Da je Brod imalo bitan grad i da se provode ankete popularnosti političara, ne sumnjam da bi gradonačelnik suvereno držao drugu poziciju. Prva je ipak rezervirana za župana, jer on jadan nema ovlasti pa mu preostaje jedino šetati okolo i smješkati se. Uostalom, nisu oni krivi što se to trenutno prodaje na političkom tržištu, a kad si netalentiran glazbenik ne ostaje ti drugo do kopirati talentiranog.
Kada si mali često razmišljaš što bi htio postati kad budeš veliki. Pošto si mali, ne razumiješ puno toga pa sam nikada ne bi mogao dokučiti što želiš postati. Zato gledaš velike i želiš biti poput njih. Sviđa ti se posao vatrogasca, želiš i ti biti vatrogasac. Malo porasteš, pa ti se sviđa posao učiteljice, želiš i ti biti učiteljica. Lutaš tako veći dio djetinjstva, dječaštva i mladosti predomišljajući se što je to što želiš postati.
Završiš škole, radiš (ili ne), privređuješ, podižeš obitelj i jednog dana poželiš se okušati u politici. Opet si mali i malo toga znaš, tražiš idole ili ideologije kojima bi se priklonio. Za početak, riješiš ideološke dvojbe – odeš lijevo, desno ili u centar. Izabereš stranku ili osnuješ svoju, ako ti se baš niti jedna ne sviđa. Guraš nekako i malo po malo dođeš na vlast. Recimo izvršnu vlast, na famoznoj poziciji si. Opet si mali, nikada to nisi radio. Treba ti netko na koga ćeš se ugledati. Tražiš na pozicijama iznad sebe ili tražiš istaknute ličnosti iz prošlosti. Ukoliko takvog ne pronalaziš u Hrvatskoj, okrećeš se u svijet, gledaš američke predsjednike ili kako je netko radio u Njemačkoj, pa kako u Skandinavskim zemljama. Gledaš, nešto malo kopiraš od onoga što ti se sviđa i što ti odgovara, dodaš nešto malo svoga.
Najgori dijelovi u cijelom životnom putu jesu ona razdoblja u kojim ne znaš što želiš postati. Kada si siguran u nekakav cilj postoji mogućnost da ga i ostvariš. U suprotnom, ne znaš ni što ostvaruješ. Drago mi je stoga što su i neki naši političari nakon dugo godina lutanja pronašli svoga idola. Recimo gradonačelnik je želeći biti popularan pregledao listu najpopularnijih političara u Hrvatskoj. Htio je biti poput Josipovića; fin, razgovijetan gospodin koji ništa ne radi i ničemu ne služi, ali je župan tu ulogu već zauzeo. Tražio je prstom dalje i ugledao sljedećeg na listi: Slavka Linića. Činilo se to logičnim izborom. Temperamentan Riječanin u tren se posvađa sa svima i uvijek je u pravu. Ha! Uz to, što je još bolje, diže poreze i nemilosrdno ih skuplja. Vidio gradonačelnik građani vole kad im se digne PDV pa je odmah po stupanju na dužnost podigao prirez.
Izlika naravno, Linićevska, treba novca u proračunu. Nije se ipak mogao ugledati na gradonačelnika Metkovića, superjunaka svih napaćenih Hrvata, pa smanjiti plaće, ili gradonačelnika Omiša pa prodati automobile. Smanjiti javnu nabavu isto se nije moglo. O gospodarstvu njegov idol Linić nažalost ne razmišlja pa se ni gradonačelnika to ne tiče. Kada bi ga se kojim slučajem ticalo, ne bi trebao gledati daleko, eno u Osijeku grad iznajmljuje poslovne prostore za jednu kunu. Nešto slično bi se valjda i kod nas dalo napraviti. Kad je završio s gradskim proračunom valjalo je popraviti proračune gradskih komunalnih poduzeća, što su brojni građani osjetili na računima. Jebiga, tako vam je to kod Linićologije.
Da je Brod imalo bitan grad i da se provode ankete popularnosti političara, ne sumnjam da bi gradonačelnik suvereno držao drugu poziciju. Prva je ipak rezervirana za župana, jer on jadan nema ovlasti pa mu preostaje jedino šetati okolo i smješkati se. Uostalom, nisu oni krivi što se to trenutno prodaje na političkom tržištu, a kad si netalentiran glazbenik ne ostaje ti drugo do kopirati talentiranog. Samo osjeća se čovjek malo glupo kad pomisli: tko je kriv što su oni tu gdje jesu?
