Koliko vrijedi život?
Svjedoci smo koliko cijene idu u nebo. Pa tako Cekinova pileća prsa koštaju oko 100 kn po kilogramu ( file), srećom ima i onih nefiletiranih i drugih firmi pa su puno jeftinija. Mislim, piletina! To je samo mali primjer koliko cijene skaču. Kažu, nisam još bila u inozemstvu, da nigdje nije ovako skupo kao kod nas. To možemo lako povjerovati. Od uvijek je tako, posebno s obzirom na primanja. Bilo je i prije kriza poskupljenja, inflacije i mijenjanja valute, ali ovako kao sada, čini mi se da nije bilo. Možda nafta nije toliko poskupljivala, u stvari sigurno nije, zemlje su bile većinom po svemu samodostatne, tako da nas nije toliko doticalo što se događa negdje na drugoj strani planete. Nismo ni toliko ovisili o nafti, manje se vozilo, koristio se javni prijevoz puno više i puno manje se putovalo. Daleka putovanja su bila samo za neke, ili samo jednom. Zbilja egzotika. Sada kada smo otkrili da nam se sviđa putovati, često i svuda, kada je trebalo samo malo odricanja za to, teško je pristati vratiti se na boravak kući i tek poneki bijeg od svakodnevice.
Kažu da je na moru sve bukirano, sve puno i da je jako teško naći bilo kakav smještaj posebno neki prihvatljive cijene. Očito je korona i ove dvije godine povuci-potegni igranja s našim vremenom, dovela do toga da su ljudi odlučili da se jednom živi, pa što bude. Nije posve pogrešan stav, jer preživi se sve, znamo to dobro, a žal ostane samo za onime što nismo napravili. Tako je za neke to odlazak na more. Mi idemo, imamo svoje malo mjesto, bit će skromno i lijepo. Kod kuće također jedemo i trošimo, pa ćemo to sada tamo, a barem Lidl uvijek hvali svoju politiku da ne diže cijene nigdje, pa ni na moru. Trebat će se pripremiti na redove, no što se može.
Počela sam pisati o tim cijenama zato što svaki puta kada odem u dućan, a idem često i zbog posla kojim se bavim, uvijek novi šok. Druga stvar je na primjer događaj od neki dan. Avokado na akciji. Izgleda prekrasno, veliki i djeluje zreo. Pored njega onaj manji, hrapave kore. Kod kuće sam imala od par dana prije onaj mali iz mrežice. Kako smo imali Meksičku kuhinju kao temu, avocado je nezaobilazan. Kupim četiri ta lijepa sjajna i jedan hrapavi. Velim dosta je, ima taj malik kod kuće i dobro. Krene radionica, podijelim avokada da očiste, to je zanimljivi dio svima, posebno tko nije radio. Kad ono užas! Znači od četiri ta lijepa kao slika, možda smo uspjeli spasiti količinu jednoga. Onaj hrapavi je bio najbolji, mali, tako tako, ali je stajao kod mene dva, tri dana u hladnjaku. Moja pretpostavka je da se više to ne kupuje onako kao prije, da stoji po lagrima i da ih samo održavaju. Koliko mogu lijepim. Kada kupite jedan, pa ste naumili da nešto radite, krivo vam je kad nemate osnovnu namirnicu. Mi smo se jedva pokrpali da sve napravim barem da se proba.
To se do prije mjesec, dva nije događalo. Mogao se kupiti nešto zeleniji, ali za dva dana bude dobar, sad?! Tako da ćemo vjerujem često kupovati ‘mačka u vreći’, kad kupujemo nešto što se po kori ne može baš pogoditi. A sve košta. Pa i ako budemo to izbjegavali, opet ćemo nekada pogriješiti.
Kako će biti kako vrijeme odmiče, ne znam. Znam da je ljudima već sad teško. A život nam je samo jedan i proleti. Doslovno.
Još mi ne ide u glavu nesreća od neki dan u kojoj je poginuo poznanik, čovjek koji sigurno nije ludovao na motoru, koji nije pio, vjerujem da je išao pogledati posao ili išao po nešto. Tren, nema te više. Kako se to desi, ne znam, strašno! Sudbinu vozača kombija ne mogu ni zamisliti. Posao koji traži vožnju po cijele dane, po ovom vremenu, ljudski shvaćamo da se pogriješi ( pogledajte samo široku, dupla puna pa se zaustavlja i pravi prekršaj, a da ne pričamo da neki prelaze i s jedne i druge strane na parking i sl. Pa se to nekako tolerira, jer ‘je gužva’), da se skrene iako se ne smije, da se zaustavi gdje ne treba. Da li je bila pogrešna procjena da se može stići, da će netko zakočiti, teško da se nisu vidjeli, ne znam, znam samo da Zlatka više nema, život mu se završio u trenu, trenu kada to nitko ne bi pomislio da se može desiti. Tako banalno, tu, blizu, jer je morao ‘samo’… To samo nas najčešće dovede do problema. Vozač kombija je ‘samo’…; cijeli život će mu se vraćati taj događaj, vrtit će film i razmišljati kako je mogao to izbjeći. Čak i ako kažu da nije kriv, kako ne misliti. Dva života, jedan trenutak, tragedija cijelim obiteljima. Živi se dalje, mora se. Kažu da iz sebičnosti ljudi pate, jer onaj koga nema, on ne pati. Znam iz osobnog iskustva da se ta sebičnost teško liječi.
Opravdavala sam je ne kao da ja patim, jer je ona mogla još ovo, još ono, a u stvari nije. Tako je kako je, njih nema, mi moramo živjeti dalje. Svatko živi svoj život i na sreću ne zna kad je red da, pa bilo to i preko reda, da ode. Na žalost ne dožive svi starost, a mi je gledamo kao kaznu. Vječito bi da smo mlađi, da nemamo te neke godine. Godine su u stvari privilegija. Zdralje i godine, posebno one preko sedamdeset, to je baš privilegija. Da je još tim ljudima dovoljno kuna da ih dostojanstveno žive, to bi bilo onda prava treća dob. Svi bi trebali zbilja biti ljuti i poduzeti sve što možemo da se iznos mirovina poveća. Novaca za to ima, troše ih na koješta, ne na ljude koji su zaradili svoje mirovine. Tužno je gledati da stariji okreću svaku kunu, one koji nemaju dovoljno za preživjeti mjesec da ne spominjem. Pa sad me baš zanima, koiko košta život? Onaj koji se ugasio, od ljudi koji su zaradili da dostojanstveno uživaju starost, bilo koji. Bolesnih, bolje da ih ne spominjem!
Tužan tjedan iako je imao i praznik, veliki praznik koji treba proslavljati. Antifašizam i briga za ljude, sigurno je dobitna kombinacija bilo kojeg sistema koji želi uspjeh i napredak. Nadam se da ćemo se jednom zvati uspješnim i zdravim društvom.
Kako sam pomenula Meksičku kuhinju, nešto njihovo, klasično, ali ne baš često kod nas u ponudi.
Quasadillas s mljevenim mesom
Sva meksička ulična hrana je kod nas dosta popularna. Tortilje, fajitas, takosi I sl. Ima bezbroj varijacija na temu, a osnova su neko meso, grah, kukuruz, salsa, chilli I korijander. Limeta I kumin su također jedan od začina koji su neizostavni. Tortilje, tijesto se pravi od kukuruznog ili samo pšeničnog brašna, s malo praška za pecivo, bez ili s vrlo malo kvasca. Varijacija je bezbroj.
SASTOJCI:
125g kukuruznog brašna
100g brašna
1 jaje
10 g germe
2 luka
2 česna češnjaka
1-2 crvene čili papričice
3 žlice svinjske masti
375g mješanog mljevenog mesa
150 g crvenog graha
200g sjeckane rajčice iz konzerve
sol, bijeli papar
75g crnih maslina
100g ementalera
1/2 bunta mladog luka
po želji:
salata
kukuruz
rajčica
1 žlica ulja
Voda
PRIPREMA:
Kukuruzno brašno, brašno i malo soli pomiješati. Kvasac rastopiti u 1 dl mlake vode. Kad naraste pomiješati sa brašnom i dodati jaje. Umijesiti glatko tijesto, po potrebi dodati malo brašna. Ostaviti na toplo da naraste. Bijeli i crveni luk očistiti, oba nasjeckati. Čili papričicu oprati očistiti od koštica i sitno narezati. Žlicu masti zagrijati, mljeveno meso i pola čilija izdinstati. Komadiće rajčice, pola izrezanog luka desetak minuta dinstati. Dodati grah, dinstati još 10 min. Sa soli i paprom pikantno začiniti. Maslinama izvaditi koštice i na šnitice narezati. Sir naribati. Žlicu masti zagrijati, tijesto još jednom premijesiti. Po jednoj kori, trebate tijesta za tanku lepinjicu promjera 20cm, ili kolika vam je tava. Razvaljati na pobrašnjenoj radnoj površini. Razvaljajte tanko svaku i pecite na suhoj tavici ( na kojoj se neće lijepiti ). Kratko, s obje strane. Kada pečete drugu, pa kada je na drugoj strani, stavite punjenje po površini i pospite sirom i poklopite s prvom koju ste pekli. Sve prebacite polako na tanjur pa isjecite kao tortu na 6 - 8 komada i tako služite. Uz fajitas se služi bijeli blagi jogurt dip ( imate recept na kuharici ) ili ljuti crveni meksički. Možete jesti i bez njih ili uz kupovne. Naravno da ih možete motati i kao tortilje.
Slatki takosi
SASTOJCI:
Tortilje,( što manje )
Šećer ( sitni kristal)
Cimet
Vrhnje za šlag
Jabuke
Po želji ganache od čokolade ( 100 g čokolade+150 g slatkog vrhnja. Zagrijati vrhnje, dodati
čokoladu, pomiješati i ohladiti na sobnu temperaturu)
PRIPREMA:
Glazirajte jabuke na karamelu: šećer otopiti u karamel, dodati malo vrhnja i maslaca pa ubaciti jabuke i miješati dok malo ne omekšaju. Male tortilje zapecite u pećnici između kalupa za muffine ili preko mreže u pećnici. Vruće uvaljajte u šećer pomiješan s cimetom. Malo ohladite. Stavite jabuke, šlag ili čokoladu, ukrasite voćem, umakom od karamela ili sl.
