U subotu je počelo prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma kojim pokretač inicijative, Most nezavisnih lista, želi, kako poručuju čelnici te desne političke grupacije, ukidanje ”stožerokracije” odnosno ”davanje ovlasti Hrvatskom saboru kad je u pitanju donošenje odluka koje se tiču ograničavanja sloboda zajamčenih Ustavom, poput COVID potvrda” tralalalala.
Da se razumjemo, niti za lijeve oporbene stranke dajem pet para.
O drugom je danas ovdje riječ.
U nedjelju se prikupljalo potpise pred mnogim župnim crkvama (ja sam to provjerio u Zagrebu), s očitim blagoslovom (nad)biskupa. Jasno je da iza akcije stoji i kardinal Josip Bozanić jer je, uostalom, njegov list Glas Koncila pohvalio nezakoniti prosvjed održan u subotu 20. studenog na Trgu bana Josipa Jelačića (što je vidljivo iz komentara glavnog urednika katoličkog zagrebačpg tjednika: ”Prosvjedi i razlozi – Lijek za lijekom” od 29. studenog dostupan na portalu GK) gdje su se negirale i pandemija i vakcine.
Premda se Glas Koncila poziva na papu Franju i na njegove apele protiv ”kulture ravnodušnosti”, ponovljen i tijekom Papina drugoga posjeta otoku Lezbosu 5. studenog (Papa je na Lezbosu bio i 16. travnja 2016. godine), očito je da se Katolička Crkva u Hrvatskoj (ne svi njeni članovi, jasno je to), ali preko (nad)biskupa i župnika želi izravno gurati u političke procese koji idu, u to nema sumnje, k jačanju desnice.
Učitelj Isus progovara na način kako bi shvatili bit samilosti i milosrđa. Isusova riječ reže: ”Podajte im vi jesti!” Pobrinite se za njih. To je borba između Isusove samilosti i ravnodušnosti. A ta se ravnodušnost uvijek ponavlja u povijesti. Kao i sada u Hrvatskoj
Ova kolumna želi upozoriti na moguće razorne posljedice takve crkvene politike.
Niz je već negativnih reakcija na onu nesretnu i jako loše formuliranu poruku Stalnog vijeća Hrvatske biskupske konferencije u kojoj su se biskupi, manje više, svrstali na stranu antivaksera. Hrvatska udruga bolničkih liječnika odgovorila im je, među ostalim, da ”s puno riječi, a bez razumijevanja i bez duše, podilaze onima koji sad mašu zastavama slobode izbora. Slobode bez odgovornosti”.
”Jedina znanstvena istina koju treba jasno reći jest da je cijepljenje najučinkovitija zaštita od ove bolesti. Sve ostale riječi izgovorene o cijepljenju predstavljaju neznanje i mlaki, bljutavi, proračunati kukavičluk”, zaključuju bolnički liječnici svoj odgovor biskupima.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo također je odgovorio biskupima, navodeći kako neevazivni načini testiranja poput uzimanja uzorka sline nisu pouzdani, a da šira primjena COVID potvrda daje određenu razinu sigurnosti koju je društvo dužno pružiti svima, a pogotovo bolesnima i djeci kao najosjetljivijima.
Kako je, dakle, moguće, da (nad)biskupi i njihovi mediji papagajski govore o ”kulturi ravnodušnosti” i da istovremeno bivaju ravnodušni prema oboljelima, prema članovima obitelji u kojima ima sve više mrtvih od bolesti COVID-19 i osobito prema radnicima u zdravstvu?!
Ovo je pitanje naočigled jednostavno i ima kratak odgovor. Dao ga je Albert Einstein: ”Ljudska glupost i svemir su beskonačni, ali za ovo drugo nisam siguran”.
Kada dopušta još jedan eksces desnice nakon misa pred svojim župama, Josip Bozanić iznova pokazuje da je, jednostavno rečeno, glup i neodgovoran čovjek. Međutim, moja je dužnost upozoriti da se ova njegova glupost i neodgovornost, neodgovornost i glupost njegovih kolega (nad)biskupa plaća i plaćat će se ljudskim životima. Kako ja vidim stvar, Bozanić ne mari za to što na duši već ima, a imat će golemi broj mrtvih.
Što je to ”kultura ravnodušnosti”? Dat ću teološki odgovor.
”Bog čini prvi korak i voli čovječanstvo koje ne zna ljubiti, jer je suosjećajan i milosrdan, dok mi, iako dobri, često ne razumijemo potrebe drugih, te smo ravnodušni možda zato što ljubav Božja nije ušla u naša srca”, rekao je papa Franjo 8. siječnja 2019. na jutarnjoj misi u kapeli u Domu svete Marte u Vatikanu.
Bog nas je prvi ljubio. On je učinio prvi korak prema čovječanstvu koje ne zna ljubiti, koje treba svjedočanstvo i nježnost Božju kako bi ljubilo. Bog čini taj konkretan korak u Sinu kojeg je poslao da nas spasi i da dadne smisao životu, da nas obnovi i nanovo stvori.
Isus, sin Božji i sam Bog je, pamtimo pripovijest, umnožio kruhove jer se sažalio nad mnoštvom, jer su bili sami ”kao ovce bez pastira”. Isus je bio ganut u srcu, vidio je te ljude i nije mogao ostati ravnodušan.
Ljubav je nemirna, ne podnosi ravnodušnost, samilosna je. No samilost znači uključiti srce u igru i biti milosrdan. Uključiti vlastito srce u igru za druge. To je ljubav i ona znači igrati srcem za druge.
”Isus je narod i učenike poučavao mnogim stvarima, no dosadilo im je jer je uvijek govorio iste stvari”, rekao je Papa i dodao: ”Dok ih je poučavao s ljubavlju i samilošću, možda su među sobom i razgovarali i zaključili da je kasno”. ”Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi nešto za jelo”. Učenici praktički kažu neka se mnoštvo snađe i sami kupe kruh. Znali su da imaju kruha za sebe i htjeli su ga sačuvati za sebe.
”Mi gledamo što se sve događa, a najgore od svega je da smo se na to počeli navikavati. To je ozbiljna bolest, nema lijeka protiv toga”, rekao je Papa. ”Zgražamo se čitajući o logorima iz prošlog stoljeća, no oni postoje i danas”, kazao je, ističući mnoge migrante koji su vraćeni nazad u mjesta gdje su mučeni i orobljeni
To je ravnodušnost.
Učenike nije zanimalo mnoštvo, nego Isus jer su ga voljeli. Nisu bili zli, bili su ravnodušni. Nisu znali što je ljubav, što je samilost i ravnodušnost.
Međutim, učitelj Isus progovara na način kako bi shvatili bit samilosti i milosrđa. Isusova riječ reže: ”Podajte im vi jesti!” Pobrinite se za njih. To je borba između Isusove samilosti i ravnodušnosti. A ta se ravnodušnost uvijek ponavlja u povijesti. Kao i sada u Hrvatskoj.
Mnogo je ljudi koji su dobri, no ne razumiju potrebe drugih i nisu sposobni biti samilosni. Takvi su ti nesretni novinari/prosvjednici. Takav je i Josip Bozanić. To su navodno dobri ljudi, ali u njihovo srce možda nije ušla Božja ljubav ili joj nisu dopustili da uđe.
Kultura ravnodušnosti je okrenuti glavu od potrebitih, od problema pred našim nosom. Ono što su učinili apostoli: željeti pustiti ljude da odu po okolnim selima, po mraku, gladne. Neka se snađu, to je njihov problem. Mi imamo za sebe pet kruhova i dvije ribe, mislili su.
”Ljubav Božja uvijek čini prvi korak. To je samilosna i milosrdna ljubav”, rekao je Papa i istaknuo: ”Istina je da je mržnja suprotna ljubavi, ali u mnogim ljudima nema svjesne mržnje. Svakidašnja suprotnost Božjoj ljubavi i samilosti je ravnodušnost. Netko će reći: mi smo zadovoljni, ništa nam ne nedostaje. Imamo sve, osigurali smo si život, pa i onaj vječni, jer idemo na misu svake nedjelje i dobri smo kršćani. No…”.
Moramo misliti na Boga koji čini prvi korak, koji je samilostan i milosrdan, a mi se često ponašamo ravnodušno.
Biskupe smeta vatica u nosu, smetaju ih COVID potvrde? A ne smetaju ih ljudi koji umiru na respiratorima? Pa to je skandal. To je ljudska glupost.
Nije dovoljna molitva Bogu da ozdravi čovječanstvo, počevši od nas, da ozdravi naša srca od bolesti kulture ravnodušnosti. Ne! Važna je naša riječ.
A u tome da palamude o demokraciji, ali agitiraju za desnicu, eh, u tome su ovi naši biskupi majstori.
Ne, ne tražim ja da nadbiskup Josip Bozanić čestita novom predsjedniku zagrebačkog SDP-a Viktoru Gotovcu (drugo je kada Tomislav Tomašević postaje gradonačelnik grada Zagreba i pametan biskup/episkop – Porfirije Perić – čestita, to je red).
Ne tražim i ne očekujem ni da se nadbiskup koadjutor riječki Mate Uzinić ogradi od mostovca, bivšeg vjeroučitelja Marina Miletića. Neka (nad)biskupi, načelno, progovore o tome što je moral u politici. To se smije i mora očekivati. I ja to, kao moralni i politički teolog, očekujem.
Gospodo (nad)biskupi: poziv da zajedničku brigu svi dijelimo, ima osobitu ozbiljnost i hitnost. Protiv ”kulture ravnodušnosti” moramo graditi ”kulturu skrbi” – zalaganje za promicanje dostojanstva svake ljudske osobe koje proizlazi iz sprege prava i dužnosti, solidarnost sa siromašnima i ranjivima, težnja za opće dobro i briga za zaštitu stvorenja, što je srž socijalnog nauka Crkve (tumači Jadranka Brnčić u jednoj kolumni).
Hrvatska udruga bolničkih liječnika odgovorila im je, među ostalim, da ”s puno riječi, a bez razumijevanja i bez duše, podilaze onima koji sad mašu zastavama slobode izbora. Slobode bez odgovornosti”
Umjesto toga, Crkva u Hrvatskoj postaje suučesnica političkog idiotizma kojoj je na čelu, lako za Most, predsjednik Republike Zoran Milanović. Ta glupost, taj idiotizam, vodi ljude u smrt, ugrožava i destabilizira zdravstveni sustav, suprotstavlja se načelima Ustava RH.
Na Cipru i u Grčkoj papa Franjo je govorio o teškim situacijama u kojima se i dalje nalaze mnogi migranti na putu, koji nisu uspjeli stići do odredišta.
”Mi gledamo što se sve događa, a najgore od svega je da smo se na to počeli navikavati. To je ozbiljna bolest, nema lijeka protiv toga”, rekao je Papa. ”Zgražamo se čitajući o logorima iz prošlog stoljeća, no oni postoje i danas”, kazao je, ističući mnoge migrante koji su vraćeni nazad u mjesta gdje su mučeni i orobljeni.
Upozorivši na kulturu ravnodušnosti koja je zahvatila mnoge, Papa je izrazio svoju odgovornost da pomogne u otvaranju očiju pred ovom stvarnošću.
Tako i ja, koji nisam papa već novinar, upozoravam čitatelje Autografa i druge, da ne nasjednu na idiotizam hrvatskih (nad)biskupa i onih koji vam govore protiv ”kulture ravnodušnosti”, a navikli su na političke igre, na nerazboritost, na neodgovorno ponašanje i na nepotrebne smrti i patnje.
Savršimo s ovim: u Klinici za zarazne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu zbog korone je hospitalizirano troje djece dojenačke dobi, najmlađe je staro mjesec dana. Tri bebe, Bozaniću, tri bebe ćeš, jedno malo sveto trojstvo, ne daj Bože, imati na duši.
