preživljava iznevjeren od samog sebe;
nije uzeo ono što mu pripada –
priznatu iznimnost, vrh, nadzor.
plašio se i pobjeda i poraza
u ostvarenju svoje sudbine,
poziva da izgradi vlastita krila.
izgovori su ga oblikovali,
gađenje nad rugobnim svijetom
opravdavalo nepoduzimanje,
strah od nagomilane životne snage
gradio je ispred njega zidove,
struje gorčine pred ribom nepostojanja
u njena usta su ga gurala.
u dubokoj tami proteklih godina
uočava rijetke goruće čestice
ukradenog zadovoljstva letom
nad ponorom činjenja, sanjanja,
volje, kajanja, dobrote, otpora.
i pojmi da je baudelaire imao pravo
rekavši da je ljubav potreba
da se izađe iz sebe. ljubav je
preziranje straha, radosna jeza,
vrtoglavica dok se penje na zadani vrh
