Kako će se živjeti?
Vrućine su uzele mali predah. Ne znam da li ćemo uspjeti do idućih, najavljenih za kraj idućeg tjedna, ohladiti kuće i sebe. Klima se mijenja, to je postalo kristalno jasno. Temperature koje sada imamo nisu normalne, nisu nikada bile tako dugotrajno visoke i konstantne, posebno po noći. Temperatura mora, iako svi volimo kad je more toplo, pokazuje da smo u velikim problemima. Tako su nam došli morski psi, oni koji ne obitavaju u našem moru, neke vrste riba, dok neke vrste izumiru kao i flora koja se mijenja. Naravno, sve je podložno promjenama, ali mi, ljudi smo krivci što se zemlja mijenja na gore tako brzo. Jer ona ima proces svoje revitalizacije, nazovimo to tako, njoj treba vrijeme koje joj mi ne dajemo. Mi samo uzimamo, uništavamo, trošimo i ne obaziremo se. Ne svi, čak se neke zemlje okreću održivom opstanku, ali za to treba imati resurse i zdravu ekonomiju. Kao i dobar standard. Barem u današnje vrijeme.
Jer, zemlji je bilo najbolje kad se nije imalo ništa, kad su svi bili u špiljama, slamnatim kućama i jeli iz jedne posude ono što se uzgojilo ili ulovilo. Sad nas je previše, previše znamo, previše umijemo, previše želimo. Previše jedemo I pijemo, previše toga posjedujemo, a sve troši nešto. Možda da smo malo umjereniji, da svi malo više pazimo, možda bi bilo bolje.
No kada čitate da je ‘ugledni HDZ-ovac’ ( zar to može biti u istoj rečenici?!) krao željezo, drugi, bivši minister, završio u istražnom zatvoru, treći dao ostavku, a sve zbog novca i moći, onda je jasno da je njima samo bitno to kako će oni što više koristi prigrabiti sebi. Jer oni trebaju još!!! Kaže minister na odlasku da više nema izazova! Ministarstva koje će ući u povjest, pa i minister koji bude, jer je radio u vrijeme ulaska u Euro zonu?! Zar to nije presedan? To nije izazovno? O krizi, o ratu, o poskupljenjima, o inflaciji da ne govorimo! To nije izazov?!
Sjetim se Markovića, nekad davno kad je preuzeo financije u krizi. Tada, jedini puta, smo vidjeli da je to rješivo u godinu, dvije. Jasno, druga vremena su bila, drugačije politike. Ali i deset puta veća i problematičnija država. Ili mi se čini? Nama će sad doći neki novi minister, koji već ima neke repove. Daj bože da zna što radi, zbog svih nas, no nisam sigurna da je tamo zbog kavalitete. Ministri se mijenjaju kao na traci. Afera za aferom. Nitko to radno mjesto više ne želi. Barem tko je svjestan da tu svejedno neće raditi samostalno.
Pa dok se naša svakodnevnica vodi oko toga tko zna napraviti veću aferu, ne rješavaju se važne stvari. Onima koji bi rješavali, podmeću se balvani pod noge. Pa tako neke mame financiramo da odgajaju djecu, uče s njima, ispituju ih paze da imaju sve petice i za to ih plaćamo ( bilo to dobro za djecu ili ne), druge mame rade, ganjaju karijeru ( naravno ne moraju, to su odabrale) pokušavaju žonglirati uvijek sa više loptica u zraku nego što je moguće. Opet, to su izabrale reći će neki, ali neke moraju raditi da bi prehranile obitelj ( one izvan Zagreba). Naravno, znate kuda to vodi. Ono što je napravila prva dama ( ako se tako može reći jer dame nemaju afere), se ne radi. Ne i kada nisi pod povećalom, a kada jesi, tek onda ne. No, sin u tim godinama ne shvaća kad mu se ( vjerujem), kod kuće kaže uči jer MORAŠ imati sve petice ako misliš u ovoj državi nešto upisati. Tu dolazimo do problema. Ne postoji ni jedan roditelj koji nije prošao nešto slično barem jednom u životu. Ako i ne, video je u krugu poznanika.
Pisala sam o ocjenama I upisima prošli puta pa se neću ponavljati. Mame su mame, žele djeci najbolje.
Moje iskustvo. Kćerka je bila odlikaš. U sedmom je imala iz matematike četiri zaključeno na kraju godine. Kod te nastavnice, sad u mirovini, četiri je značilo da možeš predavati matematiku u školi. Skoro. Nisu joj išli logaritmi i ok. U osmom na polugodištu četiri, ali prosjek 4,2. Na kraju godine prosjek 4,5 ali zaključeno četiri. Ona želi u gimnaziju, tih godina je bilo skoro nemoguće bez 5,0. Pitala je da odgovara, nastavnica je rekla da ona zna za četiri i da ne može dati pet. Mama, tj. ja , naravno kod razrednice da pitam može li se na nastavnom vijeću uzeti u obzir prosjek, to da ima sve petice, da je zbilja uzorna. Pokušat će, kaže. Naravno, zaključena je četvorka. Nisam ni razmišljala ići negdje nešto tražiti. Bit će kako biti mora. Ipak upisala je što je htjela.
Većom nepravdom, neprofesionalizmom, smatram ponašanje sinovog učitelja u prvom osnovne. Prvi tjedan, prva pjesmica. U čitanki na prvoj stranici. Znači još nisu ni slova učili, mora netko naučiti s njim. Pjesmica koja nema rimu, koja ima nekoliko riječi koje mu moram objasniti značenje jer nisu česte u govoru. Nekako smo je naučili. Ujutro pred školu ponovili. Iz škole je došao pognute glave. Pitam što je bilo, kaže dobio jedan (1) iz pjesmice. Prva ocjena, prvo ispitivanje. Nema cvjetića, nema smajlića, nema nauči. Odmah jedan. Pitam kako kad smo naučili, kaže počeo, zbunio se pa malo šutio jer se nije mogao sjetiti kako ide. Sjedi, jedan.
E tog starog učitelja treba poslati u vladu da dijeli jedinice, a djecu trebaju učiti ljudi koji ih žele nešto naučiti, dati im krila i pustiti ih da lete. Ovaj je mom sinu skresao krila prvi tjedan. Naravno da sam bijesna otišla u školu, a zbog djeteta moram normalno komunicirati s učiteljem kod kojeg je trebao ići četiri godine. Kao, pa nije znao, mislio je da nije naučio. Pitala sam što mu nije malo pomogao, malo potakao da se sjeti. Pitala sam zašto odmah jedinica, ne može li to drugačije! Kaže da on ne priznaje te cvjetiće i smajliće, neka ispravi i sl. Srećom otišao je u mirovinu, a sin je imao šest, sedam učiteljica, ali sve bolje od njega. Nisu poklanjale ocjene, nije bio odlikaš ali je bio vrlo dobar I dobar, kako kad, do kraja srednje škole kad je gradivo bilo ono što ga zanima. Onda odlikaš I to nagrađivani. Bez ičije pomoći, sam.
Želim reći da nepravdi ima, naše je da reagiramo, u okvirima u kojim možemo. Sanja bi isti rezultat postigla da je otišla jer je Sanja Milanović. Ne mislim da je to u redu, nije, ali lako je nama govoriti jer ona nama neće kucati na vrata. Nije ni malo lako onima koji na nekim funkcijama trebaju reći ne. A opet, većinom su postavljeni po političkoj podobnosti, pa kako to i očekivati. Ipak odraditi to ovako, a opet ljudski je jerk ad nas huja uhvati, onda nitko od nas ne razmišlja o posljedicama. Ipak, jako ružno je što su morali pokazati da znaju kako to ide i da sudjeluju u tome. U stvari, neoprostivo, jer su oni trebali, trebali, pokazati da su drugačiji. E zato sam ja otišla od politike još davno.
Nije ni malo dobro. Kad ide kriza, ona podiže sav mulj, pokazuje svu srž društva i ono najgore što imamo ( nemamo).
Želim nam umjerenije temperature, a da traju što duže da ne moramo paliti grijanje. Želim nam novu generaciju mladih i političara i glasača, koji će znati da su obećanja samo obećanja. Znoj, krv i suze, samo je to ono što nas može izvući. U krizi je to možda i najlakše, jer rezovi su i tako sigurni, pa onda kad se reže, treba odjednom napraviti oštar rez i da je gotovo.
Želim nam bolje sutra.
A sad da nešto skuhamo, dok se može.
Razljevuša/proja s tikvicama
Jednostavno I jeftino jelo. Starinsko. Može se raditi u kombinaciji I s drugim brašnom, ne mora biti kukuruzno. Također možete dodati I nešto drugo, a može bez ičega. Doista podložno raznim izvedbama. Treba vam deset minuta za pripremu.
Pomiješajte:
2 čaše ( za sve je mjera čaša od 2 dl) kukuruznog brašna
1 čaša bijelog brašna
1prašak za pecivo
1žličica soli
Posebno pomiješajte:
2 čaše jogurta @euro_milk ( ja sam pomijesala 1 času čvrstog jogurta i 1 čašu stepke @euro_milk )
3 veća jaja
1 čaša ulja
Spojite pomiješane tekuće sa suhim sastojcima. Tikvicu naribajte, posolite, malo ocijedite pa dodajte ako želite.
Možete dodati sir, koju god vrstu, mladi luk, što god želite. Pecite na 180 C oko 25 min. Probajte čačkalicom da li je pečeno.
Kolač s marelicama
Najjednostavniji, jednostavni kolač. Brzo se napravi, još brže nestane. Ali tako I treba, jako je fin, pa ga vrijedi često ponoviti samo s različitim voćem.
SASTOJCI:
5 jaja
2 dl stepka @euro_milk (jogurt)
300 g šećera
270 g brašna
10 g praška za pecivo @ruf.adria
170 g ulja
vanil šećer @ruf.adria
marelice i višnje ili drugo voće, meni je najbolji ipak s višnjama, ali mijenjam i ja po sezoni
šećer u prahu
PRIPREMA:
Odvojite bjelanjke od žumanjaka. Bjelanjke mutite u čvrst snijeg. Po malo dodajte šećer pa dalje mutite da se istopi. Kada je čvrst šaum, dodajte žumanjke i žicom ih umiješajte. Zatim lagano umiješajte i ulje i jogurt. Na koncu, pomiješajte brašnaste sastojke pa ih dodajte i sve dobro žicom ujednačite. Izlijte u dublji, namašten i pobrašnjenj lim za pečenje, gore složite očišćene polovice marelica. Imala sam i malo malina pa sam ih dodala. Po želji. Pecite u već zagrijanoj pećnici na 180°c oko 30 - 40 min. Provjerite čačkalicom. Po želji pospite šećerom u prahu.
