Sve češće...
Ne znam za vas, sve češće se pitam gdje živimo. Neću sad opet o cijenama, o tome da smo najskuplja zemlja u EU, a sigurno u Europi pa i dalje. Naravno, gledajući kupovnu moć stanovnika. Čak i kad uzmemo u obzir nerealnu sliku po statistici o prosječnim primanjima. Neki već dugo nisu vidjeli sarmu!
Druge stvari još više trebaju zabrinjavati, jer siromaštvo se još nekako može iskorjeniti ( uz malo volje!), ali odrastanje generacija u društvu gdje sutkinja (!!!!) kaže :"Gdje bi mi došli da zatvaramo sve obiteljske nasilnike?!", e to je užas!
Ne mislim da slijedeći primjer treba doslovno preuzeti, niti uopće uzeti u obzir, nije ni moguće niti to ikome želim, ali sjećam se priča da su u Kuvajtu rezali ruku lopovima i nakon kratkog vremena ta je zemlja bila s najmanjom stopom kriminala na svijetu. Radikalne metode ne podržavam, mada možda najbrže dovode do rezultata, ali dati opet nekome moć u ruke za takve presude...Ne bi, hvala.
Također drugi banalan primjer. Pojas u autu. Kada su uveli zakon još se nitko nije vezao. Kada su krenule kazne, odjednom svi paze, vežu se i do danas je to postalo toliko normalno da većina to čini automatski i na najkraćim relacijama jer smo to prihvatili i znamo da treba.
Postoje kazne za nasilnike, postoji i prekršajni i kazneni zakon, mislim da na papiru sve štima. No interpletacija toga je ono što zabrinjava. Koliko žena treba smrtno stradati, ostati invalidi? Čak i djeca nisu izuzeta od smrtnog ishoda samo ako se nađu u blizini. Tome sigurno prethode godine maltretiranja, nasilja u raznim oblicima i obiteljske nesreće. Logična pomisao je :"Pa zašto ga ne prijavi? Zašto to trpi, neka ode!?" Tu i jeste problem. Kod nas žrtva treba prijaviti i dokazati da je žrtva! Kod nas je žena kriva jer :"Izazivala je, nije slušala, nije napravila, nije... nešto!", Muža nekada i privedu, ali eto, i kada ubije, brani se sa slobode, eventualno ode malo u pritvor. Valjda kaže :"Nisam htio:" i to je dovoljno. Nasilnika po prijavi privedu, ali njih puste brzo, kao, oni su hranitelji, bilo je u afektu, obećaju da se neće ponoviti. Ponove brzo, gore i jače.
U bolnicama žene dolaze zato što ih udare vrata, padaju niz stepenice kao kruške, jako su smotane. Liječnici ne mogu ništa jer žrtva mora prijaviti, a kako da prijavi kada će ga pustiti čim se otrijezni ili ispriča neku bajku? Kako će prijaviti kad :"Sama si je kriva!", kako će prijaviti kada društvo ništa ne čini. Kaže sutkinja kud bi stigli da sve zatvorimo!
Skandal! Znači toliko ih ima?! Pa ogradite livadu i stavite ih tamo! Ne grade se srušene kuće u potresu? Nema radne snage? Stavite negdje (ograđene) kontejnere i eto vam besplatna radna snaga. Rad je najbolji lijek! Ako znate da ih je 'toliko', kaznite ih! Gradite bar zatvore! Ima još starih kasarni koje ne služe ničemu. Neka ih si srede. Ne moraju u zatvorima gledati TV, čitati novine i školovati se. Na naš račun. Neka budu korisni.
Nove generacije trebaju uzore, uzori se grade prvo u kući. Da bi imali zdravo društvo, u kući bi trebali imati ugodnu i toplu atmosferu. Znam da to vodi puno dublje, od 'drugotne' i patrijarhalnog društva koje se sve više nameće, no treba znati da ne mora biti tako. Barem danas s dostupnim informacijama mladi bi morali i trebali znati da je i zajednički život i brak dobrovoljna zajednica ljudi koji svojom slobodnom voljom ušli u njega zato što im u tom trenutku izgleda da je to najbolje što im se desilo. No ( kao i sa poslom na pr.), ne znači da će tako biti zauvijek. Kada vide da to nije to, da su se promijenili ili da nisu onakvi kakvi su bili prije braka, ima boljih rješenja od nasilja. Do viđenja, zbogom. Jako jednostavno. Tome se mora mlade učiti. Dečke posebno. Jer istina je da su žene obično fizički slabije, ali to ne znači da su vreća za box. Da trebaju šutiti i trpiti. Sustav je zakazao, kao i mnogi drugi, ali ovdje stradaju životi, a to je strašno.
Kako će se to promijeniti ne znam, mislim da suci međusobno moraju raščistiti svoje redove. Ponovno pročitati svoje zakletve, knjige o pravdi i pravednosti.
Nigdje to nije posve pravedno, ali obično se izvuku samo oni koji mogu priuštiti najbolje odvjetnike i naći rupe u zakonu. Naravno da je i to strašno, ali takvih je jako malo i kad tad i oni obično dolijaju. Kod nas to u ovakvim slučajevima nije tako, pa je još manje shvatljivo kako ih samo puste kao da nije bilo ništa. Mislim na prve prijave, na trenutak kad ih privedu po prijavi. Bilo čijoj. Jer kad do toga dođe, to obično nije prvi puta, to je već pravi alarm.
Mi sretni koji nemamo takvih problema teško shvaćamo kako to netko trpi, kako se teško usudi prijaviti, kako se tako uopće živi. Imam prijateljicu koja se nakon dugog vremena uspjela riješiti takvog nasilnika i za žene u takvoj situaciji kaže :"Glupače!"! Misli na to da misle da su zaljubljene, kad im praštaju dok ne eskalira. Da je ta posesivnost ljubav. Nije. Ljubav ne boli, ljubav ne zatvara, ljubav je sloboda, radost, sreća. Ako to nije, onda treba ići dalje. Bez žrtava. Bez boli.
Samo ljubav.
Promjenjivo sve toplije vrijeme i ovaj vikend će nam pružiti priliku da budemo vani, ali i da kuhamo. Vrijeme je i spravljanja zimnice, pa je prilika dobro vrijeme i za to iskorisiti. Ima bezbroj načina lijepo provesti vikend. Ja ću nešto predložiti, a vi napravite ako vam se sviđa. Brzo, lagano i zdravo.
Varivo s ječmom
Ukusno i zdravo kuhano jelo bez mesa. Pitali ste za varijacije, pa evo.
Umjesto krumpira možete dodati grašak, bob, pa i mahune. Možete napraviti noklice, one tvrđe od jajeta i brašna. Naravno, možete dodati i meso, malo ga dinstate na luku, pa ovisno o vrsti njega samog prvo malo kuhate, ili ako je piletina na primjer, onda možete ostalo dodati po redu kako piše samo da se meso 'zatvori' na luku.
SASTOJCI:
1 veća glavica luka
2 mrkve
1 režanj češnjaka
1 peršin
komad celera po želji
150 g ječma
2 krumpira
mljevene paprike
sol, papar ( začin za juhe po želji)
1 žlica koncentrata rajčice
sjeckani list peršina
PRIPREMA:
Za varivo, upržite sitno sjeckani crveni luk ( posolite da prije uvene), dodate malo sitnog češnjaka, pa na kockice sjeckanu mrkvu, peršin, celer, kad se malo uprži, oprani ječam. Malo crvene paprike, koncentrata rajčice, pa vodu. Posolite ili dodajte začin za juhu. Kuhajte oko 20 min pa dodajte sjeckani krumpir. Možete i grašak, mahune ili drugo povrće koje volite. Kuhajte dok se ječam i krumpir ne skuhaju. Pospite sjeckanim peršinovim listom. Popaprite. Ako volite ljuto, dodajte Chili. U tanjuru dodajte žlicu maslinovog ulja ili mileram ako tako volite. Bez mesa je lagano, zdravo, a dovoljno zasitno.
Sladoled od oraha
Kupila sam si neki amaterski ( čitajte jeftini) aparat za sladoled, pa sam ga isprobala. Nije loše. Sladoled je ukusan, a ja ću još trenirati voćne i sl. Ovaj možete praviti i sa drugim dodacima, prženim lješnjacima, bademima, samo dodati vanilije pa služiti s nekim voćnim umakom. Ako nemate aparat, onda ga za vrijeme hlađenja svako malo promiješajte da se ne naprave kristali. Traje neko vrijeme, ali kad se ohladi, to je to.
SASTOJCI:
2 dl mlijeka
100 g oraha
4 žlice šećera
2 žumanjka
2 dl vrhnja za šlag
PRIPREMA:
Šaku oraha kuhajte mlijeku, da malo mlijeko dobije arome. To se može i preskočiti, jer kad izgnječite orahe, oni puste ulje i opet daju aromu. Procijediti i ohladiti. Te orahe posušite, ( znači gnječene) pa istopite dvije žlice šećera u karamel, dodajte orahe i izlijte na papir. Da se ohlade.
Dva žumanjka umutite s dvije žlice šećera, kada pobijeli, uliti mlijeko i izmiješati. Odvojeno umutiti 2 dl slatkog vrhnja u šlag, pa to spojiti. Nasjeckati orahe s karamelom i sve staviti u mašinu za sladoled. Neka miješa dok ne postane gusta hladna krema, sladoled. Prebacite u posudu za zamrzivač i imate oko 1l sladoleda spremnog za uživanje!