U moru bezidejnosti, depresije i nemoći, hrvatska se zbilja svela na jednu jedinu mršavu rečenicu: Nema posla. Nema posla se tako duboko ukorijenila u novo stanje svijesti, da je postalo neizostavan dio svakog razgovora. Nema posla stare tjera u očaj, a mlade van iz zemlje. Nema posla je čudovište iz ormara.
Pritom, Nema posla postaje i ostaje početak i kraj svake misli. Ono nema objašnjenja, ono jednostavno jest. Nekada ga nije bilo, sada jest. Naravno, osobna krivnja pojedinca nikada ne postoji. Nema posla zbog onih gore, nema posla jer su oni nesposobni. Iako ne znamo tko su oni.
POSAO KAO JEDINICA
Je li posao mjerljiv? Ili bolje: postoji li trenutak kada posla ima? Svaka država u Europi poznaje nezaposlenost, primjerice najniža je u Austriji 4,8 posto, ili u najnovijoj domovini Hrvata, Irskoj, nezaposlenost je 11 %. Dakle, za 11 % ljudi koji žele raditi nema posla. No ima li posla u Irskoj? Navodno ima, hrpa Hrvata živi u Hostelu i radi neke poslove. Posla ima. Divno.
Sjećate se svi onih zadataka iz matematike s riječima: koliko je putnika ostalo u autobusu, koliko je ostalo jabuka ili koliko Ivica ima novca? Meni su ostali u sjećanju jer je nastavnik imao dosta iritantnu naviku da prilikom čitanja tih zadataka, u pauzi dok smo mi zapisivali, zastane i dva puta glasno zamljacka. Inače je nastavnik bio odličan pa mu nismo to puno zamjerali, samo mi je ostalo u pamćenju. U tim zadacima, nakon što ga zapišemo trebalo je prvo ispisati sve što nam je poznato i nakon toga, podvući jednu crtu i napisati ono što tražimo, ishod problema. Preračunavanjem se dođe do rezultata, danas lako, tada ipak malo teže. Ponekad je zadatak bio iz zbirke, na kraju koje je bilo rješenje. Obično samo jedna brojka, koja ti u matematici ne znači puno. Ako na testu napišeš samo rješenje, jednako ti je kao da ga nisi niti napisao, mada uvijek bude onaj jedan što tvrdi da je izračunao u glavi.
Nema posla bi u tom zadatku s riječima bilo rješenje s kraja knjige. Nešto od čega nemaš koristi ako do njega ne dođeš samostalno. I upravo zato, poopćeno govoriti o poslu, kao nečemu čega ili ima ili nema je pogrešno ali i izrazito štetno. Galamiti nema posla, skriva stvarne probleme. Na nema posla, najlakše se uzvikuje Biti će (biče) posla! Ako napadaš vladajuće da Nema posla, oni odgovaraju nema sada ali će ga biti, oporba okrivljuje vladajuće i viče kad mi dođemo – Biti će posla. Pri tome, ni jedna ni druga strana, dakle, Nema posla i Biti će posla, ne daju razloge na kojima temelje svoj skepticizam ili optimizam. Problem današnje Hrvatske nije što posla nema. Problemi su mnogo dublji, a Nema posla je samo krajnji rezultat tih problema. Isticati rezultat prije problema je glupo.
POSAO KAO PRIJEVARA
Posla, kao raspoloživih radnih mjesta u Hrvatskoj danas zaista nema. Nema ni uvjeta koji bi omogućili pojedincima započeti posao. Htio sam ovaj članak pisati u smjeru da posla ima ali nema radnih mjesta, ciljajući na činjenicu da zaista postoji hrpa usluga i proizvoda koji nedostaju, ali koji trenutno nisu potrebni jer ih nema tko platiti. Ovo me opet vratilo natrag - zašto nema tko platiti? - zato što ljudi nemaju novca, a nemaju novca jer – nema posla. Da, ali taj Nema posla ne smije ostati takav kakav je. Nema posla je prijevara koja nam odvlači pažnju. Pravo i osnovno pitanje, kojim možemo zaobići prijevaru je zašto ga nema. Cilj mi je napisati seriju članaka, gdje bih, naravno onako kako to vidim, opisao zašto posla nema, a prvenstveno za nas mlade. Zašto je trenutno stanje uma takvo kakvo je i zašto Nema posla prihvaćamo kao nešto nepromjenjivo i izmjerljivo.
IMA LI ITKO U OVOJ ZEMLJI SPREMAN PREUZETI ODGOVORNOST?
Nisam puno pisao, ali kroz ono malo što jesam nastojao sam ponuditi pojedincu ideju da on može i mora nešto samostalno učiniti. Tad sam, ne znam zašto, pisao o politici. Politika je dosadna, neću više o njoj kao glavnoj temi. Na kraju, pitanje iz ovog podnaslova asocira na osobu, Napoleona i Margaret Thatcher, čarobnjaka iz Oza koji će nas izvući iz govana. No, ima li itko spreman preuzeti odgovornost za samog sebe? Je li itko sposoban pretrpjeti kritiku? Ne trebaju nam čudotvorci i vođe, možemo i sami.
Ovo je nešto poput uvoda, slijedi članak o obrazovanju.
Pritom, Nema posla postaje i ostaje početak i kraj svake misli. Ono nema objašnjenja, ono jednostavno jest. Nekada ga nije bilo, sada jest. Naravno, osobna krivnja pojedinca nikada ne postoji. Nema posla zbog onih gore, nema posla jer su oni nesposobni. Iako ne znamo tko su oni.
POSAO KAO JEDINICA
Je li posao mjerljiv? Ili bolje: postoji li trenutak kada posla ima? Svaka država u Europi poznaje nezaposlenost, primjerice najniža je u Austriji 4,8 posto, ili u najnovijoj domovini Hrvata, Irskoj, nezaposlenost je 11 %. Dakle, za 11 % ljudi koji žele raditi nema posla. No ima li posla u Irskoj? Navodno ima, hrpa Hrvata živi u Hostelu i radi neke poslove. Posla ima. Divno.
Sjećate se svi onih zadataka iz matematike s riječima: koliko je putnika ostalo u autobusu, koliko je ostalo jabuka ili koliko Ivica ima novca? Meni su ostali u sjećanju jer je nastavnik imao dosta iritantnu naviku da prilikom čitanja tih zadataka, u pauzi dok smo mi zapisivali, zastane i dva puta glasno zamljacka. Inače je nastavnik bio odličan pa mu nismo to puno zamjerali, samo mi je ostalo u pamćenju. U tim zadacima, nakon što ga zapišemo trebalo je prvo ispisati sve što nam je poznato i nakon toga, podvući jednu crtu i napisati ono što tražimo, ishod problema. Preračunavanjem se dođe do rezultata, danas lako, tada ipak malo teže. Ponekad je zadatak bio iz zbirke, na kraju koje je bilo rješenje. Obično samo jedna brojka, koja ti u matematici ne znači puno. Ako na testu napišeš samo rješenje, jednako ti je kao da ga nisi niti napisao, mada uvijek bude onaj jedan što tvrdi da je izračunao u glavi.
Nema posla bi u tom zadatku s riječima bilo rješenje s kraja knjige. Nešto od čega nemaš koristi ako do njega ne dođeš samostalno. I upravo zato, poopćeno govoriti o poslu, kao nečemu čega ili ima ili nema je pogrešno ali i izrazito štetno. Galamiti nema posla, skriva stvarne probleme. Na nema posla, najlakše se uzvikuje Biti će (biče) posla! Ako napadaš vladajuće da Nema posla, oni odgovaraju nema sada ali će ga biti, oporba okrivljuje vladajuće i viče kad mi dođemo – Biti će posla. Pri tome, ni jedna ni druga strana, dakle, Nema posla i Biti će posla, ne daju razloge na kojima temelje svoj skepticizam ili optimizam. Problem današnje Hrvatske nije što posla nema. Problemi su mnogo dublji, a Nema posla je samo krajnji rezultat tih problema. Isticati rezultat prije problema je glupo.
POSAO KAO PRIJEVARA
Posla, kao raspoloživih radnih mjesta u Hrvatskoj danas zaista nema. Nema ni uvjeta koji bi omogućili pojedincima započeti posao. Htio sam ovaj članak pisati u smjeru da posla ima ali nema radnih mjesta, ciljajući na činjenicu da zaista postoji hrpa usluga i proizvoda koji nedostaju, ali koji trenutno nisu potrebni jer ih nema tko platiti. Ovo me opet vratilo natrag - zašto nema tko platiti? - zato što ljudi nemaju novca, a nemaju novca jer – nema posla. Da, ali taj Nema posla ne smije ostati takav kakav je. Nema posla je prijevara koja nam odvlači pažnju. Pravo i osnovno pitanje, kojim možemo zaobići prijevaru je zašto ga nema. Cilj mi je napisati seriju članaka, gdje bih, naravno onako kako to vidim, opisao zašto posla nema, a prvenstveno za nas mlade. Zašto je trenutno stanje uma takvo kakvo je i zašto Nema posla prihvaćamo kao nešto nepromjenjivo i izmjerljivo.
IMA LI ITKO U OVOJ ZEMLJI SPREMAN PREUZETI ODGOVORNOST?
Nisam puno pisao, ali kroz ono malo što jesam nastojao sam ponuditi pojedincu ideju da on može i mora nešto samostalno učiniti. Tad sam, ne znam zašto, pisao o politici. Politika je dosadna, neću više o njoj kao glavnoj temi. Na kraju, pitanje iz ovog podnaslova asocira na osobu, Napoleona i Margaret Thatcher, čarobnjaka iz Oza koji će nas izvući iz govana. No, ima li itko spreman preuzeti odgovornost za samog sebe? Je li itko sposoban pretrpjeti kritiku? Ne trebaju nam čudotvorci i vođe, možemo i sami.
Ovo je nešto poput uvoda, slijedi članak o obrazovanju.
