Uskoro ćemo se u Slavonskom Brodu, kad nam slučajni turist zaluta u naš kraj, ponašati kao pripadnici glasovite njujorške grupe TNT iz stripa ALAN FORD kada im u cvjećarnicu uleti mušterija i zatraži – zamislite – buket cvijeća. Okretni tajni agenti začas nešto smisle, odnosno snađu se ( ako ih ne uhvate ), ali kad kupac izvadi novčanicu od jednog dolara da plati račun tek tada nastaje pomutnja jer treba čovjeku vratiti kusur, a u blagajni je gotovo uvijek prazan skup, crna rupa ili propuh. Već zamišljam situaciju gdje ugledni strani gost dolazi u naš grad, a čelnici gradske i županijske turističke zajednice ga pozdravljaju na više stranih jezika i vuku za rukav, svaki na svoju stranu ne dopuštajući čovjeku da progovori jer kad bi progovorio skužili bi da je to, ustvari, zidar iz Tutina i da savršeno dobro razumije hrvatsko-srpski jezik.
Da bi izbjegli takvu hipotetičku situaciju pri zapošljavanju kadrova i raspisivanju natječaja u turizmu ne zahtjeva se znanje stranih jezika nrgo članovi izbornih vijeća samo priupitaju -“ Jel znaš ? – Znam. “- odgovore kandidati poput Bećira Kuduza kad je polagao malu maturu u Kenovićevu klasiku. Naravno treba biti punoljetan imati srednju školu i po mogućnosti vozačku dozvolu „B“ kategorije. Dok u vodećim turističkim centrima u Hrvatskoj ( Opatija, Dubrovnik... ) pri zapošljavanju u turističkoj branši danas insistiraju na znanju dva, tri pa i više stranih jezika nama to nije potrebno kad i onako nitko ne navraća. A, ako slučajno netko i zaluta već ćemo se nakako sporazumjeti. Bitno je da turistički djelatnik ili djelatnica zna prdniti, podrigniti i kolo zaigrati, a još ako umije glasno podviknuti „ijuju“ može ga se nominirati i za Turistički cvijet Lijepe naše.
U isto vrijeme provode se natječaji u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje gdje insistiraju na znanju engleskog jezika i to na vrlo zahtjevnoj i visokoj razini kao da se „biro“ nalazi u Londonu ili Glasgowu. U svrhu racionalizacije poslovanja i uštede državnih sredstava začas bi napravio reda u toj instituciji. Isti onaj test iz engleskog jezika koji su podjelili kandidatima na natječaju za radno mjesto „Savjetnik za zapošljavanje“ dao bi svima od reda koji su tamo zaposleni ( osim čistačica i domara ) da ga rješavaju. Ako hoće mogu i svi skupa koristeći literaturu. Tko ne bi rješio za pozitivnu ocjenu zamolio bi ga da se prebaci „na biro“ i javlja svaka 4 tjedna te oslobodi radno mjesto za nekog Amerikanca ili Engleza.
A tek test iz informatike. To je prava priča.Kada su početkom 90-tih postrojbe zločinca Martića haračile po ondašnjoj SAO Krajini bili su između ostalog optuženi da su iz neke škole pokrali i devastirali kompjutersku opremu, na što je Mile-nacionale odgovorio: „ Ma, j.... kompjutere. Ima olovke i hartije pa nek' deca računaju.“. Tako je danas na zavodu za zapošljavanje, vjerovali ili ne, Word, Excel i PowerPoint se provjeravaju preko papira i „plajvaza“ jer nema kompjutera, laptopa, miševa i licenciranih „softvera“ pa ispada da je za mnoge na Zavodu za zapošljavanje Mile Martić bio pravi vizionar.
No vratimo se turistima i avanturistima. Posjetio nas je neki dan bivši košarkaš koji je nekada igrao u Brodu Kad je ugledao friško obojane pločnike po cijelom gradu učinilo mu se da je došao na filmski set i dobar dio dana čovjek je bio u uvjerenju da je Veljko Lukić doveo Veljka Bulajića te da snimaju film o legendarnoj 12. Slavonskoj proleterskoj udarnoj brigadi kad je ono ne tako davno išla u ispomoć Bosni ponosnoj ( „Dvanaesta je majka Slavonije još je nitko pobijedio nije“ ). Zbunile su ga strelice za koje je mislio da su smjerovi kretanja statista koji glume okupatore ( „neću da budem Švabo...). Kad je skužio da nema Nade Gaćešić Livaković i Bate Životinje pomislio je da su pustili djecu iz vrtića da malo obojaju grad sa nijansama crvene krede koja će se oprati već poslije nekoliko kišnih dana. Onda su ga zbunili bageri koji nešto kao kopaju pa je skužio da se tu ozbiljno radi. Možda će biti kakav kros, maraton ili natjecanje : „Što znam i kako se snalazim u prometu “, budući da strelice, ivičnjaci i pravokrivolinijske oznake neodoljivo podsjećaju na biciklističke staze. Ali biciklističke staze trebale bi imati početak i kraj, trebale bi imati svoju svrhu i trebalo bi se znati kamo vode. Kad je čovjek čuo da su sve to ozbiljni građevinari i rade prema projektu te da će biti plaćeni za posao kao iz topa ispalio je poslovni prijedlog : Da bi se zatvorio ekonomski ciklus – pošteno je da ljudi rade i za svoj rad dobiju plaću, a vjerojatno su bili najpovoljniji ponuđači pa im platite po ovjerenim privremenim situacijama i uljudno ih zamolite da stopiraju radove. Ukoliko zaista slučajno dođe kakva grupa turista u Vaš grad smijati će Vam se ljudi i misliti da je grad pretvoren u duševnu bolnicu. A da bi djelomično ispravili situaciju ofarbajte Mjernu postaju kod BSK-ovog igrališta u kričavo plavu boju i prodajte priču kako sve ove krasne i bajne biciklističke prtine vode u Mjernu postaju, a tko prvi dođe biciklom za nagradu dobije od čika Veljka „bombonu“.
Da bi izbjegli takvu hipotetičku situaciju pri zapošljavanju kadrova i raspisivanju natječaja u turizmu ne zahtjeva se znanje stranih jezika nrgo članovi izbornih vijeća samo priupitaju -“ Jel znaš ? – Znam. “- odgovore kandidati poput Bećira Kuduza kad je polagao malu maturu u Kenovićevu klasiku. Naravno treba biti punoljetan imati srednju školu i po mogućnosti vozačku dozvolu „B“ kategorije. Dok u vodećim turističkim centrima u Hrvatskoj ( Opatija, Dubrovnik... ) pri zapošljavanju u turističkoj branši danas insistiraju na znanju dva, tri pa i više stranih jezika nama to nije potrebno kad i onako nitko ne navraća. A, ako slučajno netko i zaluta već ćemo se nakako sporazumjeti. Bitno je da turistički djelatnik ili djelatnica zna prdniti, podrigniti i kolo zaigrati, a još ako umije glasno podviknuti „ijuju“ može ga se nominirati i za Turistički cvijet Lijepe naše.
U isto vrijeme provode se natječaji u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje gdje insistiraju na znanju engleskog jezika i to na vrlo zahtjevnoj i visokoj razini kao da se „biro“ nalazi u Londonu ili Glasgowu. U svrhu racionalizacije poslovanja i uštede državnih sredstava začas bi napravio reda u toj instituciji. Isti onaj test iz engleskog jezika koji su podjelili kandidatima na natječaju za radno mjesto „Savjetnik za zapošljavanje“ dao bi svima od reda koji su tamo zaposleni ( osim čistačica i domara ) da ga rješavaju. Ako hoće mogu i svi skupa koristeći literaturu. Tko ne bi rješio za pozitivnu ocjenu zamolio bi ga da se prebaci „na biro“ i javlja svaka 4 tjedna te oslobodi radno mjesto za nekog Amerikanca ili Engleza.
A tek test iz informatike. To je prava priča.Kada su početkom 90-tih postrojbe zločinca Martića haračile po ondašnjoj SAO Krajini bili su između ostalog optuženi da su iz neke škole pokrali i devastirali kompjutersku opremu, na što je Mile-nacionale odgovorio: „ Ma, j.... kompjutere. Ima olovke i hartije pa nek' deca računaju.“. Tako je danas na zavodu za zapošljavanje, vjerovali ili ne, Word, Excel i PowerPoint se provjeravaju preko papira i „plajvaza“ jer nema kompjutera, laptopa, miševa i licenciranih „softvera“ pa ispada da je za mnoge na Zavodu za zapošljavanje Mile Martić bio pravi vizionar.
No vratimo se turistima i avanturistima. Posjetio nas je neki dan bivši košarkaš koji je nekada igrao u Brodu Kad je ugledao friško obojane pločnike po cijelom gradu učinilo mu se da je došao na filmski set i dobar dio dana čovjek je bio u uvjerenju da je Veljko Lukić doveo Veljka Bulajića te da snimaju film o legendarnoj 12. Slavonskoj proleterskoj udarnoj brigadi kad je ono ne tako davno išla u ispomoć Bosni ponosnoj ( „Dvanaesta je majka Slavonije još je nitko pobijedio nije“ ). Zbunile su ga strelice za koje je mislio da su smjerovi kretanja statista koji glume okupatore ( „neću da budem Švabo...). Kad je skužio da nema Nade Gaćešić Livaković i Bate Životinje pomislio je da su pustili djecu iz vrtića da malo obojaju grad sa nijansama crvene krede koja će se oprati već poslije nekoliko kišnih dana. Onda su ga zbunili bageri koji nešto kao kopaju pa je skužio da se tu ozbiljno radi. Možda će biti kakav kros, maraton ili natjecanje : „Što znam i kako se snalazim u prometu “, budući da strelice, ivičnjaci i pravokrivolinijske oznake neodoljivo podsjećaju na biciklističke staze. Ali biciklističke staze trebale bi imati početak i kraj, trebale bi imati svoju svrhu i trebalo bi se znati kamo vode. Kad je čovjek čuo da su sve to ozbiljni građevinari i rade prema projektu te da će biti plaćeni za posao kao iz topa ispalio je poslovni prijedlog : Da bi se zatvorio ekonomski ciklus – pošteno je da ljudi rade i za svoj rad dobiju plaću, a vjerojatno su bili najpovoljniji ponuđači pa im platite po ovjerenim privremenim situacijama i uljudno ih zamolite da stopiraju radove. Ukoliko zaista slučajno dođe kakva grupa turista u Vaš grad smijati će Vam se ljudi i misliti da je grad pretvoren u duševnu bolnicu. A da bi djelomično ispravili situaciju ofarbajte Mjernu postaju kod BSK-ovog igrališta u kričavo plavu boju i prodajte priču kako sve ove krasne i bajne biciklističke prtine vode u Mjernu postaju, a tko prvi dođe biciklom za nagradu dobije od čika Veljka „bombonu“.
