Nažalost’, rekao je Bago, ‘kod nas se misli da su samo strane investicije dobre. Radio sam analizu, od 1993. godine 87 posto stranih investicija došlo je zato da se uzme monopolni položaj u zemlji ili da uzmu trgovačke lance, da mi imamo situaciju da nitko iz Hrvatske danas ne kontrolira gospodarstvo.’ A možda ga, gos’n Bago, ne kontroliraju baš zbog vaših formula – pola meni, pola tebi, pola Bagi?
RTL Danas, 25. studenoga, 18:30
Ivan i Jelena odradili su odličan, zapažen razgovor s Dalijom Orešković, koja je opet pokazala da je kvalitetan čovjek, tako različita od promenade protuha u našoj politici. Dalija je pohvalila napore svoje nasljednice Nataše Novaković iskreno i bez fige u džepu, a prokomentirala je i izjavu Lovre Kuščevića, prema kojemu odluke Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa masovno padaju na prizivnim instancama. Koja autogolčina ministra i Vlade! Da nisu zazivali vraga, ne bismo nikad saznali da je na više od pet stotina (brojkom 500!) odluka palo samo njih šest, što je skor kakav nema niti jedna naša institucija. Bravo! A Povjerenstvo, oboružano čak i simboličkim oružjima, pokazuje koliko vlastodršci mrze bilo kakvo ograničavanje svoje svevlasti i samovolje. Gdje bismo bili da nam je sudstvo doista neovisno i da institucije doista rade svoj posao? Amerika je jaka – vidi se to i u eri trampizma – zato što se vlasti međusobno kontroliraju i ograničavaju, nije Amerika faraonski sustav, poput nas, gdje pobjedniku pripada sve.
portalnovosti
