Iz svog utočišta u ekvadorskoj ambasadi u Velikoj Britaniji Julian Assange pristao je razgovarati sa novinarkom RT-a. Ključna misao vodilja razgovora i tema nove Assangeove knjige Cypherpunks bila je implementacija tehnologije potrebne za totalitarni nadzor pojedinih nacija kroz kontrolu interneta za čije provođenje je potrebna infrastruktura već postavljena.

Transkript razgovora osnivača zviždačkog servisa Wikileaks prenosimo u cijelosti.

RT: Dakle napisali ste knjigu "Cypherpunks – sloboda i budućnost interneta" koja se bazira na jednom programu koji ste radili za RT. U njoj ističete kako smo u opasnosti da nas internet pretvori u roblje. Nije mi to baš jasno, internet nije živa stvar. Tko se u stvari bavi porobljavanjem?

Assange: Ljudi koji kontroliraju i presreću komunikaciju preko interneta te do neke mjere kontroliraju fizičku domenu interneta poput skladišta velikih servera i međunarodne kablove optičkih vlakana. Svi smatramo kako je internet neka vrsta bestjelesne domene u koju možemo ubaciti svoje ideje, komunikaciju, web stranice, knjige i slično i one postoje tamo negdje. U stvarnosti one postoje na serverima u New Yorku, Pekingu ili Nairobiju, a informacije nam se dostavljaju putem satelitskih veza ili optičkih kablova.

Stoga tko god kontrolira fizičku domenu interneta taj kontrolira i domenu naše komunikacije i ideja. Tko god se može postaviti na te komunikacijske pravce taj može presretati komunikaciju cijelih nacija, a to je nova igra na kvartu, barem što se špijuniranja tiče, presretanje komunikacije cijelih nacija, ne pojedinaca.

RT: Ovo zvuči kao futuristički scenarij, ali vi smatrate da je budućnost već ovdje?

Assange: Američka Agencija za nacionalnu sigurnost bavi se time već dvadesetak, možda i više godina. Danas se to proširilo i na manje zemlje, primjera radi Gaddafijeva Libija 2009. godine postavila je sustav EAGLE koji je proizvela francuska tvrtka AMESYS koja ga oglašava kao sustav za nacionalno presretanje.

U posljednjih deset godina došlo je do toga da je špijuniranje čitavih nacija postalo uvelike jeftinije nego odabiranje pojedinaca čije djelovanje bi se pratilo.

RT: I koja je onda alternativa, neka vrsta utopijske alternative koju bi ste postavili?

Assange: Utopijska alternativa bila bi pokušaj zadobivanja neovisnosti za internet, neovisnosti u odnosu na ostatak svijeta. A to je u stvari vrlo važno jer kad pogledate što čini ljudsku civilizaciju, što ju čini tipično ljudskom i civiliziranom, jest dijeljenje znanja o tome kako svijet funkcionira, kako se odnosimo jedni prema drugima, prema okolišu, koje su institucije korumpirane, a koje ne, te koji je najmanje glupi način da se stvari obave. To intelektualno znanje svi mi stavljamo na internet. Ukoliko to uspijemo razdvojiti od svireposti država i njihovih saveznika, tada, čini mi se, imamo šansu za uspostavu jedne globalne civilizacije.

Ukoliko se, s druge strane, dogodi to da čuvari sigurnosti, znate oni koji kontroliraju oružje, uspostave kontrolu nad našim intelektualnim životima, kontrolu nad sredstvima međusobne komunikacije tada možete samo zamisliti koliko bi stravičan ishod bio. Zato jer se to neće dogoditi jednoj po jednoj državi zadesiti će ih to sve istovremeno. To se već i događa svim nacijama jer sve države stapaju svoje društvo sa infrastrukturom interneta.

RT: Na koji način svi mi, naivni korisnici interneta, a iz toga očigledno mogu isključiti vas, pomažemo tim skupljačima osobnih informacija? Sada već svi imamo Facebook račune kao i telefone koji se na isti način mogu pratiti?

Assange: Ljudi razmišljaju na način koji kaže imam Facebook i ukoliko FBI zatraži zahtjev za prijateljstvom mogao bi doći do mojih informacija, od izbijanja afere sa Petraeusom (direktor CIA-e koji je podnio ostavku zbog vanbračne afere op.a.) svi su toga postali svjesniji. No to nije pravi problem. Problem leži u činjenici da je apsolutno svaka pretraga interneta zauvijek zabilježena. Znate li o čemu ste razmišljali prije dvije godine, tri mjeseca i dva dana? Ne znate, ali google pamti.

Nacionalna sigurnosna agencija, ukoliko je pretraga prešla preko teritorija SAD-a također zna. Stoga svaki put kada razmijenimo e mail poruke, kada ažuriramo Facebook profil mi zapravo šaljemo tim agencijama podatke o našim prijateljima i o nama samima.

Prijatelji ne izdaju prijatelje, u Istočnoj Njemačkoj STASI je imao svega deset posto uspjeha u prodiranju u njemačko društvo. Danas zemlje koje imaju najveći stupanj prodora u sferu interneta imaju i najveći broj ljudi ulogirano na servise poput Googla ili Facebooka. U Islandu osamdeset posto ljudi ima Facebook račune i oni nesvjesno šalju podatke o svojim prijateljima. Ti podaci se ne zaustavljaju u praznom prostoru niti se čuvaju u Islandu nego se šalju natrag u SAD gdje ih sakupljaju sigurnosne službe koje ih onda prosljeđuju dalje svojim saveznicima.

RT: Znači li stoga da riskiramo ulazak u scenario koji svijet sačinjava od dvije kaste ljudi, oni koji nemaju pojma o tehnologijama niti ih koriste i oni koji idu na internet radi užitka?

Assaange: Nalazimo se u poziciji u kojoj, koliko mi znamo, je znanje moć, na dnevnoj bazi dolazi do doslovce milijardi presretanja komunikacija običnih ljudi koje se spremaju u trezore za informacije koje se naknadno prosljeđuju špijunskim agencijama velikih zemalja i njihovih saveznika te korporacijma koje su im pomogle postaviti infrastrukturu. Te grupacije već sada su jako moćne upravo iz tog razloga pošlo im je za rukom postaviti takve velike sustave nadzora. Njihova moć raste sve više i više, a koncentrira se među malim grupama ljudi, što nije nužno loše, no postaje jako opasno ukoliko je sustav vlasti korumpiran. Apsolutna moć kvari, a kada postane pokvarena do kraja može utjecati na veliki broj ljudi istovremeno.

Bill Binney, zviždač iz agencije za nacionalnu sigurnost (NSA) opisuje to kao ključem za totalitarizam, jer se ispostavlja da je cijela infrastruktura interneta izgrađena za uspostavljanje apsolutnog totalitarizma.

Sada se samo radi o trenutku kada će se taj ključ okrenuti do kraja jer je jednim dijelom već okrenut kako bi se moglo ciljati ljude označene za napad bespilotnim letjelicama, kako bi se suprotstavilo organizacijama poput Wikileaksa, pitanje je samo hoće li ga okrenuti do kraja?

RT: Jesu li tu infrastrukturu izgradile korporacije u pokušaju da oglašavaju proizvode u svrhu stvaranja profita ili je izgrađena namjerno od strane vlada isključivo u svrhu špijunaže.

Assange: Obadvoje. Postoje stotine firmi koje sudjeluju u postavljanju infrastrukture za sustav nadzora. Oni održavaju tajne međunarodne konferencije, postoje prospekti koje daju obavještajnim službama, koje je Wikileaks uspio nabaviti i objaviti skupa sa Privacy International i Biroom za istraživačko novinarstvo, i Wall Street Journal je odradio dobar posao na tu temu. Konstruiraju se uređaji koji se i reklamiraju kao sustavi za nadzor čitavih nacija jer je tako jeftinije.

Stoga radi se o kombiniranom amalgamu između vlada i korporacija. To je samo jedan problem, također radi se o tome da kompanije ne prodaju podatke od stanovnika svoje zemlje agencijama svoje zemlje već se informacije izvoze u druge zemlje. Firme su registrirane u, primjerice, Velikoj Britaniji, no većina istraživačkog rada obavlja se, primjerice, u Švedskoj.

Također onda imate i Google i Facebook koji su svoj posao započele kako bi služile ljudima, no negdje usput počele su razvijati projekte u suradnji sa američkim obavještajnim agencijama. Pojedinci razvijaju svoje ideje komunicirajući putem e maila ili putem društvenih mreža. Na taj način stvara se baza podataka o kojoj špijunske agencije nisu mogle niti sanjati. Facebook stvara bazu podataka o kojoj ni najgore zemlje koje se bave špijunažom nisu mogle niti sanjati.

RT: I još svo dobrovoljno doprinose tome

Assange: Zapravo ne, ne sa svjesnim prihvaćanjem. Ljudi to zapravo ne znaju jer kada kliknete "podijeli" piše podijeli sa prijateljima, ne piše podijeli sa obavještajnim agencijama.

RT: Što mislite tko ima dovoljno organizacijske moći da zaustavi stvari o kojima pričate?

Assange: Ukoliko postoji politička volja sve je moguće. Vrlo agresivni zakoni mogli bi se nametnuti tim korporacijama. U nekim dijelovima svijeta postoji takva mogućnost, primjerice u Južnoj Americi. Postoje određene demokratske namjere da se to učini i Ekvador u njima prednjači, no realno mislim da je situacija poprilično siva. Trenutno se nalazimo na mjestu sa kojeg stvari mogu krenuti u ovom ili onom smjeru.

Najbolje što možemo očekivati jest da se zaštite određeni ljudi. Ne postoji nužnost da se zaštite svi ljudi, high-tech elita, možda malo više od toga, ljudi koji su u stanju napraviti alate koje onda drugi pojedinci mogu koristiti za svoju zaštitu. Imperativ na zaštiti bio bi usmjeren prema ljudima čije djelovanje spriječava da cijelo društvo propadne, ljudi poput novinara, istražitelji korupcije, aktivisti i političke stranke. Ukoliko se ti segmenti društva ne zaštite sve će propasti.

RT: Postoji li način da se ja zaštitim bez da znam puno o računalnim sustavima?

Assange: Da postoji lagana zaštita, možete reći ok neću o ovome razgovarati preko Facebook chata, nego uživo ili ok o ovome ću pričati koristeći neku vrsti enkripcije za chat poput OTR-a ili možete ići na www.torproject.org i skinuti si software za enkripciju, ići će vam sve skupa malo sporije no kako preko chata ne skidate velike količine podataka biti će uredu.

Potrebno je da se za takvim stvarima stvori kritična masa ljudi koji bi to zahtjevali, kao sa sapunima i pranjem ruku, nekada davno ljudi nisu bili svjesni postojanja bakterija koje žele zlo našem organizmu, tako i danas ljudi moraju postati svjesni činjenice da postoje sustavi za masovni nadzor država i oni žele zlo našem društvu.

Nitko prije nije prao ruke. U procesu uklanjanja opasnosti koje proizlaze iz nadzora moramo prvo postati svjesni odakle opasnost dolazi, drugo moramo se educirati, zatim stvoriti potražnju koja bi izašla iz edukacije tada bi stručnjaci počeli proizvoditi "sapun" kojim će ljudi prati ruke. Ukoliko nisam u mogućnosti pružiti zaštitu određenom broju ljudi onda će se bazične demokratske i civilne ustanove urušiti i to će se dogoditi istovremeno. Radi se o ekstremno opasnom fenomenu jer ne dešava se često da čitav svijet propadne odjednom, obično ostane nekoliko nedirnutih društava koja su i dalje ok i od kojih možete ponovno izgraditi civilizaciju.

RT: Upravo je prošla druga obljetnica "Cabelgatea" od onda se rat protiv zviždača i uspostava sustava totalitarnog nadzora pojačao. Smatrate li da bi se nešto veliko poput "Cablegatea" moglo ponoviti u budućnosti?

Assange: Da, nadam se već slijedeće godine.

RT: U koje doba slijedeće godine?

Assange: Ne bih precizirao, ali sigurno bolje prije nego kasnije.

RT: Smatrate li da će objava tih dokumenata ostaviti jednako jak dojam kao svojevremeno "Cablegate"?

Assange: "Cablegate" je bio nešto izvanredno, otprilike četiri stotine tisuća dokumenata objavljeno je u periodu od godine dana i to je naš najvažniji "leak", prije toga objavili smo dokumente o ratu u Iraku i detaljno prikazali na koji je način stotinu tisuća ljudi ubijeno i to je također bilo jako značajno. Nitko od onda nije napravio nešto tako veliko, nadam se da ćemo sa time nastaviti.

Uspjeh Wikileaksa ne bi se trebao promatrati kao dokaz zrelosti organizacije ili internetske aktivističke zajednice. Razlog zbog kojeg je procurilo tako mnogo informacija jest taj što su obavještajne agencije sakupile toliko podataka kako bi imali više moći. Htjeli su da to sakupljeno znanje bude lako pretraživo od strane njih samih kako bi lakše raspolagali informacijama i iz njih izvukli što više moći. Wikileaks se trudi raspodijeliti tu moć uzimajući nadasve moćnim korporacijama i agencijama i dati ih običnim ljudima kako bi svi skupa lakše razumjeli kako svijet funkcionira.

RT: Napisali ste ovu knjigu za vrijeme zatočeništva u ambasadi, smeta li vam to u obavljanju posla.

Assange: Da smetnja je jer se ne mogu sastati sa ljudima iz inozemstva, no moram održati perspektivu. Mnogi ljudi zatočeni su u zatvorima i ne mogu javno govoriti, ja barem mogu održavati intervjue. Barem imam glas, zatvorenici nemaju glas jer zatvorskom sustavu nije u interesu da se čuje koliko su tamo loši uvjeti.

RT: Rekli ste da nećete napustiti ambasadu sve dok američke optužbe protiv vas ne budu odbačene, znači li to da će te ostati ovdje zauvijek?

Assange: Nadam se da ne, nadam se da će biti dovoljno političke volje koja bi stavila pritisak na vladu SAD-a da odustane od istrage protiv Wikileaksa i njihovih suradnika. Osobno mislim kako im nema druge nego da odustanu od optužbi. U posljednjih šest mjeseci možete vidjeti kako je odapeta svojevrsna povijesna strijela, a američko ministarstvo pravosuđa i Eric Holder, državni odvjetnik, završiti će na krivoj strani povijesti.

RT: Postojali su izvještaji o medijima o vašem pogoršanom zdravstvenom stanju, vi ste sami demantirali te navode, no ukoliko bi ste se stvarno razboljeli mislite li da će vam biti pružena odgovarajuća zdravstvena zaštita.

Assange: Moje osobno zdravstveno stanje i nije toliko interesantno, očigledno je da su okolnosti komplicirane i pretpostavljam da bi se moglo pogoršati, no znate, imao sam i većih problema.

 

Izvor: Advance