Upoznavanje svijeta
Kao što sam nagovijestila, putovali smo i vratili se. Čitavi! Zašto i ne bi, kada je to bilo putovanje u ne tako daleku zemlju, Francusku. Šarmantni Pariz me je totalno osvojio. Ima taj grad doista ono nešto. Građevine koje ne prelaze 4 do 5 katova i koje imaju te prekrasne francuske prozore. Kako netko reče: Šarmantno prljave… Nije čist poput velikih Njemačkih gradova ili Beča na primjer, ali nije ni tako prljav, kako znaju reći. Možda je tome tako jer još nije sezona masovnih posjeta Parizu, pa iako je bilo i gužve i čekanja, to je neusporedivo sa proljetnim gužvama bilo gdje na sličnim destinacijama. Tako da ima prednosti otići i ranije. Činjenica da vegetacija miruje i da je ljepše sigurno od svibnja na dalje, ali lijepo je i neometano sve razgledati, naći mjesto u restoranu, moći gledati okolo, a ne samo kako proći kroz gužvu. Bili smo na vrhu Eiffelovog tornja s kojeg puca fantastičan pogled. Vrijeme nam je išlo na ruku, sunčano iako gore puše, pogled je bio nezaboravan! Notre dame je priča za sebe, impresivno zdanje neobično baš zbog nedostatka krovića na tornjevima, impresivno u svakom pogledu.
[gallery columns="4" ids="125931,125932,125933,125934,125935,125936,125937,125938,125939,125940,125941"]
Njihove sve upravljačke strukture su u prekrasnim palačama čiji prozori i ono malo što se vidi izvana, poput lustera i nadvoda, govore o kakvim je zdanjima riječ. Louvre smo ostavili za neki drugi posjet, jer kažu ako se ne uzme barem cijeli dan za obilazak, ne vrijedi ni ulaziti. Obišli smo uređeni okoliš i „dvorište“, aleje i prolaz kojim počinje Champs-Elysees. Naravno, Trijumfalna kapija je bila jedan od ciljeva, Pariške kapije su inače prekrasne ( 😉), a muzej koji smo odabrali za obilazak je bio d'Orsay. Nekadašnju željezničku stanicu u kojoj se dogodila stravična nesreća, odlučili su zatvoriti i poslije su prenamijenili u muzej. Izvrsna zamisao jer su i prostor i eksponati fantastični. Neka najveća djela najvećih slikara i kipara, pa i majstora unutrašnjih uređenja, izloženi su tamo i doista je prava privilegija moći prići na korak tim djelima. Impresionirali su me opet i opet. Naravno, obišli smo i operu i druga zdanja šetajući gradom, a morali smo malo zaviriti i u najveću i najpoznatiju Shopping meku za dobrostojeće ( ne pitajte za cijene!) Laffayete. Zgrada je ono što impresionira. Obišli smo je više zbog same građevine, na čiji krov se također može izaći, a na trećem katu su napravili staklenu platformu na koju se prošeta i stoji iznad štandova u prizemlju sa satovima, nakitom i parfemima. Naravno da sam i tu išla, ako sam mogla na drugi kat Eiffela, na staklenu platformu na 115 m kako ne bih mogla ovo. Francuzi voze kao i na filmovima, oko Trijumfalne kapije to izgleda baš neobično, a opet jako napeto. Svi stoje ukrižani u raskrsnicama, ali kao da nikoga to ne dira. Impresivno je kako su zgrade prilgođene i građene kao raskrsnice, tako da nisu kockaste kao kod nas, većinom su nepravilnih oblika, uske sa čela, pa se šira kako se ulice udaljuju. Sa Effela se to baš lijepo vidi i izgleda posve drugačije od onoga na što smo naučili. Pogled sa Montmartre je također dojmljiv, ali i te uličice s malim lokalima i umjetnicima, koji je nadaleko poznat, dojmljiv je i šarmantan. Sišli smo pored Moulin Rouge -a, zanimljivog ali kako nismo bili ovaj put unutra, možda nekada nešto više i o tome bude. ( Uh, jesam optimistična!)
Francuzi se poznaju po sitnoj građi, niski su i vitki, dobro obučeni i djeluju zadovoljno. Sretno ili opušteno. Takav sam dobila dojam. Puno je stranaca, ali za Francusku je to normalno, kao i veliki broj beskućnika, što je također normalno u velikim gradovima.
Što se hrane tiče, nisu me ni malo razočarali. Jako ukusno je bilo sve što smo jeli, jela sam pačja prsa i neku piletinu gdje dobijete cijelo pile, a pile je, jedno kao šaka. Kad naručujete, dok se nekako sporazumijete na engleskom, nadate se da ste se razumjeli. Tako je piletina, specijalitet tog restorana, bilo to cijelo pilence. Bilo je jako ukusno. Naravno, uz sve idu umaci, oni su umjetnici u tome i doista jesu. Probali smo i neki gulaš, neka rebarca i sl. Jeli smo Creme Brulee, croissant, francuzere, druga slatka i slana peciva. Piće uz ručak, vino ( 1 dl 6 eura) i pivo ( 3 dl 9 eura) je strašno skupo. Hrana ne. Dobije se i bokal obične vode, bez problema. Sirevi su….uh, bolje da ih nemamo ovdje kod nas. Predobri su! Kako smo bili u privatnom aranžmanu, kupovali smo si za doručak nešto i za večer ako bude još gladnih, tako da smo išli u dućane i to vidjeli. Em izbor, em ukus svega što smo kupili. Kupovali smo povoljnije, ali bilo je fino. Vino također. U tom supermarketu u centru grada, nešto je skuplje nego kod nas, ali negdje na periferiji imaju sigurno i povoljnijih opcija.
Kruh i peciva su skuplji, sokovi i maslac, voda i sl. kao i kod nas. Sirevi, oni obični kao kod nas, oni posebni uglavnom jeftiniji, ali vjerovatno zbog količina. Kod nas naručuju malo i dostava i amrža su onda velike. Peciva su im doista izvrsna. Zanimljivo im je i radno vrijeme. Samoposluga i dućani od 10h do 21h! Ali zato restorani i kafići su uvečer krcati.
Uglavnom, nadam se da ću biti u prilici opet posjetiti taj grad ljubavi ( da ne zaboravim, jeda katanac smo ostavili na jednom mostu i ključić bacili u Senu!), kao i neke druge dijelove Francuske. Jednom ću naći vremena da malo i jezik naučim, jer obožavam francuski, a ne znam ga.
France I’ll be back
Juha od luka
Malo drukčija juha koja može biti i obrok. Pokušajte i znat ćete zašto francuzi vole juhe s lukom.
Jednostavno.
SASTOJCI:
600 g luka
100 g sira grojera
4 kriške kruha
2 dl suhog bijelog vina
1 žlica brašna,
4 zdjelice juhe od mesa ili povrća
4 žlice maslinovog ulja
sol
papar.
PRIPREMA:
Oljuštite i nasjeckajte luk. Pržite ga na dvije žlice ulja i malo juhe da požuti,
a ne potamni. Pirjajte tako 10 min. na najnižoj temperaturi, po potrebi dolijevajući malo kipuće juhe.
Pospite brašnom i promiješajte, te zalijte vinom. Dalje miješajte dok se ne ispari. Tad zalijte juhom,
kad provri, pokrijte i neka kuha na tihoj vatri oko ½ sata da luk smekša i zgusne juhu. Ako je pregusta,
dodajte još svježe (vrele ) juhe. Kruh nauljite i popecite u pećnici. Pospite s pola naribanog sira i rasporedite u 4
vatrostalne zdjelice. Zalijte juhom i po površini pospite ostali sir. Zapecite u pećnici, zagrijanoj na 190C,
da se sir otopi. Poslužite odmah.
Francusko pecivo
Kad ovo jednom probate, imati ćete svoje omiljeno slatko pecivo!!!
Zahtjevno.
SASTOJCI:
500g brašna
1 kocka germe (40g)
1/4 mlakog mlijeka
20g šećera
malo soli
200g maslaca
1 jaje
200 g šećera
1 žličica cimeta
malo vode
malo ulja
1 žumanjak
PRIPREMA:
Prosijte brašno u zdjelu, u sredini napravite rupu i germu izmrvite u komadićima, malo šećera pospite preko germe. Prelijte gremu toplim mlijekom i vodom i pustite da se otopi.
Ostale sastojke: sol i jaje rasporedite po rubu brašna. Sve sastojke umijesite iz sredine prema van u glatko tijesto, s nastavkom za tijesto.
Tijesto prekriveno ostavite na toplom dok se volumen ne udvostruči, oko 30-40 minuta. Tijesto još premijesite, razvaljajte na radnoj površini i mažite hladnim margarinom koje režete na tanke listiće pola tijesta, preklopite ga, pa preklopite vanjske strane, lijevu i desnu na srednji dio, da dobijete troslojno dugačko tijesto. Sada preklopite i po dužini i dobit ćete kocku. Ostavite da miruje 15 min, razvaljajte i ponovite postupak preklapanja. Nakon slijedećih 15 min. razvaljajte, premažite s malo vode i pospite šećerom koji ste izmješali sa cimetom. Motajte od uže strane u rolu, kao za germitajg, ali samo da je debljine do 5-6 cm. Ako je ( a je ) tijesto veće, motajte i drugi dio isto. Sada režite svako dio na komade oko 4 cm dužine, pa drvenom kuhačom stisnite preko sredine, ako se kuhača lijepi, svaki put je pospite s malo brašna. Stavite na namašten lim ili papir i premažite žumanjkom. Pecite u zagrijanoj pećnici na 180°c oko 20-25 min, dok ne porumene. Prijaju čak i drugi dan.
