Tko je kriv? A tko nije?
Živimo u čudnim i teškim vremenima. Ono što se dogodilo u Beogradu, moglo se dogoditi bilo gdje. Priče da su djeca svih bogatih ili povlaštenih loša i razmažena, jednako je neistinita kao kad govorimo o siromašnoj da su niš’ koristi ili lopovi. Istina je samo da uz sve što dobrostojeći daju svojoj djeci, daju i ubojitije oružje i ubojitije odvjetnike. Mislim na auta, oružje, ‘znanje’ ( znaš li ti čiji sam ja?!; pa eto I baratanje oružjem) ono koje ne bi trebali znati u tim godinama. Svi tinejdžeri u tim nekim godinama imaju kondore u glavi. To je normalno. Međutim, neki to drže u sebi i samo eksplodiraju. Bili smo svjedoci samoubojstava, kao i drugih načina kojima naude većinom sebi. Ovakvo nešto se rijetko vidi i čuje. Pa čak i u ozloglašenoj Americi.
Kažu :”Kako siješ, tako i žanješ:”. Ne znam za tu obitelj, ali one stradalih cijeli život će se mučiti pitanjima zašto i kako, mislim bez pravog odgovora. Preko dvadeset godina se djeca uče svojim pravima, odgajaju se mali ‘bogovi’ koji smiju i ‘znaju’ sve. Dužnosti i obveze se nigdje ne spominju. Roditelji žive za njih i pretodstavljaju svoje želje i potrebe njihovim. Viđam to stalno, ali što dalje ide, sve je gore.
Moja mama je znala reći za moju pokojnu seku da:” Kad matori dobiju djecu, puste da im skaču po glavi!”, iako je ona rodila s 30, dopuštali su djeci nešto više no mi. Ali znala je odbiti da ide na kavu bez djece uz :” Meni moja djeca ne smetaju!”. Da, ni meni moja nikad nisu smetala, ali htjela sam i sad želim još svoj život. Kćerka zna reći da je mislila da smo strogi, ponekad nezainteresirani ( kada su znali dobiti lošu ocjenu, nije nas zanimalo da li je professor ima na zubu, da li je nepravedan ili sl., nismo išli ni pitati ni prijetiti), pa su morali sami ispravljati ocjene. Nije bilo opravdavanja sati ako nije opravdano, ni izbjegavanja obaveza. Ona sad kaže da će biti još stroža. Vidjet ćemo.
No to što oni momentalno zaplaču, bune se, pa i raspravljaju ( kaže prijateljica da joj je sin prijetio plavim telefonom, ona mu rekla samo da zove. Ako misli da će mu negdje biti bolje, kod nepoznatih ili u domu, neka izvoli. Razmislio je i nikada više. Sad je visoko obrazovani predivan mladić. Uvijek je to bio, ali lude godine su lude.) ne znači da treba ili može biti po njihovom.
Mislim da ovaj slučaj nije direktno povezan ni s čime, to dijete je izuzetak koji potvrđuje pravilo
Činjenica je da ni u jednoj od naših zemalja u okruženju ništa ne valja, to je sigurno. Pravosuđe, Pravda. Pod jedan. Onda odgoj. Kod kuće se djeca odgajaju od malena. Ne samo onime što im govorimo, ne fali djeci toga :”Pričajte sa djecom!”, primjer je ono što odgaja i pravi ličnosti. Djeci pričati da su ljudi dobri i pametni na pr., a onda govoriti da je ovaj idiot, onaj glup, treći budala, za četvrtog da se treba ubiti, peti nije za ništa itd., to oni uzimaju kao obrazac i onda samo traže i vide loše u ljudima. Primjerom ih učimo i dajemo obrazac ponašanja.
Na to škola treba nadograđivati i znanje i daljni odgoj. No škola ne može sve, a vidim da je puno prosvjetnih radnika linijom manjeg otpora i čuvajući sebe, prestala išta osim šturog gradiva učiti djecu. Ocjene, te petice, također dijele kako moraju. Neka djeca ih dobiju znanjem, druga prijetnjama roditelja. Svi znamo prosvjetare koji su duboko nesretni jer zvanje koje su odabrali više nije ni blizu onome što bi trebalo biti. Sve to vodi generacijama koje gledaju samo sebe, svoj interes i svoju pravdu. Puno njih, srećom, shvati kasnije kako funkcionira svijet, pa nisu ni problem ni loši ljudi. Problem je kada se desi ovakva tragedija pa se želi odrediti krivac jer bi onda svima bilo lakše. Svi su (smo) krivi!
Kako je netko rekao, zbog okretanja glave, zato što je netko izmislio Lidliće, pa se djeca diskriminiraju ako nemaju modern trenirke ili patike, sat ili mobitel. Svi nalikuju jedni drugima kao jajae jajetu, umjesto da se bore da budu originalni, svoji. No djeca su uvijek bila zločesta i znala nekoga imati na meti, no roditelji obično to nisu znali. Prije bi bilo batina i kazne samo takve. Sada se potiču klike, druženje sa ‘sebi ravnima’, očito i škole se tako organiziraju. Podjele od vrtića su loše, jer nisu zato što netko želi u vrtić gdje se uči engleski, a u drugom francuski, već zato što ‘cream de la cream’ ide tamo ili ne može tamo. Ne ponovilo se, a nama želim da se sustavi počnu mijenjati jer drugačije se neće ništa promijeniti.
Na kraju samo kratki osvrt na prošlu kolumnu. Čini mi se da nisam jasno napisala. Osoba koja mi je radila stranicu ima previše obaveza i ne može sada uzeti da radi novu. Ne mogu, tj. mogu upisivati nove recepte, ali stravica će kad tad blokirati i neće se više moći otvoriti. Zato je taj posao neisplativ u nekom pogledu. Naravno da znam i da ću platiti izradu nove stranice, do sad sam plaćala sve, ne mislim da će netko to napraviti besplatno.
Posljednje, radim na rješenu toga svega.
A sad kuhanje, barem će vikend biti lijep. Majčin dan nekako ne mogu čestitati, jer nekim majkama, ni nama, nije ovih dana do toga.
Ražnjići od mljevenog mesa
Skoro klasična smjesa za neke pljeskavice ili kuglice od mljevenog mesa, ali djeci i odraslima uvijek je zanimljivo kada je s roštilja i na ražnjićima. Ražnjiće obavezno barem jedan sat držite u hladnoj vodi jer tako ne gore na vatri pa nećete imati problema kod pečenja, a i izgledat će lijepo.
SASTOJCI
- 1 kg mljevenog junećeg mesa
- 2 mlada luka
- 2 režnja češnjaka
- 2 žlice sjeckanog peršinova lista
- 1 žlica koncentrata rajčice
- 1 jaje
- 0,5 dl mineralne vode
- Po želji, čili ili kajenska paprika
- 1 žličica slatke ili dimljene paprike
- 50 g krušnih mrvica
- Sol, papar
PRIPREMA
Mladi luk očistite i sitno nasjeckajte. Češnjak protisnite kroz gnječilicu pa dodajte ostale sastojke te sve umiješajte u jednoličnu masu. Štapiće za ražnjiće uronite u hladnu odu barem jedan sat jer tako ne gore na vatri. Masu podijelite na 8-10 porcija, napravite valjak i spremite u hladnjak na 40 minuta do jednog sata. Na svaki ražnjić stavite jedan valjak i pecite na roštilju na umjerenoj vatri. Stalno okrećite da ne zagore. Servirajte s krumpirićima i aromatiziranom majonezom.
Savjet:
Po želji, mijenjajte začine, od onih mediteranskih do kineskih ili meksičkih. Također, umak može biti i s jogurtom, ovisno o vremenu i vašoj volji.
Mini cheesecake s vrtnom rabarbarom i umakom (coulis) od jagoda
Ovo su kolači koje možete praviti u jednom velikom kalupu, a ako želite da bude drugačije, koristite male kalupe za pojedinačne porcije. Ovaj desert jako je fin, a još jedan plus je i jednostavna priprema, bez pečenja. Ako nemate rabarbaru, ukrasite drugim sirovim voćem. Osim jagoda, maline, kupine, borovnice, što god je aktualno.
SASTOJCI
125 g keksa (po želji, ja sam pravila s Digestive keksom)
100 g badema
100 g maslaca
1 žlica smeđeg šećera
1 žlica ulja
200 g rabarbare (može i drugo voće koje je u sezoni)
4 žlice šećera
1 veći limun
200 g svježeg sira za kolače
100 g milerama
3 vrećice vanil šećera
200 g vrhnja za šlag
1 vrećica mljevene želatine
200 g jagoda ( i drugo voće kada je sezona)
50 ml soka jabuke
1 žlica šećera u prahu
Listići mente za ukras
PRIPREMA
Kekse sameljite ili zdrobite, a zatim sitno nasjeckajte bademe. Dodajte kekse, bademe, žlicu smeđeg šećera i istopljeni maslac u jednu veću posudu. Sve dobro promiješajte pa uzmite 8 prstena za kolače. Lagano ih premažite uljem i stavite na papir za pečenje na lim. Možete koristiti i silikonske posudice ili papirnate košarice za muffine, a možete praviti i u običnom obruču za torte.
Masu od keksa utisnite u dno, poravnajte pa spremite u hladnjak. Za to vrijeme očistite rabarbaru, nasijecite je na komade veličine 2 cm, stavite na papirom obloženi lim, pospite žlicom šećera i pecite u zagrijanoj pećnici na 150°C oko 30 min dok ne budu dovoljno pečeni, ali da se ne raspadaju. Povremeno promiješajte.
Iscijedite 4 žlice soka limuna. Svježi sir, mileram, sok limuna, preostale 3 žlice šećera i 1 vanil šećer promiješajte u glatku kremu. Otopite želatinu po uputama pa dodajte u kremu. Posebno umutite šlag, pa sve spojite. Izvadite kalupe iz hladnjaka. Stavite četvrtinu kreme na kekse, poravnajte pa vratite u hladnjak kao i ostatak kreme. Jagode s ostatkom vanil šećera i sokom od jabuke kratko kuhajte, pa kroz cjediljku oslobodite od sitnih koštica. Umak, coulis, ohladite. Izvadite kolače iz hladnjaka, nožićem pažljivo odvojite od kalupa pa ih skinite. Preostalu kremu dobro izmiješajte, dodajte žlicu ili dvije umaka da dobije svijetlu nijansu voća, pa žlicom stavite na kolače. Malo poravnajte, ali da se ipak vidi da je stavljeno kasnije, drugačije. Rabarbaru složite na vrh pa na tanjurima za serviranje prelijte umakom od jagoda. Ukrasite listićima mente.