Ivo Josipović nema moralni integritet kojim bi mogao poduprijeti svoje klimave tirade o pravednosti i pouke što nam ih na ovu temu daje o državnim praznicima i sličnim svečanim prilikama
Od svog propovijedanju sklonog predsjednika Ive Josipovića hrvatski građani i građanke na Dan državnosti dobili su neočekivan dar. U prazničnoj poslanici prevarenima i pokradenima predsjednik nam je objasnio što jest, a što nije pravedno društvo. Korifej pravednosti uputio nas je da »pravedno društvo nije raj u kojem svi imaju sve, još manje društvo u kojem se može živjeti bez rada«.
Pravedno društvo, poučio nas je, jest ono »u kojem svatko može živjeti od rada i koje teret krize raspoređuje razmjerno ekonomskoj snazi građana«. Podsjetio nas je predsjednik i na minula, nepravedna vremena, u kojima se »popuštalo pred najgorim lopovlukom, korupcijom, nepotizmom i nekompetencijom«. Slušajući njegov govor, pred očima nam se vrtio niz slika.
Slika prva: Ivo Josipović kombinira kako da izvuče svoj i novac svoje obitelji iz Komercijalne banke. Banka je pred propašću, račun joj je blokiran, ali Josipovići preko štedionice Zlatica uspijevaju izbiti svoje depozite: 94,4 tisuće njemačkih maraka, 11,8 tisuća nizozemskih guldena, 29,1 tisuću austrijskih šilinga, 61,1 tisuću francuskih franaka te 2,6 tisuća dolara. Mnogi građani neće imati priliku izvući svoj novac na takav način. Za njih je račun blokiran. Učinilo nam se to - nepravednim.
Slika druga: Predsjednik Ivo Josipović u Vladi Republike Srpske sjedi za klavirom i Miloradu Dodiku svira - »Moj galebe«. Nastojali smo u tom romantičnom prizoru pronaći nešto pravedno, ali nije nam polazilo za rukom. Naprotiv, pri toj slici predsjednik nam se činio kao bezosjećajni šarlatan koji u ime zajedničke nam države skuplja simpatije kod klike što upravlja tvorevinom nastalom na genocidu, na kostima srebreničkih žrtava, na muci protjeranih posavskih Hrvata, na bošnjačkoj krvi koju su prolijevali u potocima upravo ti koji se danas zaklinju u Republiku Srpsku, ti kojima predsjednik zaneseno svira milozvučne melodije.
Slika treća: Predsjednik Ivo Josipović u šetnji s Markom Vojkovićem, dugogodišnjim prijateljem. Zahvaljujući organizaciji u kojoj je glavnu riječ imao predsjednik države taj je zaradio milijune. Nastojali smo u tom romantičnom prizoru pronaći nešto pravedno, ali - nula bodova. Naprotiv, taj famozni ZAMP u kojem su Josipović i Vojković, svaki na svoj način, igrali glavne uloge učinio nam se kao stroj za maglu, stroj koji milijunima kuna podmazuju sitni ugostitelji, turistički djelatnici, vlasnici radio-postaja i mnogi, mnogi drugi.
Slika četvrta: Imovinska kartica aktualnog predsjednika, stanovi površine omanjeg školskog igrališta, pokretna imovina od 160 tisuća eura, do 400 tisuća kuna godišnjih prihoda od pravne i umjetničke djelatnosti. Lijepo se, pomislismo, predsjednik Josipović snašao u vremenima kad se popuštalo pred najgorim lopovlukom, korupcijom, nepotizmom i nekompetencijom. Toliko je u Hrvatskoj pravnika i umjetnika, ali rijetko koji se uspio tako omastiti.
Slika peta: Predsjednik Ivo Josipović sjedi za stolom s novinskim magnatom Ninoslavom Pavićem, a kraj njih vino pijucka Đino Nula (ili tako nekako), glavni urednik nevjerodostojnog tjednika koji sam sebe kiti titulom najutjecajnijeg u Hrvatskoj. Kamensko, Adriatica.net, financijske kombinacije s ozloglašenim hrvatskim tajkunom Miroslavom Kutlom, dnevne novine kao poligon za promociju političkih kleptomana - ništa od toga nas nije asociralo na pravednost. Naprotiv, učinilo nam se degutantnim da predsjednik države sjedi u takvom društvu i pijucka bijelo vino.
Slika šesta: Predsjednik Ivo Josipović komentira nerad Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića u vrijeme dok je Ivo Sanader sa HDZ-om pljačkao Hrvatsku pa kaže: »Da je kukuriknuo ranije, sigurno bi završio u loncu. Njegov odlazak bi značio odustanak od borbe protiv korupcije. On je zajahao konja korupcije i dajmo mu priliku da to završi.« Upitan za Bajićevu zapovjednu odgovornost zbog curenja povjerljivih podataka iz Državnog odvjetništva, predsjednik reče: »Nema zapovjedne odgovornosti, nego je riječ o tehnologiji u kojoj veći broj osoba iz različitih institucija i položaja ima dostupne materijale.«
Učinilo nam se kao da Josipović čini sve da zaštiti Mladena Bajića. Kao da mu je nešto dužan. Onda nam je na pamet pala ona epizoda iz predizborne kampanje, kad su iz Državnog odvjetništva novinaru portala Index dali uvid u kaznene prijave podnesene protiv Josipovićevog protukandidata Milana Bandića pa zbrojismo dva plus dva. Rezultat ispade - četiri, ali ničeg pravednog ni tu nismo našli. Na koncu smo zaključili da Ivo Josipović nema moralni integritet kojim bi mogao poduprijeti svoje klimave tirade o pravednosti i pouke što nam ih na ovu temu daje o državnim praznicima i sličnim svečanim prilikama.
Izvor: www.novilist.hr
