[caption id="attachment_157761" align="aligncenter" width="540"] Foto: sbonline[/caption]


Nazovipolitički pisac Jerko Zovak i u svojim friškim kolumnističkim javljanjima iz vlastite news portal latrine, kao "ameterski promatrač", pred javnost nastavlja prostirati žalosne dokaze o vlastitoj inferiornosti, tako što neodgovorno omalovažava i unižava pristojne, zaslužne i talentirane ljude s jakom rasudnom moći i zavidnim društvenim i političkim vještinama. Nepodnošljiva lakoća kojom vlasnik i urednik portala sbplus iznosi svoje teorije o tome tko bi i zašto trebao vladati Brodom, i kombinacije na razini personalnih simpatija i parola s prikrivenim koristoljubljem, zasniva se na mentalitetu pojednostavljivnja, mentalnoj nedisciplini i imoralnosti bez premca u brodskom novinarstvu. Njegovo otvoreno navijačko drukanje za Dusparu, koji je obuzdan odnosom snaga u Gradskom vijeću nakon lokalnih izbora, njegovo drsko sugeriranje tko bi od vijećnika trebao s kim odnosno protiv koga, nema oslonca u argumentima i promišljanju, i svodi se na adorantski odnos prema šefu gradske uprave, te na prostačko hračkanje po ljudima koji su ZA bolje i drukčije, a PROTIV postojećeg ćorsokaka u kojem se razvojno i kulturno našao Slavonski Brod u doba kolere tj. tijekom punih šesnaest godina vlasti Mirka Duspara. O svemu tome, i više još, pisao sam u više kolumni  o čemu se Zovak, premda i sam prozivan, nijednom osvrnuo nije, misleći valjda kao iskusni praktikant brutalnog novinarsko-politikantskog seksa, i kao vlasnik najvećeg portalskog uda u Brodu: "Šuti, klinac iz sbperiskopa, ti još drkaš!"


Donekle je razumljivo zašto Zovak nekritički, kao plaćeni apologetičar, kao takoreći profesionalni hvalitelj, brani sadržaj četiri mandata, i daje ruku za peti, novog starog gradonačelnika, oprostivo je što je Zovak otvoreni Dusparin idolopoklonik (no, često je i obratno!), ali neprihvatljivi su, i za svaku osudu, njegovi napadi na deklarirane Dusparine protivnike, a ne na njihove arugumente, što je očiti primjer boljševičke metodologije. Neumoljiva upornost kojom Zovak štanca obezvrijeđivanja i uvrede tako što ukazuje na negativne karakteristike ili vjerovanja osoba koje su pod njegovim pogledom prijetnja Duspari (ad hominem), poprimila je patološke oblike.


U rasponu od laskavca Evet efendije, opisanog u Andrićevom Omer-paši Latasu, (Turska riječ evet znači "da", "jeste", "potvrđujem". Njegova dužnost je da na sve što se događa u politici koju vodi Duspara kaže da, i da javnost uvjeri da je Dusparin svijet najbolji od svih svijetova), do nesmiljenog kritičara svih onih koji tvrde da život u Brodu može biti bolji, Zovak je, osim aktualnog gradonačelnika Mirka Duspare, njegovog partnera u akciji "ponudi se svime što je na gradskoj trpezi", naistaknutiji protivnik promjena koje Brod čeka kao ozebli sunce. Protivnik je on promjena, a koji se koristi moćnom topuzinom od portala, koji  grad obilato sufinancira.


A Zovak, poznato je iz njegove biografije, živi po onome što drugima spočitava. Kada se kao kandidat za šefa SDP-a, pod mentorstvom Zdravka Tomca (?), suprotstavio gazdi Ivici Račanu na unatastranačkim izborima, to je bilo u redu, to je bilo hrabro, to je bilo pozitivno rebelstvo i demokratičan čin, a kada se, na sličan način, u legitimnoj utrci, brodski mladoturci, suprotstavljaju babi Duspari i njegovom načinu vođenja grada za koji tvrde da se bazira na klijentelizmu, netransparentnosti i zanemarivanju potrebnih projekata, onda su oni za njega šićardžije i vlastohlepnici koje treba vrijeđati, žigosati, izvrgavati ruglu. Danas jesam za kompeticiju, sutra nisam. Uočen kao nedosljedan čovjek, jednostavno on nema pravo na prigovaranje. Dvostruki aršini spram političkog aktivizma, podržavanje vezama uglavljene političke nomenklature i proračunskog poretka, nerazumijevanje povijesnog trenutka, nepodržavanje skretnja prema novim izazovima, nepodudaranje s entuzijazmom onih koji pokušavaju prevrednovati postojeće, definitvno Zovaka svrstavaju u vodeće lokalne konzervativce, koji i zbog razloga svog temperamnta, ne zastane, ne razmisli, koji se ne počeše desnom rukom iza lijevog uha (ili obratno, lijevom rukom iza desnog uha), nego bez oklijevanja ispaljujje đulad zločestih banalija koje uništavaju dostojanstvo ljudi - njegovih ciljeva.


Austrijski književnik Karl Kraus napisao je da je svaka književnost koja nije protiv današnjeg dana, samo književnost za današnji dan. Hoću reći, malo toga će od Zovakovih tendencioznih verbalnih plotuna biti spominjano kao opća vrijednost, kao neupitna istina, kao put prema utopijskom, prema boljem životu, jer trebao je pisati protiv današnjeg dana, a ne sastavljati zlobne efemerije protiv ljudi koji gotovo profetski hoće priopćiti što se iza brda valja.


Ne spadam u beznadne idiote. Ne odričem rečenom piscu sve. Zovak ima poprilično kvaliteta, a jednu kvalitetu posebno ističem. On me svojim vještim borilačkim gardom potiče na polemičnost. Bilo bi mi to uzbudljivo i zabavno da uglavnom nije uzaludno i besmisleno. On u konačnoj namjeri želi ljude maltene silom uputiti u "poželjnom" pravcu, ali ja nisam izgubljen čovjek. Ipak, on je jedini, ovdje i sada, kojeg doživljavam kao takmaca (iako me zalud ignorira, hahaha), jer nikog drugog u svijetu brodskih kastriranih medija nema koji bi mogao jasno, pokatkad i atraktivno, artikulirati svoje mišljenje, osim još Stribora Uzelca, a s njim se gotovo u svemu slažem.