Ljeto 2023. nećemo pamtiti po čistom moru, plažama i jedinstvenoj dokolici kolovoza u Hrvatskoj. Ovo ljeto na Balkanu obilježili su videosnimka metaka koji lete u bespomoćnu Nizamu Hećimović, huliganski sukobi u kojima je izgubljen život Mihalisa Kacurisa i tijelo neimenovane bebe u ličkom bunaru. Mučno je to ljeto u kojem je, od svih pozitivnih stvari kojima smo okruženi, normalizirano ono najgore u ljudskoj vrsti – nasilje
'Daj pogle spaljenog lika e...', bila je kratka poruka koju je uz video preko WhatsAppa primio petnaestogodišnji sin prijateljice. Nije to bila snimka trap koncerta, smiješnog pada s ljestava ili još jednog glupog izazova s TikToka. Nevjerojatnom brzinom od Gradačca preko San Francisca do Novigrada proširila se snimka u kojoj psihopat uživo muči i zvjerski ubija ženu pred okrvavljenim djetetom.
'Zašto si to otvorio?' bila je panična i zakašnjela reakcija majke. Digitalne tehnologije koje su ovladale našim životima omogućuju zločincima da poput bojnog otrova svoja zlodjela otpuste i da ona najbržim putem dođu do najskrovitijih mjesta te ugroze sve koji imaju mobitele, pa tako i nezrele tinejdžere. 'Kako ju je roknuo!' bila je sljedeća poruka u kojoj je nedostajalo još samo 'legenda'.
'Legendom' će ga učiniti mediji. Oni će slučaj iz Gradačca, baš kao i onaj iz Atene, iskoristiti za povećanje čitanosti i gledanosti svojih komercijalnih kanala. U navodnoj misiji protiv nasilja i brizi za žrtve, osiguravat će medijski prostor počiniteljima nasilnih akata i secirati svaki pojedini segment događaja. Žrtve su mrtve, a uzroci nasilja presloženi tako da bi nekoga istinski zanimali. Fokus na nasilnike i njihova djela, baš kao i kod klinaca iz osmog razreda preko društvenih mreža, kao ishod ima normalizaciju nasilja.
Paradoksalno, ona se događa u situaciji pada razine kriminaliteta u Hrvatskoj. Umjesto da se osjećamo sigurnijima, dojam je da živimo u najnesigurnijem vremenu u kojem se ubojice nalaze iza svakih susjednih vrata, a iza ugla svake ulice vreba skupina naoružanih huligana. Situacija je to koja mnogima odgovara - određenim interesnim skupinama koje na osjećaju nesigurnosti baziraju svoje proizvode i biznis modele te posebice politici.
Političari će naravno deklarativno osuditi nasilje, ali istina je da im ovakvi događaji služe da odmaknu interes javnosti sa svog djelovanja i da ih građani ne propituju o problemima poput izrazitog porasta troškova i pada životnog standarda. Oni su ujedno vjetar zaborava za kriminalne radnje poput pogodovanja privatnim firmama u plinskom poslovanju i idealna krinka za dealove koji se trenutno dogovaraju. Dok je fokus na bicepsu, tetovaži, nožu, trasi bijega iz Grčke i bunaru – prava se pitanja ne postavljaju, pa ni ona o uzrocima ovih događaja. Odgovora ima još manje.
'Što da mu ja sad kažem', pita me prijateljica. Objasnite im da se na ovim prostorima i dalje sustavno tolerira nasilje nad ženama na svim razinama i u svim društvenim sferama te da je borba za tu ravnopravnost odgovornost i muškaraca. Recite im da huliganizam nije sinonim za navijačke skupine i navijanje te da politika ne čini dovoljno da spriječi antisocijalno ponašanje manjeg dijela onih koji idu na stadione. Prije svega, poručite im da su žrtve važne i da na njima treba biti fokus. Na kraju, recite im da u svijetu instagramskog prijenosa ubojstava i različitih zala postoji puno više dobroga i onih koji, bez obzira na naciju, rasu, vjeru ili navijačke boje, promiču pozitivne životne vrijednosti.
Neka im to bude glavna lekcija kasnog ljeta 2023.
