Nekada ozbiljne situacije mogu imati duhovitu stranu, tada im se najbrže shvati poruka i sadržaj. Kao u vicevima o Muji i Hasi kada neočekivani rasplet stvarne situacije ponudi iznenađujuće šaljivi završetak. Iako su to duhoviti dijalozi, desi se u pojedinim trenucima života kako sami sebe prepoznamo kao Muju, odnosno Hasu. Ali, tada nam je situacija puno ozbiljnija i nije nam do smijeha.
Informacije izrečene od službenih osoba, kada nisu dobro provjerene također mogu izgledati kao šala. Na primjer, naš Gradonačelnik puno i često priča, naročito u eteru radijskog programa. Znamo da ima puno tekućih obveza, započetih i budućih poslova. Po funkciji je i predsjednik gradske Turističke zajednice. Razumijemo koliko se trudi urediti i promovirati Grad te pronaći načine za unapređenje turističke ponude za brojne turističke goste koji nam dolaze u posjet. Međutim, ne možemo uvijek opravdati njegovo pogrešno tumačenje pojmova i događaja.
Stoga ću se osvrnuti na radijsku emisiju s Gradonačelnikom, koja se kontinuirano emitira na gradskom radiju svake srijede. Voditeljica je postavila pitanje vezano za suvenir Grada Slavonskog Broda, zanimalo ju je koji predmet kao službeni suvenir, posjetitelji našeg Grada mogu ponijeti za uspomenu sa sobom. Pojasnila je kako se njeno interesiranje odnosi na medaljon koji izrađuje majstor Žambok u svojoj kovačkoj radionici, osmišljen od tima Udruženja obrtnika, točnije od Sekcije tradicijskih i umjetničkih obrta i stručne službe Udruženja obrtnika Slavonski Brod.
Dodati ću, spomenuti medaljon pozitivno je ocijenjen od Konzervatorskog odjela, Ministarstva kulture kao suvenir Grada Slavonskog Broda. Posjeduje sve potrebne elemente koji mogu predstavljati suvenir i koje mora sadržavati neki predmet da bi bio suvenir. Također, Konzervatorski odjel u Slavonskom Brodu dao je preporuku Gradskom vijeću da se taj medaljon, proglasi suvenirom Grada. Međutim, to se nikada nije dogodilo. Zašto? Zato što Grad Slavonski Brod nema Pravilnik o suvenirima koji bi kao ozbiljan Grad koji uvažava kulturnu baštinu, trebao imati.
Ponuđeni odgovor Gradonačelnika bio je vrlo zanimljiv. Ne osvrnuvši se na sadržaj pitanja (medaljon), rekao je kako sve što nosi natpis imena Grada i obilježja našeg područja jeste suvenir i kao takvog ga posjetitelji mogu ponijeti sa sobom, za uspomenu. Tu je uvrstio razne predmete, slavonsku nošnju i kulturne sadržaje koji se mogu tretirati kao suvenir.
Da se nije pojavljivao na brojnim fotografijama odjeven u odjeću sa svim obilježjima kulturne tradicije Slavonije, pomislila bih da se šali.
Iz sadašnje perspektive a prema izrečenom poimanju suvenira, pojavljivanje u slavonskoj nošnji nije bilo pretjerano oprezno s njegove strane. Da nije postao Gradonačelnik, mogao ga je neki posjetitelj ponijeti sa sobom.
Informacije izrečene od službenih osoba, kada nisu dobro provjerene također mogu izgledati kao šala. Na primjer, naš Gradonačelnik puno i često priča, naročito u eteru radijskog programa. Znamo da ima puno tekućih obveza, započetih i budućih poslova. Po funkciji je i predsjednik gradske Turističke zajednice. Razumijemo koliko se trudi urediti i promovirati Grad te pronaći načine za unapređenje turističke ponude za brojne turističke goste koji nam dolaze u posjet. Međutim, ne možemo uvijek opravdati njegovo pogrešno tumačenje pojmova i događaja.
Stoga ću se osvrnuti na radijsku emisiju s Gradonačelnikom, koja se kontinuirano emitira na gradskom radiju svake srijede. Voditeljica je postavila pitanje vezano za suvenir Grada Slavonskog Broda, zanimalo ju je koji predmet kao službeni suvenir, posjetitelji našeg Grada mogu ponijeti za uspomenu sa sobom. Pojasnila je kako se njeno interesiranje odnosi na medaljon koji izrađuje majstor Žambok u svojoj kovačkoj radionici, osmišljen od tima Udruženja obrtnika, točnije od Sekcije tradicijskih i umjetničkih obrta i stručne službe Udruženja obrtnika Slavonski Brod.
Dodati ću, spomenuti medaljon pozitivno je ocijenjen od Konzervatorskog odjela, Ministarstva kulture kao suvenir Grada Slavonskog Broda. Posjeduje sve potrebne elemente koji mogu predstavljati suvenir i koje mora sadržavati neki predmet da bi bio suvenir. Također, Konzervatorski odjel u Slavonskom Brodu dao je preporuku Gradskom vijeću da se taj medaljon, proglasi suvenirom Grada. Međutim, to se nikada nije dogodilo. Zašto? Zato što Grad Slavonski Brod nema Pravilnik o suvenirima koji bi kao ozbiljan Grad koji uvažava kulturnu baštinu, trebao imati.
Ponuđeni odgovor Gradonačelnika bio je vrlo zanimljiv. Ne osvrnuvši se na sadržaj pitanja (medaljon), rekao je kako sve što nosi natpis imena Grada i obilježja našeg područja jeste suvenir i kao takvog ga posjetitelji mogu ponijeti sa sobom, za uspomenu. Tu je uvrstio razne predmete, slavonsku nošnju i kulturne sadržaje koji se mogu tretirati kao suvenir.
Da se nije pojavljivao na brojnim fotografijama odjeven u odjeću sa svim obilježjima kulturne tradicije Slavonije, pomislila bih da se šali.
Iz sadašnje perspektive a prema izrečenom poimanju suvenira, pojavljivanje u slavonskoj nošnji nije bilo pretjerano oprezno s njegove strane. Da nije postao Gradonačelnik, mogao ga je neki posjetitelj ponijeti sa sobom.
