Rim i Verona


Kao što obećah prošli put, danas ćemo nastaviti i završiti naše putovanje u Italiji.

Rim

Jedna od prijestolnica svega. I doista je tako. Veliki veličanstveni grad. Impozantne građevine i ruševine na sve strane. Pored Fontane di Trevi rekoh mužu da je sreća da Bandić samo "dela", pa to nije vidio! Koliko bi nas to tek koštalo! Neću vam o povijesti, zato ima Google, samo ću reći, noge bole,ali vrijedi toga! Prekrasno. Naravno, bilo je i malo odmora uz sladoled, iako nije kao onaj, najbolji, dobar je, ručak, a bome i klupice. Jednostavno, mora se upiti taj život. Drugi dan smo išli u Vatikan, impresivan je, ali ( nadam se da me nećete pogrešno shvatiti) vulgarno je toliko bogatstvo. Ne čudim se Papi Franji koji želi barem sebe pokazati običnim i skromnim što vjerujem da je. Strašno je pogledati koliko se novaca tamo "okreće" od posjetitelja, a u Sikstinskoj kapeli, tu neopisivu ljepotu koju je Michelangelo naslikao, morate promatrati kao ovce u toru! Guraju vas i govore:"Prema sredini, idite prema sredini!", guraju ljude da u stvari jedva dignete glavu da gledate gore! Jasno mi je da je puno ljudi, došli su u stvari to vidjeti kao i sama, jasno je da se ne može ići pojedinačno, ali ovo je bilo strašno. Meni ne povezivo s vjerom. Ono što bi ona i taj prostor trebale predstavljati, mir, povezanost, skrušenost. Obišli smo i tvrđavu koja je branila Vatikan, samo izvana jer nam se više nije dalo plaćati ulaz, a umorni da sve kvalitetno registriramo. Radije smo još prošetali, upijali život grada i obišli opet Španjolske stube, Fontanu di Trevi i par manje poznatih, a lijepih trgova i mjesta.

Verona

Ujutro smo krenuli put sjevera, u Veronu, ali kako smo mogli birati kuda ćemo, odabrali smo preći na Jadransku obalu, pa preko Ferrare do Verone. Prešli smo tako preko planina i srednjeg dijela Italije gdje se masovno uzgaja duhan, do poznate Talijanske rivijere. Stali smo u Lido di Spine, beskonačne pješčane plaže i malo protegnuli noge. Jadran je hladniji od sredozemnog mora! Valjda što je manje pa se i brže hadi a i nešto sjevernije. Kako je bilo oblačno nad morem i sunce iza leđa, more je djelovalo sivo, ali opet impresivno. U Ferraru smo stali da nešto jedemo i iznenadila nas je ljepota grada. Imaju tvrđavu koja ima vodeni kanal oko sebe, a grad ima puno povijesnih građevina i neki poseban šarm. Kako je bila subota popodne, imali su i neki sajam, druženje ili predstavljanje proizvoda. Kupite lijepu čašu za vino u platnenoj vrećici za 5 Eura i onda možete piti na svim štandovima vino. Uz to na drugim štandovima prodaju domaće proizvode, čak su pravili raviole i slično ( valjda ne znaju za HASAP!). Kako smo naletjeli na dućan s tartufima, a tamo je to poznato podneblje, još je bila akcija, naravno morala sam nešto kupiti( onima koji se brinu za moje financije, kupila sam jedno 8x više nego što bih za iste novce kod nas, a to je 15 Eura).
Nakon ručka produžili smo u Veronu. Prekrasni hotelčić  iz kojeg puca pogled na grad. Prekrasno. Kako smo došli uvečer, vidjeli smo svjetla, sutra uz doručak, divota. Verona je prekrasna! Stari dio koji smo obišli, onako, baš za uživanje. Kuća u kojoj je Julijin balkon me baš i nije impresionirala, ništa posebno osim mase turista, ali zato je sve ostalo jako, jako lijepo. I oni imaju koloseum, utvrdu, katedralu, kameni most, i još puno toga. Na trgovima puno događanja, većinom za djecu, a samo na najvećem, hrvanje, međunarodno i na trgu Europe, predstavljanje zemalja, bila je Rumunjska.

Meni osobno ovo je najvažnije. Dojam. Predivna zemlja s prebogatom poviješću. Ljudi su jako ljubazni, ako ne znaju engleski, znaju tko zna i zovu ga ili nekako pomažu  i rukama i nogama. Masa stranaca, nigdje nervoze ili ljutnje. Oduševilo me što nisam ni na trenutak osjetila nikakve anksioznosti prema drugima i drugačijima. Također i na trgovima se ore Kakaljinka i Rumunjske pjesme u Veroni , a svi razdragani i veseli. Kad nemaš komplekse, lako je prihvatiti tuđe!
Saobraćaj nas je oduševio. Toliko su tolerantni da je to nevjerojatno. Ne trube na situacije kod kojih bi kod nas većini truba krepala! Ceste su im, hm, različite. Autoput, koji je skuplji nego naš, jako dobar. Regionalna cesta s dva traka, od Đenove dolje, s bezbroj tunela, jako dobra, s druge strane u ovom ravnom dijelu ( plavni dio delte Po) jako loša. Ostale ceste tako , tako ali dosta loše. Opet ako uzmete količinu saobraćaja u obzir, nije ni čudo. O prljavoj Italiji se, bar ne više, ne može govoriti. Sve je čisto i u Rimu nismo vidjeli ni jedan koš da je pun da se ne može zatvoriti, a kamo li da je oko njega nešto. Većinom su poluprazni, valjda ih redovito prazne. Jedino u dijelu gdje nam je bio hotel, gdje ljudi žive u bezbroj zgrada i koji nam se baš svidio, kontejneri su u ulicama i uvečer su puni i smrde. Ali, pa što će sa smećem. To je tako. Također ima puno fleka od urina kućnih ljubimaca po trotoarima, ali u tolikom gradu, to je sastavni dio života na koji su se navikli. Jako nas se dojmilo i zelenilo po zgradama, na većini na vrhu su čitave oaze. Uz put velika imanja sa starim vlastelinskim zgradama, sve obrađeno i uredno. Po mom osobnom dojmu, Talijani su vrijedan i susretljiv narod, jako lijepo obučen i sa smislom za lijepo. Ne čudi, jer kada se odrasta uz tu povijesnu ljepotu i od malena s tim sve uspoređuje, lako je biti stilski potkovan. Izlozi su im svi maštoviti, a odjeći daju neki štih ležernosti i "drugačijeg" da me se baš dojmilo. Ne znam kako je južnije od Rima, nadam se da ću saznati. Ono me se jako dojmilo, što vidite. Slike će vam malo to dočarati.

Ossobuco na talijanski


Kod nas je rijetko da se pravi ossobuco, dok je to u Italiji veoma, veoma često. To je donji dio telećeg buta, ili gornji natkoljenice koji u mesnici režu velikim mesoreznicama, koje još nemaju sve mesnice kod nas. češće ćete naći u regalima juneći ossobuco, ali njega morate malo duže termički obraditi. Aroma je isto izvrsna.
Jednostavno.

SASTOJCI:

2 mrkve srednje veličine

3 stabljike celera (ili 2 šnite korijena celera)

1 limenka ( 425 ml) sjeckane rajčice

1 glavica luka

4 kom telećeg ossobuco (ca 300 g )

sol, papar

2 žlice ulja

1 žlica koncentrata rajčice

1 žlica brašna

100 ml crnog suhog vina

1 žlica suhih začina za juhu

1-2 režnja češnjaka

1 vezica peršinovog lista

1 nešpricani limun

300 g širokih rezanaca

PRIPREMA:

Očistite mrkvu, celer i sve narežite na sitne kockice. Rajčice iz doze procijedite, ali sačuvajte sok!, pa još malo usitnite. Luk očistite i isto isjeckajte na sitne kockice.

Meso operite i posušite. Kožu, tj opnu oko mesa, malo zarežite skoro okolo na više mjesta. Posolite i popaprite meso. Zagrijte ulje u većoj posudi pa na njemu pecite naglo meso s obje strane i izvadite na stranu. Luk pržite na tom preostalom ulju, Kad je zlatne boje, dodajte povrće i žlicu brašna. Dobro promiješajte i kratko dinstajte. Sa 500 ml vode podlijte, dodajte sok rajčice, vino i koncentrat rajčice. Prokuhajte pa dodajte začin za juhu. Vratite meso i poklopite. Stavite u zagrijanu pećnicu na 200°c oko jedan i pol sata da lagano kuha. Za to vrijeme napravite tzv. Gremolatu. Očistite češnjak, listiće peršina operite, posušite i otrgnite sa stabljika pa sa češnjakom sitno nasjeckajte. Operite limun i naribajte tanko koricu. Sve izmiješajte. Skuhajte tjesteninu. Pečeno meso pospite Gremolatom i servirajte sa tijestom.

Cantuccini


Poznati talijanski suhi keksi, jednostavne pripreme. Uvijek su istog oblika i sadrže cijele bademe, a varijacije su u tijestu. Nešto kao slatki , ukusni dvopek!

Jednostavno.

SASTOJCI:

25 g omekšalog maslaca

1 vanilin šećer

200 g šećera

malo soli

2 jaja

1 žlica likera od badema ili malo arome gorkog badema

1 žličica praška za pecivo

1 žlica instant espresso praha

malo praha kardamoma ( može i anisa ili klinčića, na vrh noža!)

malo cimeta

250 g brašna

170 g oguljenih badema ( kratko ih uronite u vrelu vodu, tada se lako gule, samo stisnete između dva prsta i oni izlete!)

PRIPREMA:

Maslac miješajte s vanilijom, šećerom, solju, jajima i likerom. Ostale sastojke pomiješajte i dodajte, pa sve ujednačite. Od tijesta napravite 3 valjka, zavijte u foliju i ohladite min.30 min. Zagrijte pećnicu na 175°c pa role stavite na papirom obložen lim i pecite oko 15 min. Izvadite i ohladite. Hladne režite oštrim nožem koso, debljine od 5-10 mm po želji. Sad opet ih poslažite na dva lima i sušite u pećnici još oko 15 min na istoj temperaturi. Čuvajte ih ohlađene, u limenim kutijama dobro zatvorene.