Prije 8. Marta Ili 8. Ožujka.
Dan žena se približava, kakav će biti ženama, vidjet ćemo. Mnoge žene misle da nisu krive zbog načina na koji žive ili na koji ih se gleda, no to nije točno. Najčešće je to kombinacija svega. Živimo u muškom svijetu i kapitalizam, a da ne spominjemo istočne patrijarhalne zemlje, se trudi maksimalno da ta uloga majke, domaćice, a ne žene, osobe, bude polazna točka. To je i u ciljevima crkvi, pa je doista teško promijeniti i uvjeriti mlade da treba biti drugačije. U stvari, to najbolje mogu već navedene majke. One odgajaju i kćeri i sinove, pa kao što sam već negdje pročitala, često se kćerki govori:” Kako si se to počešljala, što si to obukla, sredi se, ne možeš takva van, uradi ovo, uradi ono…”, a sinovima:” Ajde ti samo, ja ću…, ma lijep si ti majki svojoj, neka, mi ćemo, odmori se,…”. Samo ih trebamo naučiti i ponašati se prema njima kao jednakima. Ne odmah kćerki govoriti da ide s nama kuhati, a da sinu da gleda nogomet s tatom. Neka otkriju sami interese, ako su baš takvi, neka, ali ne da se to mora ili treba. Vjera, tradicija i zatucanost su toliko života upropastili kao malo što. Ono :” Šta će svijet reći?!”, još toliko. Čemu? Da gledamo nesretnu djecu ali neka je izmišljena slika lijepa.
Srećom, vidim kod mladih žena, ali i muškaraca, da ipak žive dobar život i da dijele obveze, imaju slobodno vrijeme, podjednako se zabavljaju i zajedno, ali i svako sa svojim prijateljima. Ako ljubav I povjerenje postoje, onda je sve lako. Kada se tako gleda i ako tako ostane, onda će se i u poslovnom svijetu brže mijenjati taj muški svijet. Žena je puno više sa visokim školama, no te muške ‘klike’ se drže zajedno i teško se mijenjaju. Bit će, nadam se.
Svim ženama želim sretan Dan žena, a muškarcima samo da ne zaborave makar sitnicom obradovati svoju dragu i dobrim raspoloženjem joj uljepšati dan.
Ako želite ‘lagodan’ život kako netko zadnji puta reče u komentaru, poput moga, onda samo radite po cijele dane i eto ga! Jer mi smo imali dva kofera robe, pola toga za bebu, davne 92. i ništa više. Jedino svekrva plac ovdje u centru i to nam je bila polazna točka. Raditi po deset do dvanaest sati, mome mužu ( kojem ni rođeni otac u početku nije vjerovao da zna zanat) je bilo normalno. Na početku sam i ja znala biti šegrt. Radili smo kao mravi, doslovno. Tek nedavno prodali u Bosni imovinu ( roditelji), pa se desila druga nekretnina za dodatni rad i sređivanje. Da, ostat će. Zato vrijedi rada i truda.
A sad kad su se djeca :”Skinula s kašike”, a mi radimo, može se malo i putovati. Nemamo za državne obveznice, ne mislimo novac odnijeti u grob, nemamo apartmane za iznajmljivanje ( na žalost!), pa si priuštimo nama najdraže. Putovanje. Onda između njih, opet radimo kao budale. Pokušavamo malo smanjiti, ali ne ide 😊 Naši poznanici se čude energiji koju imamo, jer uz puno sati rada mi još imamo energije za druženje, izlaske, svašta. Ne odmaramo po danu, ne gledamo maratonske serije, TV obično radi sam sebi.
Nekome je nešto važno. Ja ne patim od markirane robe, nađe se ponešto, ali samo zato jer mi je bilo lijepo i na sniženju. Inače nosim ono što mi se sviđa i da nije preskupo. Ne patimo ni od auta, ni nekog luksuza. Čak ne želim ni namještaj mijenjati, radije ću putovati. Sve je stvar osobne perspective i ambicija. Ako sebi nađete ono što želite, onda si trebate naći i način da to ostvarite. Osim ako vam se bolest ne isprječi u tome. Jer ja sam završila jednu školu, pa prekvalifikaciju, pa idući stupanj, tečaje i koješta. Radim sasvim deseto, jer sam se u tome trenutno našla i to me ispunjava, sretna sam. Da sam čekala da radim u struci, načekala bih se. Tako da, tražite svoj način i put k sreći, možda i nije sve tako crno.
Kod nas je teško, sve ovo bi bilo sto puta lakše I financijski isplativije da radimo u većini zapadnih zemalja, ali tu smo. Što se Broda tiče, vjerujte, ne stižem ništa pratiti. Pogledam neku izložbu, kazalište, nekada izađemo, no to je otprilike sve. Rastuži me kad vidim kako se drveće nemilice siječe ( Osječka), ali ne znam, možda je bilo bolesno. Nadam se da će doći drugo mlado drveće na ista mjesta. Treba nam hlada I kisika što više.
Poznanica, mlada poznanica mi reče da se mladi i vraćaju u Brod, jer je tu bolje i lakše odgajati djecu, a sad se i posao nađe. Režije su manje nego u Zagrebu, ne putuje se satima od-do, pa ostane i vremena i nešto novaca. Nadam se da je zbilja tako, jer oni su ti koji mogu mijenjati i svježa krv koja nam je potrebna da grad prodiše i postane grad u punom smislu te riječi.
Za tjedan kad je 8. Mart, evo nešto jednostavno i domaće. Neću skoro nešto iz dalekih zemalja, iako bude upita i za to.
"Ćuftete" i krumpiri malo drugačije
Jednostavne, svakodnevne namirnice, malo drugačije pripremljene. Jako ukusno i lagano za pripremu.
SASTOJCI:
750 g miješanog mljevenog mesa
do 1 kg krumpira
ulje
brašno
0,5 l vrhnja za kuhanje
mlijeko
muškatni oraščić
vezica peršinovog lista
sol i papar
300 g ribanog sira, mozzarelle ili gaude
4 žlice mljevenih zobnih pahuljica
1 dl vode
1 glavica crvenog luka
2 režnja češnjaka
po želji malo čilija
1 žličica mljevene slatke paprike
1 žlica ketchupa
PRIPREMA:
Očistite luk i češnjak pa nasijecite na sitne kockice. Pržite luk na malo ulja, kad porumeni dodajte češnjak i kratko promiješajte. Ugasite vatru. Pomiješajte meso, zobene pahuljice ( sameljite u blenderu), sol, papar, ketchup, papriku, vodu, pola vezice nasjeckanog lista peršina i luk. Uzmite vatrostalnu posudu i lagano namastite. Očistite krumpire i stavite ih kuhati u malo posoljenu vodu. Dok čekate, napravite bešamel. Na malo ulja pržite 2 žlice brašna. Miješajte dok ne počne lagano rumeniti. Prelijte s 2-3 dl mlijeka pa miješajte. Dodajte malo soli ili začina za juhe, malo muškatnog oraščića. Treba biti srednje gusto, kao tjesto za palačinke. Kada ima dobru gustoću, sklonite s vatre, umiješajte sir i vrhnje za kuhanje. Krumpir neka se kuha oko 5 minuta, da ostane dosta čvrst, skoro sirov u sredini. Čim ga maknete s vatre, istresite vruću vodu i ulijte hladnu da se brzo ohladi. Nasijecite na kriške debele 7-8 mm. Sad od mesa napravite veće ćufte, na dno vatrostalne zdjele složite krumpire s krajeva krumpira, stavite ćuftete, između stavite kriške krumpira pa prelijte bešamelom. Pecite oko 40 min na 200°c dok ne porumeni. Pospite listićima peršina. Na žalost, ovo je jako fino, deblja, a ne može se prestati jesti.
Srca s lješnjacima
Keksići koje možete praviti u svim oblicima, sad prigodno možda ovako kao srca, za Uskrs zeke I pilići, a za Božić jelke. Pripreme se brzo, a kako I da li ćete ih ukrašavati, birajte. Sa malo šećera u prahu ili samo pošpricati s čokoladom, opet su ukusni.
SASTOJCI:
250 g maslaca
150 g mljevenih prženih lješnjaka ( može i oraha)
350-400g oštrog brašna ( može pola, pola s mekim također)
1 jaje
1žumanjak
1 vanil šećer
Pola žličice praška za pecivo
100 g šećera
Korica limuna ili aroma po želji ( rum na pr.)
PRIPREMA:
Pomiješajte brašno i lješnjake, prašak, šećere, dodajte maslac pa prstima napravite mrvice. Što manje stišćite, vrhovima prstiju to brzo radite. Dodajte jaja i povežite. Ako treba, posve malo hladne vode, možete dodati da povežete u kuglu i odmah u hladnjak na 1 h.
Na posve malo brašna razvaljajte i vadite oblike. To je to. Pecite na 200 oko 12 min.
Kada se ohlade ukrasite. Ja sam koristila bijelu čokoladu i par kapi crvene boje, vi ukrasite po želji.
