Svi ju izgovaraju, a mnogi su i napisali rečenicu „radi k'o singerica“, kad žele istaknuti pouzdanost nečiju ili nečega. Ovaj iskaz o nečemu što je provjereno i pouzdano ostao je, ali šivaće mašine Singer polako nestaju iz domova. A nekada, djevojke iz boljih slavonskih kuća otpremane su s dobrim mirazom u kojem je osim namještaja, posteljine i neke numere, bila i obligatna singerica. I moja majka Ružica, kad se udala, otišla je iz svoje biđanske familije Majnarića mužu u Podvinje sa singericom. Singerica, kućanska mašina za šivenje, započela je s osvajanjem svijeta sredinom 19. stoljeća kada ju je Isaak Merit Singer, izumitelj i poduzetnik iz Pittstowna u SAD, patentirao.
Još uvijek je posjedovanje singerice znak da žena ili djevojka umije sašiti neke odjevne predmete za članove svoje obitelji, da zna skratiti hlače, porubiti neki komad tkanine. Za razliku od nekadašnjih mašina koje su se pokretale nogama, moderne pokreće struja. Rade, ali i kvare se. Popraviti se mogu u specijaliziranom servisu u ulici Ivana Gorana Kovačića. Obavijest o tome snimili smo na zidu zgrade koja je na uglu ulice u kojoj je servis za Singer šivaće strojeve nalazi, i ulice Nikole Zrinskog. Dnevno ju vidi stotine vozača i vozačica. Baš me zanima koliko ljudi svraća u servis, koliko ima vještih ruku u ovom gradu, koliko majki šije dugo u noć, zimsku gluhu noć.
